Nastanak „Solidarnosti“ jedan je od najvažnijih događaja u Poljskoj, ali i u svijetu krajem 20. stoljeća. To je trenutak koji je promijenio suštinu lenjinizma. Ranije je komunistička partija imala monopol vlasti. U trenutku kada se pojavila „Solidarnost“, to se promijenilo. Tada je ujedno formirana generacija aktivista koji su kasnije sjeli za Okrugli stol, a nakon toga odigrali ključnu ulogu u demokratskoj Poljskoj. Bez Sporazuma iz kolovoza i „Solidarnosti“, koja je njegov rezultat, ne bi bilo izbora 4. lipnja.

Činjenica da je dana 31. kolovoza 1980. godine postojanje „Solidarnosti“ legalizirano bila je značajna iz tri razloga. Prvo, bio je to pokazatelj da komunizam ne traje vječno. Ranije se ovaj sustav činio nepremostivim, nedostajalo je mašte koja bi predložila alternativu. Drugo, „Solidarnost“ je pokazala da je rođena nova, poslijeratna Poljska. Da postoji ne samo komunistička država, već i poljsko društvo koje se s njom ne poistovjećuje. Treće, „Solidarnost“ je također dokazala da u Poljskoj postoji stvarno civilno društvo koje ozbiljno raspravlja o svojim vrijednostima i pravcima razvoja. „Solidarnost“ je omogućila takvu raspravu.

U Poljskoj su nadolazeće generacije oporbenih aktivista učile od prethodnih, onih koji su ranije protestirali. Takva iskustva u situaciji u kojoj su važne suradnja i izgradnja fleksibilnih veza, vrlo su vrijedan kapital. Štrajkovi ne predstavljaju samo protest, nego i oblik izgradnje novog pokreta, stvaranja novih struktura. Upravo to je bilo najvažnije u kolovozu 1980. godine u brodogradilištu u Gdanjsku. Na štrajkove ne treba gledati samo kao na pobunu protiv komunističke vlasti. Bio je to primjer dugoročnog razmišljanja, izgradnje pokreta.

Pad komunizma također je posljedica politike koju je vodio Mihail Gorbačov. Sovjetski vođa očito nije shvaćao u kojoj je mjeri vanjski imperij dio čitavog sustava.

Danas Rusi oštro kritiziraju Gorbačova zbog odluka koje je donosio krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ali te su kritike pretjerane. Naravno, pravio je taktičke pogreške, ali je njegov politički koncept bio vrlo hrabar eksperiment. Njegovu je suštinu predstavio Erichu Honeckeru, komunističkom vođi DDR-a, kojem je izričito rekao da dopušta svakoj zemlji socijalističkog bloka da odabere vlastiti put razvoja. Bio je to važan povijesni korak.

To se pokazalo taktičkom pogreškom jer su u Poljskoj već postojali aktivisti, spremni da odmah iskoriste mogućnosti koje su se pojavile. S druge strane, komunističke vlasti – po Gorbačovim smjernicama – morale su s nekim pregovarati, a u Poljskoj su imale s kim. Tako je započeo proces koji je doveo do pada komunizma.

Zemlje srednje Europe sjajno su iskoristile mogućnosti koje su im se otvorile nakon pada komunizma. S jednim upozorenjem: tijekom tranzicije izgubljeno je naslijeđe političke misli koja se rodila 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Od 1989. godine uvedene su najjednostavnije sheme djelovanja, svodeći politiku na ekonomska pitanja. Bez refleksije, impresivno su djelovale mogućnosti koje nudi slobodno tržište, vjerujući da ono nudi rješenje za sve probleme. Ali nije tako. Ne smije se zanemariti politika, također i kod uvođenja rješenja za slobodno tržište. To je nedostajalo 90-ih godina. Kako Poljska, tako i druge države regije vrlo su brzo zaboravile na jednostavnu solidarnost. Godine 1989. ne bi se ništa dogodilo bez pokreta „Solidarnosti“, ali i bez klasično shvaćene solidarnosti među ljudima. Kasnije je ona stavljena na stranu. Njezin nedostatak u razmišljanju o promjenama 90-ih godina ima posljedice u zemljama čitave regije do dan danas.

PHOTO: Bundestagsfraktion Bündnis 90/Die Grünen/ Wikimedia Commonss

O autoru: Timothy David Snyder (rođen 18. kolovoza 1969.) je američki autor i povjesničar koji se specijalizirao za povijest srednje i istočne Europe te Holokaust. Predaje povijest na Sveučilištu Yale i na Institutu za humanističke znanosti u Beču.

Tekst je istovremeno objavljen u poljskom mjesečniku Wszystko Co Najważniejsze u sklopu projekta povodom 40. godišnjice „Solidarnosti”.