POLITICAL REPORT: Sanaderov rat protiv premijerke

Objavljeno u Nacionalu br. 735, 2009-12-15

SUKOB SANADERA I PREMIJERKE kuliminirao je u četvrtak, 10. prosinca, kad se bivši premijer oglušio na zahtjev Jadranke Kosor da se ne pojavljuje na obilježavanju godišnjice smrti Franje Tuđmana

Sredinom prošlog tjedna Ivo Sanader je ultimativno zatražio od Jadranke Kosor da zaustavi antikorupcijsku kampanju ili da podnese ostavku na položaj predsjednice Vlade. Poruku su joj prenijeli bliski prijatelji bivšeg premijera i ona je vrhunac eskalacije sukoba između Sanadera i Jadranke Kosor. Sanaderov zahtjev izazvao je uzbunu u vodstvu vladajuće stranke i Jadranka Kosor je pod pritiskom najbližih suradnika, koji joj predlažu brzo raspisivanje unutarstranačkih izbora, na kojima bi Hrvatsku demokratsku zajednicu očistili od sanaderovaca, doznaje Nacional od izvora iz najužeg vrha hrvatske vlade.

“Tijekom nedjelje Jadranka Kosor definitivno je prelomila odluku i više neće biti uzmicanja pred Sanaderom. Borba s korupcijom će se nastaviti, ali to očito nije moguće u sadašnjoj konstalaciji snaga unutar HDZ-a, u kojem i dalje djeluju saveznici bivšeg premijera. Sačekat ćemo završetak predsjedničkih izbora i, čim bude poznato tko je nasljednik Stipe Mesića, raspisuju se izbori unutar HDZ-a. To je riskantna strategija, ali jedina moguća kako bi se prekinula opstrukcija iza koje stoji Ivo Sanader. Glavna tema sabora HDZ-a bit će ‘jesmo li za borbu protiv korupcije'”, objašnjava sugovornik Nacionala.
Sukob dugogodišnjih suradnika kulminirao je u četvrtak, 10. prosinca, na desetu godišnjica smrti Franje Tuđmana. Iako mu je Jadranka Kosor poručila da se ne pojavljuje na Mirogoju, Sanader ju nije poslušao i pridružio se delegaciji HDZ-a. Njegov dolazak izazvao je veliku medijsku pozornost i bilo je lako vidljivo da, osim hladnog pozdrava, njih dvoje izbjegavaju bilo kakvu komunikaciju.

U autobusu koji je prevozio stranačku delegaciju Sanader je imao glavnu riječ i posve marginalizirao Jadranku Kosor. Iskoristio je svoj položaj počasnog predsjednika HDZ-a, koji mu osigurava sudjelovanje u sklopu stranačke delegacije, pokazujući Jadranki Kosor da je se ne boji i da je spreman na sve kako bi ju eliminirao iz političkog života. Kasnije toga dana – nakon što ga je opet zamolila da se više ne pokazuje u javnosti – došao je i u katedralu gdje je kardinal Josip Bozanić služio misu za Tuđmana.

Naposljetku je otišao na večeru u restoran “Mano”, a pridružili su mu se njegovi glavni politički saveznici Luka Bebić, Jerko Rošin i Mario Zubović. Bila je to još jedna javna demonstracija nekadašnjeg predsjednika Vlade, koji se s istomišljenicima više ne nalazi potajice nego to čini na javnim mjestima. Smisao pojavljivanja u javnosti poprilično je očit – Sanader tako poručuje Jadranki Kosor da još uvijek može oko sebe okupiti velik dio HDZ-a, a ako premijerka nastavi podržavati obračun s korupcijom, može se dogoditi da joj dio HDZ-a otkaže polušnost. Sanader u stranačkom predsjedništvu ima desetak svojih ljudi, a u Saboru približno dvadesetak zastupnika bez čije podrške vlada Jadranke Kosor ne može opstati. Takav scenarij još je uvijek malo vjerojatan, jer bi izazvao raskol u vladajućoj stranci kakav nije viđen od podjele HDZ-a na frakcije Ive Sanadera i Ivića Pašalića, ali nastave li se policijske istrage, ništa nije isključeno. Sanader zna da može računati na Bebića i Zubovića, a Rošin je nedavno izjavio kako će se “Sanader vratiti u velikom stilu”. U HDZ-ovim kuloarima prepričava se i navodna izjava Biance Matković koja je nedavno rekla “hvala bogu da se šef vraća”.

