POGLED U BUDUĆNOST: Svijet za 20 godina

Objavljeno u Nacionalu br. 842, 2012-01-03

Što nam donose iduća dva desetljeća, čeka li nas još dublja kriza ili ipak ne trebamo biti pesimisti, predviđaju vodeći hrvatski stručnjaci na 15 područja

GEOPOLITIKA

(DAMIR GRUBIŠA politički analitičar i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu)

Borba za hranu i vodu

SVIJET 2032. bit će mnogo složeniji i nestabilniji nego današnji. Bit će nas previše na planetu, a izvori energije kakve danas poznajemo mogli bi biti pri kraju. Broj stanovnika bit će prevelik za postojeće resurse proizvodnje hrane, pa će se voditi borba za hranu i za vodu. Ako se nastavi ovakav trend urušavanja Sjeverne hemisfere – zemalja G8, SAD-a i Europske unije u kojima su moć osvojili financijski moćnici, dok se političari gube u jalovim svađama i ne uspijevaju pronaći zlatni ključić solidarnosti koji bi nas sve izvukao iz nedaća koje nam se primiču – budućnost će pripasti Istoku i velesilama u nastajanju: Kini, Rusiji, Turskoj, pa čak i Indiji na euroazijskom području, Brazilu u Latinskoj Americi, i možda Južnoj Africi u afričkoj regiji. Europa će ostarjeti i bit će preplavljena novim došljacima s Istoka. Amerika će ostati, najvjerojatnije, velesila broj jedan, ali će poziciju broj dva sigurno držati Kina. Rusija će opet uskrsnuti i njezin će uspon trajati, najvjerojatnije, koliko i njezine prirodne rezerve nafte i plina. Izvori potencijalnih sukoba bit će brojniji nego što to izgleda danas. Os zbivanja preselit će se u zemlje Drugog i Trećeg svijeta, naravno, ako Europska unija, SAD i zemlje G8 dotad ne uspiju pronaći koheziju koja im je potrebna da srede stvari u svojim dvorištima i da se građani i njihove vlade oslobode novih tirana, financijskih moćnika koji drmaju svijetom u svoju korist. Ako uspiju shvatiti što se događa u Drugom i Trećem svijetu, scenarij budućnosti možda i neće biti tako mračan. No ako se nastave ovakvi trendovi, a zapadne demokracije ne pronađu snagu da cijelom svijetu ponude zajedničko upravljanje svjetskim resursima, svjetskim krizama, učinkovite mjere za očuvanje mira, borbu protiv gladi i siromaštva i naposljetku solidarnost, svijet će postati kaos u kojem će se množiti žarišta nestabilnosti i ratova. Ratovi za hranu i vodu neće se voditi kao u kameno doba radi hrane i vode, nego će biti zaodjenuti u ruho ideoloških, vjerskih i civilizacijskih sukoba, u kojima će doista prevladati Hobbesova formula “bellum omnium contra omnes” – rat svih protiv sviju. U takvoj situaciji Hrvatska će se naći suočena sa starijim stanovništvom nego danas, bez vlastite proizvodnje hrane i ostalih životnih potrepština, i s velikim pritiscima novih svjetskih seoba, migracija stanovništva u potrazi za vodom i hranom. Ono što nam danas izgleda kao prednost – ljepota krajolika, bogati izvori vode, sunčeva energija koja može nadomjestiti manjak klasičnih izvora energije – sve to može postati, u drukčijim uvjetima, i najveća slabost jer može biti atraktivno ne za turizam, kao danas, nego za stalne migracije stanovništva koje će pratiti ratovi. Takvom crnom scenariju mogao bi se suprotstaviti nešto ružičastiji: suočeni s porastom stanovništva, krizom klasične energije i vitalnih resursa, države i narodi svijeta mogli bi se ujediniti u potrazi za zajedničkim rješenjem svjetskih problema. Mogle bi ojačati regionalne integracije kao što su Europska unija, Afrička unija, Azijska unija, Latinskoamerička unija kroz koje se pokušavaju riješiti u prvom redu ekonomska, a potom i politička pitanja. A na svjetskoj razini mogla bi jačati uloga Ujedinjenih naroda i njihova sustava međunarodnih organizacija, koje na globalne izazove odgovaraju globalnim rješenjima. No to je samo optimistični scenarij koji je racionalno opravdan, ali stvari u svijetu gotovo nikad ne slijede tu racionalnu logiku. Naravno, 30-e godine XXI. stoljeća neće još biti tako apokaliptične kao one nakon njih – primjerice, 50-e, kad će prema nekim predviđanjima nestati klasični energenti kao što su to nafta i prirodni plin ili pak kraj stoljeća kad bi trebalo početi novo ledeno doba ako čovječanstvo ne prestane zagađivati okoliš i tako prouzroči nepovratnu klimatsku katastrofu. Ali će problemi već biti toliko brojni i početkom 30-ih da će se postaviti pitanje hoće li čovječanstvo nastaviti po staroj špranci i tako otplutati u propast, ili će se pak trgnuti i pronaći snagu da ljudske probleme riješi na ljudski način – solidarnošću, mirnim rješavanjem sukoba i zajedničkom brigom.

