POLITICAL REPORT IZ VELJAČE 2009.: Slovenski nož u leđa Hrvatskoj i SAD-u

Objavljeno u Nacionalu br. 692, 2009-02-17

Marijan Podobnik, šef slovenske udruge Zavod 25. lipnja 1991., u ponedjeljak je praktički zaustavio pristupanje Hrvatske NATO savezu predajom zahtjeva za referendum

Marjan Podobnik, šef udruge Zavod 25. lipnja 1991. i nekadašnji direktor Seljačke zadruge Idrija, ne dogodi li se čudo, u ponedjeljak 16. veljače spriječio je pristup Hrvatske NATO-u. Kad je u poslijepodnevnim satima predao 5653 potpisa kojima se zahtijeva prikupljanje 40.000 potpisa za raspisivanje referenduma o hrvatskom ulasku u NATO, Podobnik je izazvao najveći skandal u odnosima Ljubljane i Zagreba, koji će imati reperkusije i na široj međunarodnoj razini.

Stvar je jednostavna: ako u četvrtak slovenski parlamentarci ne pristanu na njegove zahtjeve, Podobnik će aktivirati pokretanje referenduma, a kako potom ima 35 dana za prikupljanje 40.000 potpisa, to znači da će Slovenija propustiti do 23. ožujka u Washington poslati protokol o ratificiranju prijema Hrvatske i Albanije u NATO. Kako je to ujedno krajnji rok za deponiranje ovog dokumenta u Washingtonu, Hrvatska i Albanija našle su se u golemim problemima.
Potpuni preokret s nesagledivim posljedicama za odnose Slovenije i Hrvatske dogodio se u ponedjeljak 16. veljače u samo nekoliko sati. Odbor za vanjsku politiku odbio je Marjana Podobnika i Zavod 25. lipnja 1991. koji zahtijevaju referendum o ulasku Hrvatske u NATO, a umjesto toga predsjednik Odbora Ivo Vajgl i šef diplomacije Samuel Žbogar najavili su donošenje dokumenta o zaštiti interesa Republike Slovenije prilikom hrvatskog ulaska u Zapadnoeuropski vojni savez. Žbogar i Vajgl su dodali kako će o dokumentu zastupnici Državnog zbora raspravljati u četvrtak, ali nisu htjeli pobliže otkriti sadržaj teksta.

Kako je ubrzo zatim objavio dnevnik Delo, Odbor za vanjsku politiku zaključio je da je Hrvatska nakon 25. lipnja 1991. jednostranim odluka mijenjala dotadašnji status quo, koji je vladao na pograničnom području. Još jedno upozorenje Hrvatskoj, ali u relativno pomirljivom diplomatskom tonu. U prvim reakcijama na sjednicu Vanjskopolitičkog odbora Delo je tvrdilo kako ovakva formulacija nipošto nije zadovoljila Podobnika.

Premda su ovim postupkom članovi Vanjskopolitičkog odbora potvrdili nedavnu odluku parlamenta o ratifikaciji ulaska Hrvatske u NATO, de facto su Podobniku i njegovim desničarima omogućili podnošenje zahtjeva za referendum, a time i blokiranje Hrvatske i Albanije. Uostalom, već u ponedjeljak ujutro Podobnik je najavio kako će uložiti potpise bez obzira na odluku Odbora za vanjsku politiku. Tako se osigurao, jer bez obzira na odluku vanjskopolitičkog odbora zastupnici parlamenta glasat će u četvrtak 19. veljače. Podobnikov zahtjev vrhunac je aspiracija prema Hrvatskoj, prema njemu Slovenija treba iznijeti službeno stajalište prema kojem joj pripada cijeli Piranski zaljev, zaseoci na lijevoj obali Dragonje i teritorij kod Hotize koja se nalazi uz rijeku Muru.

