Prvi put na velikoj sceni HNK Ivana pl. Zajca igrat će se Molièreov “Mizantrop”, u režiji Igora Vuka Torbice, jednog od najnagrađivanijih i najboljih redatelja mlađe generacije. U srijedu, 24. svibnja, ansambl Hrvatske drame i gošća Katarina Bistrović Darvaš na riječku pozornicu donose djelo praizvedeno još 1666. u Parizu, u kojem najveći francuski dramatičar 17. stoljeća portretira – čovjekomrsca. Katarina Bistrović Darvaš dala je intervju za Nacional.

NACIONAL: Kako vam je raditi u HNK Ivana pl. Zajca?

Lijepo mi je. Osim što volim Rijeku, drago mi je da mogu raditi s kolegama u drugom gradu, lijepo mi je ponovno sresti Davora Jureška i prvi put raditi s Oliverom Baljak. A jedva da se možemo i međusobno gledati jer su razmjene predstava vrlo rijetke. Mislim da je centralizacijom Zagreba učinjena velika šteta svemu izvan Zagreba. Oni koji ne žive u Zagrebu, osim što već imaju smanjeni dotok novih informacija, polako gube i želju da išta novog saznaju. Rezultat je često depresija i provincijalizam. S druge strane, ovdje su se dogodile neke važne predstave koje Zagreb nije htio vidjeti ili ne mari previše. Primjerice ‘’Trilogija o fašizmu’’ Olivera Frljića jedna je od najboljih predstava zadnjih 10 godina. Predstave Staše Zurovca su jedinstvene po živim akterima na sceni, za razliku od tzv. mrtvačkog teatra koji prečesto vidim u Zagrebu.

NACIONAL: “Mizantrop” govori o važnosti istine i prijateljstva, dobroga u čovjeku. Vjerujete li u to da će dobro pobijediti, kako učimo djecu? Jer nekako se baš ne vidi da je tako...

Ova naša predstava možda više govori koliko ima smisla govoriti istinu i koliko je čovjek koji govori istinu luda za druge, ali i za sebe. Ja vjerujem u dobro. Ne znam hoće li dobro pobijediti jer više razmišljam što dobroga mogu učiniti. Tko zna, kad bismo možda učili djecu kako činiti dobro i kako govoriti istinu, biti tolerantan i poštovati druge ljude, umjesto pričati priče o dobru koje pobjeđuje, možda bi dobro prije bilo vidljivo, ili bar prepoznato.

NACIONAL: Igrate Celimene, ženu iznimne ljepote koja ima puno udvarača, ali ne želi se udati jer smatra da ne bi bila sretna u braku i boji se braka. Kako gledate na to?

Želi se udati, ali ne želi robovati tuđim principima, niti živjeti u vakuum vrećici. I ima moju punu podršku.

NACIONAL: Kako se danas gleda na brak, na udane žene za razliku od onih neudanih? Kao da se ništa nije promijenilo od 17. stoljeća, kad je Molière pisao “Mizantropa”?

Pa ne znam baš… Živim u kazališnoj sredini, a u kazalištu ipak prihvaćamo svakog onakvim kakav jest. Barem većina nas. Jedino što sam dosad primijetila je to da se glumice i u 21. stoljeću još uvijek smatraju lakim ženama. Dakle već imamo mrlju, pa mi je svejedno jesam li udana ili ne, u slučaju da to nekog smeta.

NACIONAL: Koliko vam je važna obitelj? Nedavno je organiziran mimohod ‘’Hod za život’’ kojim udruge poput U ime obitelji traže zabranu pobačaja. Kakav je vaš stav o tome?

Obitelj je važna ako postoji u punom smislu riječi. Ako postoji poštovanje, povjerenje partnera i trud da svima bude dobro, vjerujem da je to najsigurnije mjesto za odrastanje djeteta. I sama sam odrasla u takvoj obitelji i to me izgradilo kao neovisnu individuu, sigurnu u svoje odluke. Međutim, kada u obiteljima vidim nasilje, ponižavanje partnera i djece, kada vidim da se u brak ulazi samo zbog trudnoće, ili jer se mora iz nekog ‘općedruštvenoprihvaćenog’ razloga, mislim da nema smisla silovati ideju o zajednici tog tipa. Za mene je pobačaj nužno zlo i kao takav mora biti dostupan. Mislim da bismo se, prije uopće bilo kakve rasprave treba li ga zabraniti ili ne, morali upitati možemo li svijet učiniti boljim i pravednijim, dostojnijim i tolerantnijim, a tek onda možemo bajati o tome kako će društvo pomoći majkama. Dok god je patrijarhat ovako živahan, nemamo izbora.

NACIONAL: Kako gledate na to da je u Hrvatskoj još uvijek politika toliko važna i moćna i da se ne može gotovo pa ništa napraviti bez njezina blagoslova?

Jednom sam pitala kolege iz Belgije kako im je bez vlade, u doba kad su zaista bili bez nje i rekli su mi da im je ona ionako nužno zlo i to mi je bilo smiješno. Naravno, znam da su to rekli građani države u kojoj postoje zakoni na koje se mogu osloniti. Takvo nešto mi ne poznajemo. Često mi se čini da u nas političari postoje samo zato da, u nedostatku buzdovana i većih šumskih površina, umjesto da love veprove koriste testosteron za nadmetanje u Saboru i uništavanje znanosti i kulture te svega dobrog što nam civilizacija donosi.