EKONOMIJA

(GUSTE SANTINI ekonomski analitičar)

Mjesec i Mars izvorišta sirovina

KRIZA EUROZONE determinira buduće odnose u Europskoj uniji. Neoliberalistički model potisnuo je rajnski model, temeljen na socijalnoj odgovornosti, do te mjere da se mijenja svijet u kojem živimo. Kina će biti vodeća zemlja svijeta. Indija će ju pratiti u stopu. SAD, danas jedina istinska imperijalna sila, okrenut će se sebi i svojim građanima. Otvoreno je pitanje hoće li taj znatno globaliziraniji svijet funkcionirati kao uspostavljen sustav na razini planeta Zemlje ili će mu osnova biti nacionalni/ regionalni sustavi koji će biti suprotstavljeni. Kao optimist vjerujem u prvu opciju. Ona će nastupiti kao posljedica nedovoljne brige za okoliš i rasipnog ponašanja prema prirodnim izvorima. Daljnja polarizacija na razvijene i nerazvijene zemlje/regije i dramatično raslojavanje unutar pojedinih zemalja/ regija na bogate i siromašne, odnosno na zaposlene i nezaposlene građane, mogući su izvor socijalnih nemira. Razuman izlazak iz tako strukturirane krize naći će se putem socijalno odgovorne globalne vlasti, nadajmo se pri UN-u, koja će svoje ovlasti temeljiti na globalnim problemima, a njih rješavati unutar globalnog pravnog okvira uz financiranje globalno uvedenim porezima. Valja očekivati da će tehnologija toliko uznapredovati da će Zemljin satelit Mjesec i susjedni planet Mars postati izvorište sirovina koje će se eksploatirati po ekonomskim cijenama. Kapital-odnos, kao temeljno izvorište postojećih problema, naći će put koegzistencije s visokoobrazovanim radom. Obrazovanje i znanost postat će svima dostupno javno dobro, što će dati smisao izrazu “jednakih šansi”. Demografska slika svijeta dramatično će se promjeniti. Vjerojatno će se smanjiti broj Kineza i Indijaca u matičnim zemljama, jer će se oni “razliti” diljem svijeta. Europa će apsolutno smanjiti broj stanovnika pa će Europljani biti protagnonisti jednakosti svih građana svijeta. Neusporedivo viši životni standard i napuštanje konzumerizma kao društvenog određenja smanjit će tenzije među ljudima. Na žalost, nisu male šanse ni zabarinjavajućeg scenarija. Protekcionizam, zaparavo intervencionizam, moguća je posljedica postojeće krize. Vodeće će se države suprostaviti na globalnoj razini. Kina kao vodeća zemlja svijeta “popunit će svojim građanima” već danas od kineskih investitora otkupljene zone, što će smanjiti demografski pritisak u Kini. U Indiji će se, s kašnjenjem, odvijati slični procesi. Pokretanje više stotina milijuna Kineza i nešto manje Indijaca prekrojit će demografsku sliku svijeta, posebno Europe, pa će vodeće zemlje Kina i Indija postati izvor novih sukoba oko primata na Zemlji. Agresija jednih rezultirat će povećanim otporom drugih zemalja koje će imati dovoljno brojno stanovništvo, kao što je Južna Amerika, a danas razvijene zemlje biti će “okupirane” brojnijim neeuropskim stanovništvom. Europa i Rusija, posebno, smanjit će broj ljudi, koji će u prosjeku biti još stariji nego što su danas, toliko da je upitna njihova opstojnost u obliku kakvu je danas poznajemo. Hrvatska će se u sljedećih nekoliko godina nalaziti u ozbiljnim problemima. Ili će spoznati svoje grijehe i propuste te se okrenuti rješavanju društvenih i gospodarskih problema, ili će završiti među nerazvijenim zemljama koje potpuno ovise o svojim vjerovnicima. Za 20-ak godina Hrvatska bi mogla postati poželjna destinacija. Ali nastavimo li igre kojima smo bili skloni zadnjih 20-ak godina, postat ćemo kupljena zemlja u kojoj nećemo sami donositi odluke i bit ćemo prirepak u svakom pogledu.

