Marko Lukunic/PIXSELL

Policija u okovima partije

Objavljeno u Nacionalu br. 848, 2012-02-14

Novi Zakon o policiji ministru Ranku Ostojiću daje ovlasti kakve nije imao ni Tomislav Karamarko. Smjet će se i upletati u istrage

Na internetskim stranicama MUP-a napokon se pojavio prijedlog novoga Zakona o policiji. Premda se naciji već danima najavljuje kao podloga za dva nova odjela, u predloženoj verziji nema ni spomena o specijaliziranim jedinicama za tzv. hladne slučajeve i istragu o zločinima privatizacije. Dakako, njihov izostanak ne znači da se spektakularne inovacije u skoroj budućnosti neće urediti kakvim internim MUP-ovim pravilnikom ili podzakonskim aktom. Znači, međutim, da se su se novi odjeli mogli inkorporirati bez ikakve promjene zakonskog teksta, koji je ionako mijenjan prije manje od godinu dana. Dakle, novi Zakon o policiji nije smišljen radi efikasnijega rješavanja slučajeva koji se dosad nisu znali, mogli ili nisu htjeli riješiti.

KAKO TO ČESTO BIVA u domaćoj zakonodavnoj praksi, objavljeni Prijedlog pokazuje, naprotiv, da su atraktivne priče o dva odjela, kojih u konačnici nema, medijskom bukom zaglušile ono čega izrijekom ima: da je SDPovac Ranko Ostojić budućim zakonskim tekstom sebi zajamčio vlast nad policijskom strukom, koju HDZ-ovac Tomislav Karamarko, uoči zatvaranja Poglavlja 23, nije mogao zamisliti. Riječ je o pravu ministra da njuška po aktualnim policijskim istragama. S opravdanim razlogom Karamarko bi trpio inozemne i domaće kritike o legalizaciji političkoga zavirivanja u kriminalističke nalaze i obradu, koje se jednoga ministra ne bi trebale ticati dok god policijski mehanizam dosljedno, nezainteresirano i neutralno nasrće na zločin, bez obzira na njegovo ime i prezime. No u članku 7. Ostojićeva skorašnjeg Zakona eksplicitno piše: “Ministar može zahtijevati izvješća, podatke i dokumentaciju o obavljanju policijskih poslova.”

I KOLIKO GOD SE kreator sadašnjih zakonskih promjena pozivao na modernizaciju internog policijskog ustroja kao uvjet veće protuzločinačke efikasnosti, ta jedna-jedina rečenica svjedoči o regresivnim, nimalo dobrim smjerovima MUP-a, sadašnje Vlade i Ranka Ostojića u odnosu na hrvatsko društvo, ionako sluđeno silnim zakonskim reformama bez ikakve dosljednosti. Jednostavno, nastavlja se privilegiranje politički nadziranih kaznenih progona i minorizacija zaštite ljudskih prava od državne represije. Rješenja se savršeno uklapaju u tezu premijera Zorana Milanovića o kontinuitetu Kukuriku vlasti bez osvrtanja na dosadašnja rješenja njenih prethodnika. Još prije godinu dana bilo je drukčije. Ideja Ostojićeve zakonske verzije krčkala se kao SDP-ova oporbena i kritička alternativa HDZ-ovu Zakonu o policiji iz ožujka 2011. Bio je donesen po hitnom postupku, čemu su se SDP-ovci oštro usprotivili, optužujući Karamarka da zakonskom regulativom na brzinu “cementira” tada postojeću policijsku strukturu, zanemarujući civilni nadzor policijskog djelovanja, po svojoj prirodi uvijek sklonog zloupotrebama. Rogoborilo se, također, zbog sedam Karamarkovih savjetnika, koji besposleni opterećuju kolabirajući državni proračun. Realnost je dokazala da je tadašnja oporba točno detektirala kritične točke opasnih državnih besmislica. Svaka od ignoriranih primjedaba na kraju se izrodila u neki od skandala. Budući da Karamarko nije imao ovlasti da zaviruje u policijske predmete, nego tadašnji ravnatelj Oliver Grbić, izbila je jedna od afera s njegovim usmenim referiranjem HDZ-ovim prvacima o stanju pojedinih policijskih istraga. Linija neformalne komunikacije s političkim autoritetima nastala je prirodno: Grbić je na ravnateljsku poziciju bio postavljen kao HDZ-u politički lojalni kadar. Premda njegovo političko petljanje s kriminalističkim obradama nikad neće biti raščišćeno, a kamoli kažnjeno, uz skandal se barem pojavila zamisao o budućem javnom natječaju za ravnateljsku funkciju koja je ugrađena već u Karamarkov Zakon iz ožujka 2011. A onda je SDP osvojio vlast.

