Punih 99 godina navršio je jučer Josip Manolić, uz Franju Tuđmana jedan od tvoraca suvremene hrvatske države i jedan od osnivača HDZ-a, kojem su prijatelji priredili feštu s tamburašima u Izletištu Polovanec nedaleko Sesveta.

Tamburix band pjeva Joži Manoliću.

Tamburaši Tamburix band iz Požege za Jožu su otpjevali i odsvirali najljepše pjesme iz svih krajeva Hrvatske, od Suza za zagorske brege, Garavuše, Da te mogu pismom zvati, Podravino moja mila, Ranih devedesetih, Mati Dalmacija, Ne diraj moju ljubav, Vilo moja, Ti si moja ljubav stara, Ko te ima taj te nema, Osam tamburaša s Petrovaradina do Zadnje želje i Ostala si uvijek ista – koja bi se mogla parafrazirati u – Ostao je uvijek isti. Dok su tamburaši pjevali te i mnoge druge divne hrvatske pjesme za dušu, na stolu su se redali domaći specijaliteti koje je pripremila obitelj Polovanec, od domaćeg špeka, kulena, čvaraka i sira, do bogate juhe te potom teletine, krvavica sa zeljem i štrukli. Na kraju je došla velika torta s od šećera izrađenim brojkama 99 koju je Joža dobio na poklon od vlasnika poznate zagrebačke slastičarnice Vincek. Međutim, Josip Manolić je rekao da se on osjeća kao da nema 99 nego 66, a jedan od razloga takve vitalnosti zasigurno se krije u tome što Manolić sve što radi, radi umjereno, što je i dokazao jer je cijelu večer jeo umjereno i popio tek jednu čašu domaćeg crnog vina Polovanec. Kad je hrana u pitanju, otkrio je, njegov je moto: “Stani kad je najbolje!”

Iako je danas Manolić medijima postao najzanimljiviji po fenomenu svoje dugovječnosti pa je dobio čak i svoje obožavatelje na Facebooku koji su otvorili grupu “Joža Manolić je nadživio…”, on ipak i danas više voli pričati o politici, nego o svojim godinama.

Svoj politički put najblje je ispričao u svojim političkim memoarima kojim je, kako je napisao u uvodu, želio otrgnuti od zaborava dio zbivanja, ali i ispričati svoju istinu, istinu kako ju je on doživio i ostaviti naraštajima koji dolaze memoarsku građu za daljnja istraživanja.

“Gotovo 75 godina sudjelujem u političkom životu Hrvatske, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i, dakako, demokratske Republike Hrvatske. Četiri države, četiri različita politička režima – dva sam srušio, jedan gradio i rušio, a jedan stvarao,” napisao je u uvodu prve knjige “Politika i domovina: Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku”, koja je objavljena 2015. godine u izdanju izdavačke kuće Golden marketing – Tehnička knjiga. Tim je riječima Josip Manolić, koji je obnašao najviše dužnosti od osamostaljenja Republike Hrvatske, uključujući i dužnost premijera, najbolje opisao svoj životni i politički put. Bio je jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana, neka vrsta njegovog zamjenika.

“Samo, Tuđman nije volio zamjenike tako da nikad nije imao službenog zamjenika, ni u stranci, ni u državi”, rekao je Manolić u intervju koji je povodom izlaska te knjige dao Nacionalu. Bez obzira na njegov kasniji razlaz s Tuđmanom, Manolić je rekao da se njih dvojica nikad nisu sporili oko dva važna pitanja, a to su antifašizam i pomirba.

U uvodnom dijelu knjige Manolić opisuje svoju ratnu mladost i dužnosti u OZNI, potom govori o izbacivanju iz partije i političkoj marginalizaciji u najboljim godinama života, sve do kraja 80-ih kada se s Franjom Tuđmanom priključio osnivanju HDZ-a i stvaranju suverene i samostalne Hrvatske. Potom govori o pripremama mlade hrvatske države za obranu i prvim previranjima u HDZ-u, zatim slijedi poglavlje o vukovarskoj tragediji. Manolić piše i o operaciji Labrador, pretvorbi banaka i privatizaciji, o politici prema Bosni i Hercegovini te potom o svom razlazu s Tuđmanom. Opisao je i svoje značajnije susrete s međunarodnim državnicima, ali jedno je poglavlje  posvećeno kardinalu Alojziju Stepincu, za čije je sprovođenje u Lepoglavu bio zadužen upravo Manolić.

Nakon prve knjige, Manolić je objavio i drugi dio svojih memoara, pod nazivom “Špijuni i domovina: Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku”, gdje govori o pripremama za rat, formiranju Ustava za zaštitu državnog poretka, Zbora narodne garde i kriznog štaba RH, piše o svojim odnosima s pojedinim važnim hrvatskim političarima poput Gojka Šuška, Franje Gregurića i Stipe Mesića, a piše i o nerazjašnjenim političkim ubojstvima u Hrvatskoj 90-ih, zatim o Bruni Bušiću, ponovno govori o zbivanjima tijekom 80-ih i događajima koji su prethodili političkim promjenama 90-ih. U knjizi je opisan i Manolićev kompleksan odnosu s Tuđmanom.

Uskoro će očekuje i izlazak trećeg nastavka memoara čovjeka za kojeg smatraju da zna najveće tajne hrvatske politike.