ZNANSTVENOTEHNOLOŠKI RAZVOJ

(VLADIMIR PAAR fizičar i akademik, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu)

Život u Matriksu

LIJEČNIK OPĆE prakse prepisat će kratak tečaj bolesniku s dijabetesom ili srčanom bolešću, a po dolasku kući bežični e-pmed (elektronička personalizirana medicinska naprava) alarmirat će bolesnike o krvnim nalazima, funkciji srca, vitalnim znakovima bolesti, kao i o svim drugim parametrima koji će se trajno slati u centralnu bazu podataka i jedinicu za procesiranje informacija. Ti će se podaci neprekidno pratiti, a bolesnika obavijestiti u slučaju sumnje na pogoršanje zdravlja. Isti će podaci poslužiti za individualno genetsko profiliranje radi personaliziranog uzimanja lijekova. Veliki bolnički sustavi tako će se s vremenom smanjivati, kao i liste čekanja. Sve što se danas radi u bolnicama postupno će se zbivati kod kuće. Razdoblje analize humanog genoma u odnosu na većinu poznatih bolesti je iza nas. Gotovo sve važne bolesti uzročno su u proteklih 20 godina povezane sa specifičnim mjestima na kromosomima čovjeka. Golem novac potrošen je na ta istraživanja i slijedi razdoblje dekodiranja nepoznate funkcije više od dvije trećine gena čovjeka i otkrivanje stvarnog uzroka bolesti i novih terapija. Za taj će pothvat trebati 20 i više godina. Proučavanjem genetskih programa matičnih stanica spoznat će se novi mehanizmi kojim matične stanice obnavljaju organe čovjeka. Naučit ćemo redoslijed aktivacije gena koji odraslu stanicu vraćaju u njeno embrionalno razdoblje i osposobljavaju je da obnovi organ u kojem se nalazi. Potom će farmaceutske kompanije pronaći nove kemijske spojeve – lijekove koji aktiviraju “regenerativne” gene – i razviti postupke koji uopće ne iziskuju uporabu matičnih stanica ili transplantaciju organa, kao ni doživotno imunosupresivno liječenje. Reprogramiranje genoma ili sveti gral “pomlađivanja” odraslih stanica čovjeka postat će i jedan od najvjerojatnijih načina produljenja života, nasuprot raznim lažnim terapijama koje se nude u ljekarnama i ustanovama za pomlađivanje infuzijama stanica ili koktela nepoznatog sadržaja. Reprogramiranjem stanica korijena dlake izliječit će se ćelavost kao i gubitak pigmenta melanina te pojava sijede kose. Ljudi će izgledati mlađe i osjećati se zdravije. Određeni oblici sljepoće, kao i paraliza nakon traumatskih oštećenja kralježničke moždine bit će izlječivi. Prvih deset pacijenata s paralizom upravo je uključeno u klinička istraživanja upotrebe matičnih stanica embrija u kliničkim centrima u Americi. Dosad se vjerovalo da samo matične stanice embrija čuvaju svoj sveti gral kojim se mogu po potrebi pretvoriti u bilo koje tkivo čovjeka. Međutim, nove spoznaje molekularnih mehanizama izmjene programa genske aktivacije stanica odraslog čovjeka otvaraju novo poglavlje regenerativne medicine. Poremećaj prohodnosti krvnih žila najvažniji je uzrok smrti pa se u sljedećih 20 godina očekuju lijekovi za poticanje rasta novih krvnih žila, kao što su VEGF2 i slični faktori rasta, te postupci za prevenciju stvaranja nakupina masti, minerala i upale u stjenkama krvnih žila što uzrokuje aterosklerozu. Sve će se manje u borbi protiv raka koristiti agresivna kemoterapija, a sve više će se razvijati lijekovi i postupci u kojima će stanice raka postati osjetljive na antivirusne lijekove i antibiotike te pomoću posebno dizajniranih antitijela odstraniti stanice tumora iz tijela. Posebno mjesto će zauzeti razvoj cjepiva protiv pojedinih oblika raka, što se danas već testira u bolesnika s limfomom. Do 2030. godine potpuno će se iskorijeniti malarija i spriječiti širenje AIDS-a. A mentalno zdravlje liječit će se barem jednako kvalitetno kao i fizičko zdravlje. Slijedi uvođenje meditacije u škole i vježbe mozga za umirovljenike. Intenzivno će se istražiti materijalistička mogućnost downloada mozga čovjeka u kompjuter, čime bismo zauvijek ostali živjeti u Matriksu. Za zdravlje ljudi trošit će se sve više pa će tako, primjerice, Amerika od sadašnjih 17 posto za zdravstvo već 2025. izdvajati 25 posto od budžeta, a 2082. oko 49 posto. Iako zvuči nevjerojatno, te brojke ukazuju da medicina za razliku od društvenih znanosti, uključujući gospodarstvo, nije, niti će uskoro biti u krizi. Tko će plaćati daljnji doseg medicinskih postignuća, nije zasad poznato.

