Objavljeno u Nacionalu br. 746, 2010-03-02

SNAŽNA GRUPACIJA u SDP-u ne odobrava rad Ive Josipovića, a samim time oponira i njegovu pokrovitelju Milanoviću

U redovima Socijaldemokratske partije Hrvatske postoji snažna grupacija koja je nezadovoljna novim predsjednikom Republike Ivom Josipovićem, ali i svojim stranačkim šefom Zoranom Milanovićem. U najkraćim crtama, Josipovića se zadnjih desetak dana optužuje da je izdao i SDP i socijaldemokratska načela, dok se Milanovića optužuje da nije ništa napravio kako bi povećao utjecaj SDP-a u predsjedničkom uredu. Ta informacija u medijima je plasirana prije desetak dana, a proteklog tjedna u razgovoru za Nacional potvrdio ju je dugogodišnji član i saborski zastupnik socijaldemokrata.

S druge strane, Milanović i njegovi suradnici odbacili su te optužbe, verbalno poduprli dosadašnji način rada. Time se potvrdilo kako unutar najjače opozicijske stranke traje sukob vezan za njihova donedavnog člana Ivu Josipovića. Ali kada se analiziraju kritike na račun dvojca Josipović- Milanović, postaje vidljivo da SDP nije ideološki homogena stranka, dapače, razlike glede koncepta i političkog smjera kojim se treba ići u budućnosti sve su veće i izraženije. Na jednoj strani nalazi se stranački “establishment” koji zagovara liberalno-tržišni model i, samim time, snažan odmak od ljevičarskih postulata poput zagarantiranih radnih mjesta i sindikalnih prava, a u SDP-ovoj bazi prevladavaju zagovornici tog tradicionalnog ljevičarskog koncepta.

Prve kadrovske odluke koje je donio Josipović potaknule su mnogo dublji sukob koji latentno traje unutar SDP-a. Odluka predsjednika Ive Josipovića da u svoj Ekonomski savjet uvede vodeće hrvatske poduzetnike i predstavnike tzv. krupnog kapitala, ocijenjena je kao svojevrsna izdaja SDP-a – stranke koja ga je kandidirala i presudno pomogla u izbornoj pobjedi. Kritika protiv Ive Josipovića istovremeno se odnosi i na Zorana Milanovića, i mogla bi biti uvod u snažne ideološke obračune unutar SDP-a. Blago rečeno, u Socijaldemokratskoj partiji smatraju da je novi hrvatski predsjednik odmah po preuimanju dužnosti izdao bivšu stranku i umjesto da podrži SDP, pokušava stvoriti novi centar političkog odlučivanja. Tako se kod jednog dijela utjecajnih članova SDP-a Ivo Josipović doživljava kao strano tijelo unutar socijaldemokracije. Antagonizam prema Josipoviću potaknut je njegovim Ekonomskim savjetom, u kojem se – prema mišljenju Nacionalova izvora – nalaze ljudi potpuno suprotni ekonomskim idejama SDP-a. Osim toga, toj grupaciji jasno je da Josipović stvara treći centar moći u državi.

“Kad je iskoristio SDP, nije ga više briga za njega”, glasi njihova temeljna kritika. Pritom se koriste teške optužbe poput toga da je Josipovićev “treći centar moći” (uz vladajuću koaliciju i opozicijske stranke) zapravo jedna urotnička ekipa, progurana pomoću medija u sklopu Europapress holdinga, koja je u temeljitoj suprotnosti s programom SDP-a. Podsjeća se da su upravo EPH-ovi mediji prvi podržali Josipovića, i to se sada u SDP-u koristi kao dokaz “urote”. No korijeni su i dublji. U navedenom kontekstu počela se razmatrati i cjelokupna povijest Josipovićeva odnosa s SDP-om, kao i njegov ukupni profil. Nacionalov izvor smatra da Josipović nikada nije organski pripadao stranci, nego je u nju ušao kad je procijenio da na tome može profitirati. U tome mu je pomogao Ivica Račan, iako isprva nije s Josipovićem bio u posebno bliskim odnosima. Iduća kategorija kritika protiv novog predsjednika Republike uključuje i njegovo imovinsko stanje. Zanimljivo je da se pritom u tom dijelu SDP-a služe argumentima kakvi su se koristili i u paraobavještajnim materijalima koji su cirkulirali u nedavnoj kampanji. Tvrdi se da je Josipović bogat čovjek, da je debelo profitirao na ZAMP-u, i da su ljudi koje je postavio u Ekonomski savjet njegovo “prirodno okružje”.