Svoj politički come-back Sanader temelji na tezi da i hrvatska javnost želi njegov povratak, a u to ga uvjeravaju i HDZ-ovi nezadovoljnici. To je potpuno pogrešno razmišljanje jer bivši premijer više nema značajnu potporu ni unutar vlastite stranke, a kamoli javnosti. Sanader je s premijerskog položaja pobjegao uz dva-tri neuvjerljiva objašnjenja da je dovoljno napravio i sada svoje mjesto prepušta nasljednicima. Nitko mu nije vjerovao, to više što je u trenutku njegova povlačenja Republika Hrvatska bila u lošijoj situaciji nego danas. Recesija je uzdrmala gospodarstvo, nije se znalo kakva će biti turistička sezona, a ulazak u Europsku uniju mjesecima je bio blokiran. Posve neočekivana Sanaderova abdikacija izazvala je šok, ali zatim nije uslijedilo razočaranje, čemu se on nadao, nego ljutnja većeg dijela javnosti.
Animozitet je pojačalo otkriće da ljeto provodi jedreći na skupocjenoj jahti, a onda su početkom jeseni otvorene korupcijske afere u kojima su sudjelovali njegovi nekadašnji suradnici Branko Vukelić, Berislav Rončević, Damir Polančec i Božidar Kalmeta. Poznato je da oni nisu bili samostalni i danas čak i unutar HDZ-a prevladava razmišljanje kako je pitanje vremena kad će neka od istraga zakvačiti i bivšeg predsjednika Vlade. Pred HDZ-om su idućih meseci dva scenarija. Prvi podrazumijeva jačanje položaja Jadranke Kosor i svrstavanje velike većine vodstva i stranačkog članstva oko sadašnje premijerke. Uspije li i Andrija Hebrag na predsjedničkim izborima ostvariti koliko-toliko solidan rezultat, njezin će se položaj stabilizirati i Jadranka Kosor će moći inicirati unutarstranačke izbore i izvanredni izborni sabor HDZ-a. Kako bi se odvažila na tako rizičan pothvat, koji joj može osigurati definitivnu vlast, mora sklopiti savez s najutjecajnijim hadezeovcima poput Hebranga, Vladimira Šeksa, Ivana Šukera, Stanka Bačića, Petra Čobankovića, ali i nizom dužnosnika na nižim razinama. Tek kad bude sigurna u njihovu podršku, Jadranka Kosor moći će se upustiti u sukob sa Sanaderovom klikom. Ona odnedavno uživa i potporu desnog krila HDZ-a, koje joj u prošlosti nije bilo sklono. Suočeni s opcijom Sanader ili Kosor, desničari su se odlučili za aktualnu premijerku.

Nova izborna konvencija pojačala bi i demokratski legitimitet Jadranke Kosor, koja je za predsednicu HDZ-a izabrana početkom ljeta, i to javnim glasovanjem. Takav način izbora u demokratskim je državama ukinut prije više od jednog stoljeća i u interesu je predsjednice Vlade da svoj politički legitimitet potvrdi u standardnoj demokratskoj proceduri. Drugi je scenarij Sanaderov protuudar i pokušaj stranačkog puča. To nije nemoguće jer Sanader je osobno kooptirao svoje ljude u predsjedništvo HDZ-a i još uvijek može računati lojalnost mnogih od njih. Formalno gledajući, predsjedništvo može izglasati nepovjerenje Jadranki Kosor i zatražiti raspisivanje stranačkog sabora na kojem bi bilo izabrano novo vodstvo HDZ-a. To je teže izvediva varijanta, ali kako bi sebe i svoje ljude osigurao od istraga, Sanader je spreman na sve.