NEUROZNANOST

(VIDA DEMARIN predstojnica Klinike za neurologiju KB Sestre milosrdnice i članica HAZU)

Umjetni ekstremiteti pod kontrolom mozga

ULTIMATIVNO DOSTIGNUĆE kognitivne neuroznanosti, ali i daleka budućnost, definitivno su roboti koji imaju ljudske osobine i koji mogu komunicirati jednako i s ljudima i s robotima. Međutim, sljedeći korak u multidisciplinarnom radu neuroznanstvenika i stručnjaka iz područja umjetne inteligencije bit će sinteza senzora za dodir na umjetnoj ruci, preusmjeravanje i prijenos signala unazad na alternativni neoštećeni živac, što će omogućiti pacijentima s paretičnim ili amputiranim ekstremitetom da imaju točan osjet opipa ili temperature. Motorizirani ekstremiteti i umjetni zglobovi su trenutačno dostupni, ali pokret je obično spor i nespretan. Znanstvenici odavno rade na stvaranju umjetnog ekstremiteta koji bi bio pod kontrolom mozga i dobro radio, a izgledao “gotovo normalno”. Teško je, međutim, pretpostaviti da će u sljedećih dvadeset godina znanost toliko napredovati da omogući paraliziranim osobama da kontroliraju i pokreću paralizirane ekstremitete vlastitim mislima. Nadalje, možda će računalni modeli dijelova mozga zaduženi za memoriju uspjeti simulirati ljudsko epizodno ili dugoročno sjećanje, ali složeni mehanizmi ljudskog pohranjivanja i ekstrakcije informacija još nisu ni jasno definirani. Prepostavlja se da će najnovija dostignuća u neuroznanosti imati najveći učinak upravo u području neurorehabilitacije. Donedavno je neurorehabilitacija u bolesnika s preboljelim moždanim udarom imala neznatno bolji učinak na funkcionalni oporavak u usporedbi sa spontanim biološkim oporavkom. Međutim, rezultati novijih istraživanja pokazuju da integralna neurorehabilitacija, koja se temelji na načelima neuroplastičnosti, te robotska neurorehabilitacija imaju znatno veći potencijal u motoričkoj neurorehabilitaciji bolesnika s paretičnim ekstremitetima ili u bolesnika kojima su ekstremiteti amputirani. Neuroplastičnost kompenzira moždana oštećenja i disfunkcije putem procesa rasta i reorganizacije mozga. Neurobiolozi su dokazali na eksperimentalnim animalnim modelima da se nove živčane stanice stvaraju u hipokampusu, moždanoj regiji odgovornoj za memoriju. Smatra se da je razvoj mozga fleksibilan proces, u stalnoj mijeni. Proces razvoja mozga može se olakšati putem vizualne, auditivne i taktilne stimulacije, što može biti od koristi u različitim oštećenjima mozga, npr. cerebralna paraliza, spastičnost, flakcidnost, distonija, autizam, hiperaktivnost, atetoza, mentalna retardacija. Danas se istražuje nekoliko desetaka novih lijekova, čija se učinkovitost ispituje u liječenju neurodegenerativnih bolesti.

ENERGETIKA

(MARIJAN KALEA, energetski stručnjak i publicist)