Oni su, po izvoru, “kasta glavnih dobitnika u privatizaciji”, ne nekakvi malverzantski Hercegovci koji su brze dobitke ostvarili služeći Tuđmanu, nego rafinirani i sofisticirani profiteri koji su se domogli krupnoga kapitala na načine koji se ne mogu neposredno inkriminirati i danas na tome žele određivati ekonomsku politiku države. Josipović je u njihovoj funkciji. Predsjednika Josipovića se optužuje i da je svojedobno pokrenuo inicijativu za proširenje naplate autorskih prava i na knjižnice, na posudbe knjiga, čak i na kupovanje praznih diskova jer na njima će se snimiti nekakva glazba. Njegovi esdepeovski kritičari kažu da je sve to bio paravan za proširenje kontrole nad estradom. Sve što se sluša bilo gdje, na radiju, TV-u, u bilo kojem lokalu, mora se platiti, i to ZAMP-u u kojem on vodi glavnu riječ. U SDP-u ga danas vole nazivati “tajkunom autorskih prava”. Sada se Josipović, smatra Nacionalov sugovornik, preko Ekonomskoga savjeta javno povezao sa sebi bliskima.

Time je došao u temeljni sukob s SDPom, koji po definiciji ne prihvaća te ljude ni njihove koncepcije. Posebno je suspektan njegov odnos s Adriaticom i Markom Vojkovićem s kojim navodno poslovno surađuje, a u interesnoj blizini te grupacije kreće se navodno i Zoran Milanović. Nedavno spašavanje Adriatice proizvod je operacije tajkunske skupine oko Josipovića, smatra Nacionalov izvor. U tom dijelu SDP-a prevladava mišljenje kako su ekonomske ideje Ljube Jurčića bile neusporedivo kompatibilnije s njihovim socijaldemokratskim programom. U predstavljanju ekonomske platforme SDP-a Jurčić je naglasak stavio na uvođenje poreza na kapitalnu dobit i na imovinu, umjesto dodatnih poreza na plaće. U tom trenutku pokrenula se hajka protiv Jurčića, u čijoj pozadini je stajala tajkunska skupina koju je Josipović danas pretvorio u svoje savjetnike, glasi jedna od težih optužbi. Ta skupina je procijenila da će Jurčićevi prijedlozi drastično ugroziti njihove interese, i da se za predsjednika po svaku cijenu mora nominirati Josipović. Kao što je poznato, SDP-ovi predizbori održali su se prema pravilu “jedan čovjek – jedan glas”, i na njima je Ivo Josipović osvojio približno 65 posto glasova, poslije čega je i službeno nominiran kao kandidat za predsjednika Republike.

Unutar stranke postojao je krug istaknutih članova koji nisu vjerovali u njegovu konačnu pobjedu i zalagali su se za podršku Zlatku Komadini, Ljubi Jurčiću, a manji dio čak i Milanu Bandiću. Velike zasluge za Josipovićevu pobjedu pripadaju i Milanoviću koji je unutar stranke snažno lobirao za njega. To je jedan od razloga zašto SDP-a Milanovića smatra odgovornim ovakvu situaciju. Oni tvrde da Zoran Milanović ne vlada situacijom, kako ga u načinu na koji predvodi SDP vodi taština, budući da se isključivo kadroviranjem, a u Saboru je vrlo rijetko. planu odnosa stranke i Josipovića pokušava stvari relativizirati, neutralizirati i ublažiti, međutim u SDP-su jer Milanović nije utjecao na Josipovića, posebno prilikom izbora članova predsjedničkog Ekonomskog savjeta. Nacionalov sugovornik kaže kako u Socijaldemokratskoj partiji nema viđenijeg čovjeka koji bi bio za Josipovića i njegov Ekonomski savjet, i to će kad-tad morati puknuti. Nema frakcija pro et contra jer se s Josipovićem ne slaže nitko.

“Milanović će morati nešto poduzeti, morat će se nekako opredijeliti, jer stvari idu u smjeru da će se predsjednik stranke neizbježno dovesti u sukob s temeljnim raspoloženjem stranke”, smatra taj član stranačkog vodstva. Na tome ne staje kritika predsjednika SDP-a. Unatoč snažnom protivljenju ekonomskoj politici koju vode Jadranka Kosor i HDZ-ova vlada, u dijelu SDP-a se smatra da je u sadašnjoj krizi oko temeljnih pitanja potreban nacionalni konsenzus. Na neki način to je prije nekoliko mjeseci najavio Slavko Linić, kada je rekao kako će do rujna ostaviti Vladu da pokuša izvesti zemlju iz krize. Tek ako do jeseni ne budu vidljivi pomaci u gospodarstvu. SDP će početi s kritikama i zahtijevati raspisivanje prijevremenih izbora. Slično predlažu i u dijelu SDP-a koji je kritičan prema Milanoviću i njegovu vrlo nepopoustljvom stajalištu prema Jadranki Kosor i HDZ-u.