No u tom slučaju izvjestan je pad koalicijske vlade i raspisivanje prijevremenih izbora. Nacional je kontaktirao s važnim predstavnicima stranaka koje sačinjavaju Vladinu većinu i dobio gotovo unisone odgovore koji se svode na sljedeće: u slučaju Sanaderova povratka Vlada više neće moći računati na HSLS, SDSS i većinu manjinskih zastupnika, a velika je vjerojatnost da bi u takvim okolnostima i HSS raskinuo koaliciju s HDZ-om. Osim toga, Sanaderov politički povratak “na nož” bi dočekali mediji, opozicija, neovisni intelektualci i velika većina javnosti. Izvjesno je da bi iznova bili blokirani pregovori s Europskom unijom jer u Bruxellesu, ali i nizu država, od Britanije i Švedske do Njemačke i Austrije, bivšeg premijera doživljavaju kao najodgovornijeg za bujanje korupcije u Hrvatskoj. Osim toga, sukobi i promjene definitivno bi kompromitirali HDZ i omogućili pobjedu oporbe. A u slučaju dolaska na vlast SDP-a, HNS-a i IDS-a istrage protiv Sanadera bile bi još intenzivnije. Unatoč tomu Sanaderovi saveznici unutar HDZ-a spremni su preuzeti rizik i posljednjih tjedana poduzimaju sve kako bi kompromitirali Jadranku Kosor. Iz te grupacije počele su se širiti i informacije prema kojima Jadranka Kosor u pokušaju kriminaliziranja Sanadera surađuje sa Stipom Mesićem. Kao krunski dokaz iskorištava se podatak o susretu Mesića i premijerke Kosor prije tjedan dana, o kojem javnost nije obaviještena. Nije poznat sadržaj razgovora dviju najvažnijih osoba u državi, ali u idućih nekoliko dana intenziviran je sukob Mesića i Sanadera. Najprije je Mesić izjavio kako bi bilo logično da Uskok zbog sumnjive prodaje Ine mađarskoj kompaniji MOL ispita i Sanadera, na što je Sanader nervozno poručio kako bi Državno odvjetništvo moglo provjeriti Mesića i njegovu ekipu.

Rekacija Jadranke Kosor bila je definitivni otklon od Sanadera. “Ne bi se štela mešati”, komentirala je predsjednica Vlade, a to znači ne samo da nije politički branila svojeg prethodnika, nego je to i posredna poruka pravosuđu da u Vladi nemaju ništa protiv provjere točnosti Mesićeve izjave. Uostalom, i u HDZ-u se sve više spekulira s mogućnošću da Državno odvjetništvo o spornim detaljima prodaje državne naftne kompanije ispita Sanadera. Reakcija Jadranke Kosor de facto znači da se i ona slaže s ovakvim razvojem događaja i, dok je na položaju predsjednice HDZ-a i Vlade, politika neće zaustavljati eventualnu antikorupcijsku istragu protiv Sanadera.