Renesansa bicikla i hodanja

U SVIJETU je sve jasnija spoznaja: dovoljno hrane i pitke vode, za čovječanstvo u rastu, znači prije svega osiguranje dovoljno energije. Gotovo četrdeset godina dijeli nas od prve svjetske energetske krize iz 1973., otkad je udio nafte u svjetskoj energetskoj opskrbi pao s gotovo pola na jednu trećinu. Udio ugljena tek se neznatno povećao, a udio prirodnog plina povećan je na jednu petinu s jedne šestine. No još uvijek 80 posto cjelokupne opskrbe svijeta ovisi o ta tri iscrpljiva i na spaljivanju ugljika zasnovana izvora energije. Udio najrazvijenijih zemalja svijeta u svjetskoj potrošnji pao je na manje od polovine, a na početku tog razdoblja bio je 61 posto. To jest povoljno kretanje s motrišta svjetske pravednosti, međutim to je razlog velikoj zabrinutosti prema budućim kretanjima. Razvijene zemlje će najvjerojatnije smoći toliko novca i umijeća da ostvare povoljan razvoj uz postupno sve veću energetsku učinkovitost i manju emisiju CO2. Zemlje u razvoju tek trebaju postići zadovoljavajuću razinu standarda, težit će što bržem kvantitativnom razvoju i, ujedno nemajući toliko sredstava za najkvalitetniji razvoj, sniženje utroška energije i emisije CO2 neće im biti primarni cilj. Danas se u Kini dobiva više od polovine svjetskoga ugljena, a u toj zemlji proizvodi se gotovo dvije trećine električne energije iz ugljena. U svijetu u cjelini još uvijek se 40 posto električne energije proizvodi od ugljena. Taj udio zadržao se još od početka 70-ih godina. Teško je reći, neće li se on zadržati ili čak povećati u sljedećih dvadesetak godina. Osim Kine, tu su Indija i Koreja, sa značajnim gospodarskim rastom, ali i značajnim udjelom korištenja ugljena. Ako dođe do značajnije supstitucije nafte električnom energijom kao pogonskog sredstva u kopnenom prometu, što predstavlja visoku emisiju CO2, to će stvarati dodatni zahtjev za povećanom proizvodnjom električne energije. Ako nafta bude više supstituirana biogorivima, to može ugorziti proizvodnju hrane na svjetskoj razini, ali – s druge strane – vodi sigurnom dugoročnom zapošljavanju poljoprivrednog stranovništva. Toplinske potrebe čovječanstva, za zagrijavanje i tehnološke procese, iznose oko pola ukupno korištene energije. Njih je najučinkovitije namiriti primjenom prirodnog plina, a sve više će se namirivati izravnom primjenom Sunčeva zračenja, dizalica topline i spojenom proizvodnjom električne energije i topline. Nuklearna energija će, nakon Fukušime, doživjeti stanoviti zastoj u korištenju, ali nije vjerojatno njezina obustava. Prije će se dogoditi ubrzaniji razvoj još sigurnijih nuklearnih elektrana, koje će imati ugrađenu sigurnost, funkcionirajući neovisno o vanjskim zbivanjima. Obnovljivi izvori energije danas se koriste s udjelom od 13,3 posto. Međutim, tu je promatran svijet u cjelini – ima područja u svijetu gdje je korištenje drvom te životinjskim i biljnim otpadom jedino energetsko korištenje uopće te taj relativno visok svjetski postotak ne treba. Za Europsku uniju u cjelini udio je obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije bio 11,7 posto u 2009. Za 2020. predviđeno je da taj udio bude 20 posto, uz daljnje povećanje u idućem razdoblju, tako da se 2050. predviđa udio od 50 posto. Kako ostvariti toliki udio obnovljivih izvora? Korištenjem vodnih snaga, vjetra, Sunčeva zračenja, geotermalne energije, topline tla, zraka i vode, biomase, bioplina i biogoriva te otpada – no teško da će se u sljedećih 20-ak godina taj skup bitno dopuniti. I dok je potrošnja ukupne energije u svijetu dvostruko porasla u četrdesetak posljednjih godina, potrošnja električnog oblika energije utrostručena je i nema nikakvih naznaka da se takav tijek ne nastavi i u idućih 20-ak godina. Stoga je najvažniji što veći prodor obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije. Međutim, to jako puno košta. Istovremeno, Sunčevo zračenje i vjetar, kao izvori s najvećim izgledima, izvorno su neuskladištivi, a njihov je nastup slučajan. Stoga će biti nužno uz elektrane na obnovljive izvore energije, u elektroenergetskom sustavu imati i konvencionalne elektrane, na stalne izvore energije. Sukladno svemu tome, električna energija bit će sve skuplja. S jedne strane rast će cijena proizvodnje konvencionalnih elektrana, a s druge strane može se očekivati pad proizvodne cijene iz obnovljivih izvora. Neće doći do prisilnih mjera štednje, ali će visoke cijene energije prisiljavati kupce na razborito ponašanje. Teško nam je danas zamišljati život uz naglašenu štednju energije, ali to nas svakako čeka: napuštanje rastrošnog korištenja automobila, vožnja vlakom na veće udaljenosti, korištenje javnim gradskim prijevozom, toplinska izolacija zgrada u kojima živimo, kuhanje i zagrijavanje – što više prirodnim plinom, ali i ogrjevnim drvetom tamo gdje će plin ostati nedostupan, korištenje štedljivih žarulja i općenito štedljivih pomagala, renesansa bicikla i hodanja.