“Milanović bi morao shvatiti da se na pitanju osnovnih državnih i ekonomskih programa, što je ključni element, mora postići dogovor s HDZ-om”, smatra sugovornik Nacionala. Da se pritom radi i o osobnom animozitetu prema Milanoviću govori to što se iz SDP-a otvara pitanje legitimnosti njegova stambenog kredita, pomoću kojega je prije godinu dana kupio novi stan u središtu Zagreba. Spominje se da je do stana došao na jednako sumnjiv način kao i Jadranka Kosor i nema zapravo nikakve “moralne prednosti” pred HDZom, iako voli nastupati kao veliki moralist. U kontekstu unutarnjih sporova među vodećim esdepeovcima počela se problematizirati čak i izborna koalicija s kastavskom skupinom. Razvijaju se shvaćanja da SDP s njima može više izgubiti negoli dobiti, to više jer HNS i IDS nisu bili fer u protekloj kampanji i kandidirali su Vesnu Pusić i Damira Kajina, iako je bilo jasno da su njihove šanse za pobjedu zanemarive. Zoran Milanović odbacuje te kritike, a njegov bliski suradnik smatra da se radi o ljudima unutar SDP-a koji su se nadali da će dobiti poziv Ive Josipovića i uključiti se u skupinu predsjednikovih savjetnika. Navodno su sada razočarani i žele SDP konfrontirati s Josipovićem.

Jednim dijelom ta konstatacija je istinita, ali bit najnovijeg sukoba treba tražiti u dubokim razlikama koje postoje unutar SDP-a. Moguće ih je podijeliti u dvije skupine i u idućem razdoblju mogle bi izazvati snažna politička previranja među socijaldemokratima. Prvo, riječ je o ideološkom sukobu koji je izazvan novim SDP-ovim prijedlogom ekonomske strategije, koji u sebi sadrži brojne neoliberalne mjere. Autor je Branko Grčić, saborski zastupnik i dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, koji je nedavno u Nacionalu izjavio da se Hrvatska u idućih nekoliko godina mora odreći socijaldemokracije i najprije se financijski konsolidirati. Grčić je prvi esdepeovac koji je javno predložio zaokret prema liberalnoj ekonomiji, i time je – očekivano – unutar SDP-a stekao i popriličan broj kritičara. Budući da uživa načelnu Milanovićevu podršku, logika pokazuje kako se na udaru mora naći i predsjednik SDP-a. Ekonomski savjet Ive Josipovića zagovara vrlo sličnu gospodarsku politiku kao i Grčićeva koncepcija, i zato su na udaru pripadnika tradicionalne socijaldemokratske struje.

Drugo, nedjeljni poraz Ranka Ostojića od Marina Jurjevića za šefa splitskog SDP-a de facto je poraz Zorana Milanovića. Unatoč faktografskim podacima koji potvrđuju kako je od 2007. izgubio sve izbore na kojima je sudjelovao (parlamentarne, za splitskog gradonačelnika i sada za predsjednika SDP-a Splita), Ostojić je glavni Milanovićev kadar, i da SDP dođe na vlast, imao bi važnu ulogu u državnoj vlasti. Ali Jurjevićeva pobjeda pokazuje da se većina SDP-ova članstva protivi takvoj politici oktroiranja pouzdanih kadrova na vodeća mjesta i zato su radije izabrali osobu koja je u političkoj polumirovini negoli kandidata iza kojega je stajao lider stranke. Pobijedi li Željka Antunović u Zagrebu, a ima velike izglede protiv politički i profesionalno bezličnog Milanovićeva kandidata Ive Jelušića, SDP će u dva najveća grada kontrolirati ljudi koji su protivnici Zorana Milanovića. To ne znači kako u SDP-u treba očekivati raskol, ali u tom slučaju bitno će ojačati pozicija grupacije koja je kritična prema Zoranu Milanoviću i Ivi Josipoviću. Oni još uvijek ilegalno kritiziraju predsjednika Republike i čelnika SDP-a, međutim, njihovo nezadovoljstvo uskoro bi moglo izbiti na površinu.