Razumije se da je izjava Jadranke Kosor da se “ne bi štela mešati” izazvala revolt sanaderovaca. Oni su pustili informaciju o antihadezeovskoj koaliciji Mesić – Kosor, a u jednoj varijanti govori se o tome da je Jadranka Kosor dogovorila buduću koaliciju HDZ-a i tzv. Trećeg bloka koji bi Mesić formirao kad napusti predsjednički položaj. Vrhunac pritisaka na Jadranku Kosor Sanaderova je poruka kojom je zatražio da premijerka prekine antikorupcijske mjere ili da odstupi. Sanaderovo upozorenje pokazuje kako je on uvjeren da će aktualna vlada inicirati policijsko-pravosudne istrage protiv njega. Kako bi to spriječio, spreman je izazvati izvanredno stanje u HDZ-u i srušiti Jadranku Kosor. Zbog sve jačeg pritiska kojem je izložena unutar HDZ-a, Jadranka Kosor pristala je na kompromis i podržala Božidara Kalmetu čiju je ostavku zahtijevala opozicija. U normalnim okolnostima ona bi se bez emocija riješila Kalmete, u čijem su resoru otkrivene brojne korupcijske afere i koji je kao ministar u čijem su se djelokrugu dogodile politički odgovoran. Ali u HDZ-u sve više jačaju otpori zbog kriminalizacije HDZ-ovih kadrova i Kalmetin odlazak mogao je izazvati pobunu protiv predsjednice Vlade. Zato je HDZ u Saboru obranio Kalmetu, ali što misli o ministru pomorstva, Jadranka Kosor pokazala je izostankom s parlamentarne rasprave. U prilog Jadranki Kosor je i podrška antikorupcijskim potezima koja stiže iz međunarodne zajednice, posebno iz Sjedinjenih Američkih Država. Hrvatski mediji vrlo su površno popratili prošlotjednu politički iznimno značajnu izjavu američke ministrice vanjskih poslova Hillary Clinton, koja se u Washingtonu sastala s hrvatskim kolegom Gordanom Jandrokovićem.

Iako je tema sastanka bila međudržavna suradnja i prisutnost pripadnika Hrvatske vojske u Afganistanu, Hillary Clinton je u susretu s novinarima u State Departmentu eksplicitno podržala Jadranku Kosor i njezinu antikorupcijsku politiku: “Hrvatski uspjeh model je u regiji za ono što se može postići kad se nacija obveže da će provesti reformu i napredak. Osobito aplaudiram premijerki na njezinu izvanrednom vodstvu u antikorupcijskim naporima i drugim reformskim mjerama. Uvjerena sam da će zajedničkim radom u NATO-u i ostalim multilatelarnim institucijama SAD i Hrvatska osigurati bolju budućnost svojim narodima, stabilnost i mir u Europi, kao i bolji i sigurniji svijet”, izjavila je Hillary Clinton. Izjava Hillary Clinton pokazuje strategiju američke politike prema Hrvatskoj, a posebno antikorupcijskoj politici premijerke Kosor. To stajalište za Nacional je potvrdio i diplomat SAD-a u Zagrebu, koji je otvoreno ustvrdio kako je u vrijeme dok je premijer bio Sanader bujala korupcija, koja je gotovo posve blokirala interes inozemnih investitora za ulaganje u Hrvatsku. “Bivši premijer odlučivao je o svemu, od prodaje Ine do otvaranja igrališta za golf. Bila je to nepodnošljiva situacija”, smatra američki diplomat. Amerika podržava sadašnju vladu zbog tri razloga: prvi je obračun s korupcijom i kriminalom koji je pokrenula Jadranka Kosor, drugi je dobra politika prema susjednim državama, a posebno postizanje sporazuma o rješavanju graničnog spora sa Slovenijom, dok je treći razumijevanje američke politike u borbi protiv terorizma.
Uostalom, i Hillary Clinton je nakon susreta s Jandrokovićem vrlo pozitivno ocijenila angažman HV-a u Afganistanu, ali i hrvatsku ulogu u obrani neovisnosti Kosova u nedavnoj raspravi pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Zauzvrat je Jandroković obećao povećanje broja pripadnika HV-a s 300 na 350, a to ne bi učinio bez podrške Jadranke Kosor i Stipe Mesića. U Vladi znaju da je Amerika pružila ključnu pomoć pri ulasku Hrvatske u NATO, kao i kasnijem razbijanju slovenske blokade. Zauzvrat se Hrvatska – kao što je istaknula Hillary Clinton – unatoč riziku kratkotrajnog pogoršanja odnosa sa Srbijom, u Haagu pridružila SAD-u i skupini zemalja koje su pravnim argumentima branile pravo Kosova na državnost. Povećanje hrvatskog kontingenta u Afganistanu još je jedan pragmatičan potez koji pridonosi jačanju veza Washingtona i Zagreba, a antikorupcijske aktivnosti dovele su do službene američke podrške vladi Jadranke Kosor. No položaj u kojem se nalazi Jadranka Kosor i dalje je težak, a Sanaderov pokušaj da ju eliminira iz političkog života najveći je, ali ne i jedini problem s kojim se suočava. U idućih mjesec dana predsjednica Vlade mora predstaviti strategiju rješavanja problema brodogradnje, što će izazvati reakcije sindikata i oporbe. Projekcije pokazuju da se državni proračun puni slabije od predviđanja, a nema ni naznaka skorog oporavka hrvatskog gospodarstva. Naposljetku, zbog neriješenog statusa tzv. topničkih dnevnika upitno je kad će se nastaviti pregovori s Europskom unijom. Ali kako bi se mogla posvetiti rješavanju poslova kojima se bavi izvršna vlast, Jadranka Kosor najprije mora riješiti svoj glavni problem, a on se zove Ivo Sanader.