HRANA

(STIPAN BILIĆ, direktor tvrtke Kondin i bivši direktor HUP-ova sektora poljoprivredne i prehrambene industrije)

Utjecaj politike i ekonomije na distribuciju hrane

EKONOMSKI GLEDANO, proizvodnja i potrošnja hrane veže najkonzervativnije gospodarske odnose i te temeljne značajke nisu se mijenjale stoljećima. Stoga ocjenu za idućih 20 godina možemo u potpunosti temeljiti i na sadašnjim odnosima, koji će biti malo ili tek nužno korigirani. Osnova za proizvodnju hrane temelji se na poljoprivrednoj proizvodnji, a ta proizvodnja utemeljena je na prirodnim potencijalima, znanstveno-tehnološkim dostignućima i njihovoj primjeni. Prvo bih želio razjasniti pitanje klimatskih promjena i plašenje ljudi načinom na koji će one utjecati na proizvodnju hrane u svijetu: još nije postignut dogovor slijedi li nam globalno zatopljenje ili zahlađenje, a ako do toga i dođe, to može biti dugoročan proces koji neće imati velikog utjecaja u idućih dvadesetak godina. Na primjer, u X. i XI. stoljeću zabilježeno je globalno zatopljenje te su u tom vremenu počeli uzgajati smokve i grožđe na engleskom otočju – dakle ako bi i bilo takvih promjena, poljoprivredna proizvodnja se tome može prilagoditi. Tako bi neka sada povoljna područja postala manje plodna, ali bi neka sada manje povoljna područja postala proizvodno izdašnija i potencijali bi ostali isti ili slični; malo bolji ili malo gori. Međutim, danas, za razliku od prije nekoliko stotina godina, promjene se mogu predviđati i negativan utjecaj tih promjena može se eliminirati korištenjem odgovarajućih vrsta tehnologije i primjene znanstvenih dostignuća u poljoprivredi. Prema tome, ni u kraćem, ni u dužem vremenu nije realno očekivati bitno lošiju situaciju u poljoprivredi, pa će time ostati isti ili slični proizvodni potencijali. A današnji proizvodni potencijali uz punu primjenu znanstvenih i tehnoloških dostignuća mogu osigurati poljoprivrednu proizvodnju koja će dati dovoljno hrane za nekoliko desetaka milijardi stanovnika i što se tiče toga nikakvog straha za budućnost ne bi trebalo biti. Danas, u razvijenim zemljama, primjenom suvremenih tehničkih sredstva jedan poljoprivrednik može proizvesti hrane za 150-200 stanovnika. Primjena suvremene tehnologije smanjuje broj angažiranih radnika i osigurava veće količine jeftinijih proizvoda. Takva proizvodnja potakla je razvoj prehrambene industrije, jer prije je 80-90 posto potrošene hrane dolazilo do potrošača neprerađeno, a danas u razvijenim zemljama gotovo 80 posto potrošene hrane dolazi do potrošača u nekom prerađenom obliku. Dok su se prije poljoprivredni proizvodi proizvodili direktno za potrošače, danas – a u budućnosti još više – poljoprivredni proizvodi će se proizvoditi za prehrambenu industriju. Poljoprivreda će se dijeliti u dvije odvojene skupine: jednu koja će osiguravati masovnu proizvodnju sirovina za prehrambenu industriju i drugu znatno manju, u kojoj će se proizvoditi skupi proizvodi za direktnu potrošnju potrošača. Prema tome, nema nikakvog opravdanja bilo kakvoj zabrinutosti za prehranu stanovnika našega planeta, ako se broj stanovnika poveća prema sadašnjim predviđanjima.

PROMET

(IVAN DADIĆ profesor Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu)