UNATOČ PRIJETNJAMA SDP-ovke Milanke Opačić da će novim Zakonom o policiji raščistiti s HDZ-ovim kadrovima, sedam savjetnika još danas okružuje novoga ministra. Oliver Grbić jedan je od njih. Završna forma Ostojićeva Zakona o policiji također inzistira na hitnom postupku parlamentarnog usvajanja. “Sukladno članku 159. Poslovnika Hrvatskog sabora predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku, s obzirom da to zahtijevaju osobito opravdani državni razlozi”, tako stoji u obrazloženju koje su dobili saborski zastupnici, što god bili “opravdani državni razlozi”. Civilni nadzor ostaje isti. Ukida se tijelo unutarnje kontrole i zamjenjuje pojedincima, s većim pravima na iznenadni upad u policijske urede, kompjutere i ladice. Ali oni odgovaraju ministru, koji najavljenim zakonom ne dobiva samo mogućnost zavirivanja u kaznene predmete, nego još jedno neobično diskrecijsko pravo: zakon zabranjuje policajcima da se u fušu bave privatnim biznisom, osim ako njihov ministar ne odobri drukčije.

IPAK, NAJZANIMLJIVIJI JE način na koji MUPova ravnateljska funkcija otvara svoja vrata bratskoj birokraciji ostalih institucija koje tvore državnu vlast. Odjednom nije bitno poznavanje ni elementarnog policijskoga zanata. Kad je Karamarko unio odredbu o javnom natječaju za ravnatelja policije, ona je glasila ovako: “Glavnim ravnateljem može se imenovati osoba koja, uz ispunjavanje općih zakonskih uvjeta, ispunjava i posebne uvjete: najmanje 15 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova, od čega najmanje 10 godina na radnom mjestu rukovodećeg policijskoga službenika.” Ostojićevo je rješenje ovako formulirano: “Najmanje 5 godina radnog iskustva na rukovodećim radnim mjestima odgovarajućeg stupnja složenosti, u policiji, ili 10 godina radnog iskustva na drugim rukovodećim radnim mjestima, u tijelima državne vlasti.” Znači da nema ni jedne zakonske prepreke da ravnatelj policije postane do jučer nesmjenjiv šef kakvoga sektora ministarstva turizma, znanosti ili poljoprivrede. Ravnateljska funkcija nedostupna je isključivo rukovodećim kadrovima privatnoga sektora, pa bili oni obrazovani i iskusni detektivi.

PRIJEDLOG NOVOGA ZAKONA o policiji na internetskim stranicama MUP-a pojavio se ovog vikenda. Uz njega je publicirano i nekoliko ponosnih vijesti o posljednjim uspjesima policijskog djelovanja pod Rankom Ostojićem: kako je u velikoj akciji protiv biciklističke vožnje u Koprivničko-križevačkoj županiji policija ulovila 10 prekršitelja, dok je u Dubrovačko- neretvanskoj županiji zaplijenjeno 25 kg marihuane. Mjerodavni sud dobio je deset novih predmeta za rješavanje, dok će na krajnjem jugu Hrvatske, na neko vrijeme, skočiti cijena marihuane zbog smanjenog dotoka i povećanog rizika. Prije toga, u prvim danima njegova mandata, Ostojićev MUP poduzeo je još jednu potragu za tijelom Antonije Bilić po jezerima Dalmatinske zagore. Kako njegov zakonski prijedlog na više mjesta govori o neupitnoj policijskoj pokornosti Državnom odvjetništvu, zasad je nužno da MUP prikupi materijalnu građu za već zgotovljenu optužnicu koja žigoše njezinoga ubojicu, iako je djevojka možda živa. Apstrahiramo li od toga da će skorašnji Zakon o policiji ujediniti dosadašnja dva zakonska akta na istu temu, ostaje, eto, stara zabavna igra sa statističkim pokazateljima MUP-ovih uspjeha.

Komentiraj

Source:Jasna Babić