SAD na strani premijerke

Upravo je nevjerojatno, ali i skandalozno, kako brojne hrvatske novine površno i bez razumijevanja prate posljednje događaje na hrvatskoj unutarnjopolitičkoj i međunarodnoj sceni. U zemlji se, iza kulisa, odvijaju prijelomni događaji, koji će na dulje vrijeme odrediti budućnost Hrvatske, veliki obračun između snaga, koje žele borbom protiv korupcije i procesuiranjem krivaca promijeniti zemlju i povesti je europskim putem, i onih koji su stvorivši sustav sveobuhvatne korupcije upropastili zemlju, a borbu protiv korupcije žele spriječiti. Sve je počelo kad je dotadašnji premijer Ivo Sanader početkom ljeta svrgnut s vlasti, tada se zahuktala borba protiv korupcije jer onoga tko ju je sprečavao više nije bilo. Riješen je i problem sa Slovenijom, ubrzan put prema Europskoj uniji. Hrvatskoj su se počele otvarati perspektive. U tome su veliku ulogu imale Sjedinjene Države sa svojom tihom diplomacijom. Posljednjih tjedana te su perspektive u opasnosti, jer su se oni koje intenzivirana borba protiv korupcije ugrožava počeli organizirati. Ljuti na novu premijerku, nastoje zaustaviti ono što je započeto. U Washingtonu pomno prate što se zbiva u Hrvatskoj jer su zainteresiraniji za procese na jugoistoku Europe nego prethodnih godina.

Za američku politiku u ovom dijelu svijeta, za potencijalno novo suočavanje s ruskim interesima na ovom istom prostoru Hrvatska je važna. Zato SAD i podupire hrvatske euroatlantske integracijske aspiracije, pa i politiku Jadranke Kosor. Vidjevši da bi to što ona čini moglo biti ugroženo, američka je diplomacija poduzela neuobičajen korak. Američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton primila je 10. prosinca u Washingtonu hrvatskog ministra vanjskih poslova Jandrokovića i na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji uputila važnu poruku hrvatskoj javnosti. Vrlo pozitivno govorila je o američko-hrvatskim odnosima, o sadašnjoj hrvatskoj politici, a na kraju uvodnog obraćanja novinarima izrekla je i ono ključno: “Uspjeh Hrvatske nudi model za cijelu regiju što se može postići kad se zemlja odluči za provedbu reformi i za napredak. I ja posebno pohvaljujem premijerku za njezino iznimno vodstvo u naporima protiv korupcije i ostalim reformskim mjerama. Uvjerena sam da radeći zajedno, kao i kroz NATO i druge multilateralne institucije, SAD i Hrvatska mogu osigurati još svjetliju budućnost za naše narode, stabilniju i mirnu Europu i bolji i sigurniji svijet.”