Letjet ćemo daleko s malo energije

POČETAK JE 2032., Hrvatska je već više od 18 godina u Europskoj uniji. U tih 18 godina BDP se znatno povećava. Približili smo se razvijenim zemljama EU s više od 30.000 eura BDP-a po stanovniku. Članice EU postale su odnedavno Ukrajina i Turska. Već desetak godina sve zemlje bivše Jugoslavije, kao i Albanija, članice su EU. Hrvatska je počevši od 2012. preokrenula trendove nepovoljnog gospodarskog razvitka, a osobito prometnog sustava zamijenivši početkom ljeta 2012. postojeći sustav naplate cestarine na autocestama vinjetama. Vinjete su uvedene samo kao prijelazno rješenje do potpuno automatske naplate cestarine bez zaustavljanja putem satelitskog pozicioniranja. Iako su vinjete u početku ostvarivale manje ukupne prihode od naplate, ukupna dobit znatno je porasla zbog povećanja prometa i smanjenja troškova naplate, a gospodarstvo, posebno u ruralnim područjima, doživjelo je dodatni impuls kroz smanjenje ukupnog troška transporta. Duž autocesta, na do tada pustom i neiskorištenom zemljištu, razvili su se snažni industrijski i logističko distributivni centri. Prošlo je desetak godina od izgradnje željezničke pruge od Rijeke do Karlovca, kao i od Karlovca do Siska te mađarske granice. Izgrađena je i pruga velikih brzina s više od 200 km/h od Ljubljane, preko Zagreba do Beograda i Sofije, kao i pruga od Zagreba, preko Maribora i Graza do Beča. Ubrzani su radovi na kanaliziranju Save od Siska do Šamca. Već desetak godina u funkciji je Kanal Dunav – Sava od Vukovara do Šamca. Jedinstveni koncesionar upravlja lukama Rijeka, Kopar, Trst, Venecija i Zadar. Na Jadransko–jonskom koridoru izgrađena je autocesta u cjelini od Trsta do Tirane, kao i željeznička pruga od Trsta do Ploča. Zadar sa svojim zaleđem postao je najrazvijeniji logistički centar sa značajnom europsko–kineskom proizvodnjom električnih automobila, zbog čega se u Hrvatskoj po glavi stanovnika proizvodi najviše električnih automobila u svijetu. Kako bi se povećala propusna moć cesta, osobito autocesta, na pojedinim dionicama vozila vezana nevidljivim i sigurnim električkim vezama voze pouzdano i sigurno u koloni. Novine uvelike pišu kako se u jednom dalekoistočnom gradu optički semafori (crvenožuto- zeleno) zamjenjuju sustavom automatskog zaustavljanja i prolaza automobila. Propusna moć raskrižja time je povećana za tri puta. Kako su eklektični automobili tiši, emitiraju posebne zvukove radi upozorenja pješacima. Sustav javnog gradskog prijevoza u svim većim hrvatskim gradovima je značajno unaprijeđen. Tako zahvaljujući integriranom prometu željeznica, električnih autobusa i električnih taksi vozila, središnja Hrvatska – odnosno grad Zagreb – s kojim je administrativno spojena i Zagrebačka županije te nekadašnje županije susjedne Zagrebačkoj, uz Međimursku, čine Središnju hrvatsku regiju koja je de facto jedan funkcionalni grad koji broji polovicu stanovnika Hrvatske. Osim središnje Hrvatske, zahvaljujući izgradnji Kanala Dunav – Sava, kanaliziranjem Save Slavonija je postala jedan od najvažnijih proizvođača hrane. Velik dio BDP-a ostvaruje se od tranzita roba kroz Hrvatsku. Sjevernojadranske luke Rijeka, Kopar, Trst, Venecija i Zadar uskoro će zajedno ostvariti više od 120 mil. tona tereta. Naplata cestarine putem satelitskog pozicioniranja na svim cestama (ne samo autocestama) u EU već nekoliko godina izvrsno funkcionira. Troškovi ubiranja cestarine manji su od 10 posto prihoda. Sprega satelitskog pozicioniranja, mobilne telefonije (GSM-a) i GIS softverskih platformi je sveprisutna. Povremeno se javljaju skandali s povredama privatnosti političara i medijskih osoba zahvaljujući zlouporabi suvremenih informacijsko komunikacijskih tehnologija, a znanstvenici intenzivno rade na rješavanju tog problema. Svakodnevno čitamo o novim dostignućima u izradi uređaja i softvera. Javljaju se još uvijek neprovjerene naznake o novim letjelicama s novim mnogo efikasnijim propulzorima, kao i ideje o dobivanju atomsko molekularne energije iz materije bez cijepanja atoma. Konačno smo došli do spoznaje kako ptice s toliko malo energije mogu toliko proputovati. Neke temeljne teorije na kojima se temeljila prirodna znanost XX. i prvih desetljeća XXI. stoljeća su uzdrmane, što je izazov mladim znanstvenicima.