Državni zbor Slovenije prošlog je ponedjeljka konačno ratificirao ulazak Hrvatske i Albanije u NATO. Ali prema postojećim zakonima, civilne inicijative imaju 7-dnevni rok u kojem, uz najmanje 2500 prikupljenih potpisa, mogu inicirati referendum na kojem se osporavaju odluke parlamenta. Kako bi se referendum uopće raspisao, treba prikupiti 40.000 potpisa. Nakon što mu u ponedjeljak predaju prikupljene potpise, slovenski parlament nema nikakvih manevarskih mogućnosti da izbjegne davanje dodatnog roka, na što je upozoravao i predsjednik slovenskog parlamenta Pavle Gantar, riječima da bi to moglo biti “kobno”. A kad je dodatni rok dodijeljen, već ratificirani protokol nije na snazi i on ne može biti poslan u Washington do 23. ožujka. To znači da će Ivo Sanader i Stipe Mesić 3. i 4. travnja putovati na NATO-ov sastanak na vrhu samo kao gosti, jer će Slovenija uspjeti blokirati i ulazak Hrvatske u NATO.

Uspije li Podobnikova ucjena, najveće posljedice snosit će Hrvatska, ali i u Sloveniji će se osjetiti negativne implikacije nastavka radikalizacije međudržavnih odnosa. Barem su dva problema u koje se dovela Ljubljana dosadašnjom politikom koju su vodili i Janez Janša, i Borut Pahor, i Danilo Türk, i Marjan Podobnik.

Prvo, zaustavljanje hrvatskog ulaska u NATO bilo bi skandalozna odluka, koja bi Sloveniju predstavila kao troublemakera u tom savezu. Ni jedna druga članica nije radila probleme oko ratifikacije i sve je bilo spremno za primanje dviju novih članica na proslavi 60. obljetnice osnutka NATO-a. To je i snažna provokacija SAD-u, koji se posebno založio za ulazak Hrvatske i Albanije, a sad bi cjelokupni plan mogao propasti.
Drugo, u slučaju prihvaćanje Podobnikove formulacije o neprijepornom vlasništvu nad cjelokupnim Piranskim zaljevom, te okolicom Dragonje i Mure, Slovenija bi se dovela u nezgodnu poziciju u slučaju da Martti Ahtisaari postane medijator za rješavanje granice između Zagreba i Ljubljane. Rezolutno stajalište parlamenta kako su sva sporna zemljišta i more neupitno slovenski jednostavno bi isključilo mogućnost arbitraže. Uzme li se u obzir da potencijalni Ahtisaarijev angažman u funkciji medijatora pogoduje Sloveniji, ni Pahor, a ni Janša nisu mogli pristati na zahtjev Marijana Podobnika.

“Na žalost, naš pravni sustav je takav da dopušta da 2500 ljudi drži u šaci čitavu državu”, rekao je u ponedjeljak jedan od zastupnika Državnog zbora. Razumljive su frustracije tamošnjih realpolitičara, no upravo je ponašanje vodećih slovenskih političara na neki način Marijana Podobnika pretvorilo u osobu koja može zaustaviti Hrvatsku, ali i osramotiti NATO. Hrvatske vlade također su počinile neke glupe pogreške, kao što je bilo ustrajavanje na Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, ali slovenske vlasti već godinama odbijaju da neutralno međunarodno sudstvo riješi pogranični spor. Osim toga, potpuno je jasno kako se radi o smiješno malenom teritoriju, koji ima emocionalan, ali gotovo nikakav materijalni značaj.

Sad je priča dovedena do potpunog apsurda. Ne dogodi li se u iduća 72 sata potpuni preokret i Podobnik odustane od zahtjeva za raspisivanje referenduma, Hrvatska neće postati članica NATO-a. A u takvim bi okolnostima uskoro trebalo prihvatiti Marttija Ahtisaarija kao medijatora i vjerovati da će Slovenci popustiti kad je u pitanju ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Ni pesimisti nisu mogli predvidjeti ovako loš scenarij.

 

Komentiraj

Source:Robert Bajruši