Bila je to iznimno važna službena američka poruka hrvatskoj javnosti da hrvatska premijerka ima punu američku podršku za ono što radi. Valja napomenuti da se takve izjave ne daju slučajno, iz kurtoazije, nego samo u posebnim prilikama, kad SAD osjeća da mora intervenirati. Ovako izrečene, na tako službeni način, imaju posebnu težinu i važnost. Jandroković je adekvatno odgovorio i u svom izlaganju otkrio nešto što se prethodnih dana u hrvatskim medijima nijekalo, obznanio je da će Hrvatska uskoro poslati dodatne snage u Afganistan. Susret Hillary Clinton i Jandrokovića bio je ključan događaj diplomatske i političke naravi, možda jedan od najvažnijih u posljednje vrijeme, ali to većinu hrvatskih medija uopće nije zanimalo. Neki su portali prenijeli nešto što je u Washingtonu bilo rečeno, zagrebački Vjesnik pridao je tomu nešto više pozornosti, a glavni hrvatski dnevnici tek su pokojom rečenicom zabilježili da je Jandroković bio u State Departmentu, ali o porukama koje je Hillary Clinton uputila hrvatskoj javnosti u vezi s Jadrankom Kosor nije bilo ni riječi. Kako Nacional doznaje, američki diplomati u Zagrebu zbunjeni su time što glavni hrvatski mediji uopće nisu prenijeli tu poruku niti objasnili hrvatskoj javnosti njeno značenje. A za američku stranu bilo je važno da se čuje koga i što u Hrvatskoj službeni Washington podržava, uostalom, to je u nekoliko intervjua hrvatskim novinama posljednjih tjedana nastojao poručiti i novi američki veleposlanik u Zagrebu James Foley. Žalosno je da hrvatski mediji uopće ne shvaćaju što se oko Hrvatske događa, da ih ne zanimaju ni hrvatsko-američki odnosi, ni hrvatsko-ruski odnosi, u tom kontekstu ni važan posjet predsjednika Stipe Mesića Moskvi, da uopće ne prate što se događa u regiji, nego su se usredotočili na uglavnom nezanimljivu estradnu predsjedničku predizbornu kampanju, koja za budućnost Hrvatske – pokazat će vrijeme – vjerojatno neće biti osobito važna. Malo tko razumije da na prostoru bivše Jugoslavije počinje novo razdoblje suptilnog nadmetanja u raznim sferama, među kojima je osim političke jako važna i energetska, te da zbog globalnih razloga SAD jače angažira svoju diplomaciju na ovom prostoru kako u tim delikatnim procesima ne bi doživio trajne štete za svoj položaj.

Sve to Hrvatskoj pruža velike mogućnosti da u relativno kratkom razdoblju ostvari svoj glavni cilj – uđe u EU, možda već za dvije godine. U tome joj ne pomažu toliko njeni europski partneri, u tome joj je mnogo važniji partner Washington, koji je suptilno počeo uklanjati glavne prepreke na tom putu. Danas više nije tajna da je američka tiha diplomacija obavila glavni posao u uklanjanju slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora. Čini se da američka diplomacija ima i ključnu ulogu u uklanjanju još jedne važne prepreke Hrvatskoj, a to je spor s tužiteljstvom Haaškog suda oko topničkih dnevnika. Možda će se tek jednom u budućnosti čuti prava istina o pozadini iznenadne odluke sudskog vijeća da blokira akciju tužitelja Sergea Brammertza protiv Hrvatske, čime će se možda ukloniti ključna prepreka za otvaranje poglavlja pravosuđa u pristupnim pregovorima s Unijom. Nakon te odluke sudskog vijeća teško je zamisliti da Brammertz može i dalje pritiskati Hrvatsku da traži i dostavi topničke dnevnike. Napokon, možda će se jednom doznati i prava istina o tome kako je uklonjen Sanader, što je pak u Hrvatskoj pokrenulo stvarnu borbu protiv korupcije i otvorilo perspektivu uklanjanja još jedne ozbiljne prepreke prema europskim integracijama. Ima naznaka da je u tome američka uloga bila veća nego što se to dosad znalo. A malo se zna o tome jer neki vodeći mediji u Hrvatskoj kao da uopće ne vide i ne shvaćaju što se uistinu događa.

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović, Robert Bajruši