INTERNET

(MIROSLAV AMBRUŠ-KIŠ pionir osobnog računalstva u Hrvatskoj i suradnik Nacionala)

Restrikcije i odlazak u podzemlje

VEĆ ZA PET godina nadiruća generacija pučkoškolaraca koja kuca na ulaz u prvi razred srednje škole pitat će: Kompjutor? Što je to kompjutor? Računala će ostati profesionalcima i onima koji to žele postati. Bit će moćna, ali ono što ona mogu malo tko će im to znati zadati. Računala se vraćaju obrazovanima. I danas malo kome pada na pamet da si kupi stolno računalo – a već i laptop to više nije. Danas za moderne telefone, koji su überračunala za računala još od prije deset godina, više nitko nikoga ne pita za performanse. Strojevi će biti sposobniji od usluga koje ćemo za njih moći smisliti. Pametne naprave bit će svima dostupne. Ne uruši li se društvo u sukobima zbog efekata klimatskih promjena, bude li dovoljno energije i rijetkih elemenata, imat ćemo tehnologiju. Morat će proći još barem tri generacije pojednostavnjivanja korištenja tih naprava koje su kombinacija komunikacije i pristupa znanju. Posve ćemo zaboraviti razliku između svih mrežnih servisa. Kad je riječ o internetu, nije sigurno hoće li moćni iskušavati svoju moć na njemu, da sadržaj dijele na podoban i nepodoban, na onaj koji je autorski zaštićen i onaj koji je slobodno kopirati. Dogode li se na tom području neke restrikcije, dogodit će se internetsko podzemlje u kojemu će vladati slobodno kolanje informacija i samoorganiziranje ljudi oko vlastitih interesa. I u kojemu će dobrovoljno biti ljudi koje je zbog toga besmisleno kriminalizirati. Najvažnije je da u svako doba na svakom mjestu svima bude dostupna punina provjerenoga znanja. Od trivijalnosti do podataka za rješavanje neočekivanoga problema. Bit će zabavno, ali zapravo nebitno, što će se sučelja proširiti u treću dimenziju digitalno obogaćene stvarnosti. Trodimenzionalni printeri bit će proizvođači rezervnih dijelova: od kućanskih sitnica do uzgojenih tkiva. Prosječna starost povećat će se na 100 godina, ali društvo neće znati što će raditi s čilim stogodišnjacima, umjesto da ih koristi kao evolucijsku prednost u korist napretka ljudske vrste. Budu li ljudi imalo pametni, za 30 godina novac bi kao sustav raspodjele dobara trebao biti ukinut već zbog njegove besmislene osobine – što ga je moguće gomilati.

NANOTEHNOLOGIJA

(MILE IVANDA znanstveni savjetnik na Institutu Ruđer Bošković)

Svjetlosni senzor za slijepe

NANOTEHNOLOGIJA JE skup procesa i vještina upravljanja materijom s preciznošću od milijuntog dijela milimetra, s ciljem poboljšanja postojećih te dobivanja novih svojstava materije. U posljednjih 10-ak godina novi proizvodi utemeljeni na nanotehnologijama – uz visoki godišnji rast od 25 posto – ostvaruju prihode do 500.000 dolara po zaposleniku. Tako nanotehnologije postaju megatrend u prirodnim znanostima i inženjerstvu. Do 2020. proizvodi i usluge utemeljeni na njima bit će prisutni u gotovo svim industrijskim granama i medicini, što će značajno utjecati na realizaciju održivog razvoja uz iznimno visoko povećanje produktivnosti. Kao rezultat navedenoga očekuje se veliki napredak u sljedećim područjima: poboljšane i višestruko jeftinije Sunčeve fotonaponske ćelije, termoelektrični materijali koji će toplinsku energiju koja se danas gubi u procesima proizvodnje pretvarati u električnu, superkondenzatori i gorive ćelije s 10-100 puta boljim svojstvima koja će omogućiti njihovu primjenu električnim automobilima i svakodnevnom životu. Zatim napredni nanomaterijali s novim prednostima korištenja u građevinskoj i metalskoj industriji, novi računalni sustavi, ekonomični materijali za proizvodnju i pohranjivanje vodika, rasvjetna tijela s prirodnijim svjetlom i manjom potrošnjom, dugotrajnija maziva sa samoregeneracijom, novi lijekovi i novi pristupi dijagnostici i liječenju različitih oblika karcinoma i drugih danas neizlječivih bolesti. Primjerice, do 2020. mogu se očekivati računala s cijenom od nekoliko dolara, frekvencijom od 50-ak gigaherca i procesorskom snagom desetak današnjih superračunala. Moguće je očekivati i nove super-čvrste, lagane materijale koji će zamijeniti plastiku i čelik. Očekuje se i razvoj svjetlosnih nanosenzora koji bi ugrađivanjem u ljudsko oko omogućili kvalitetniju vidnu percepciju osobama s teškoćama s vidom. Očekuje se napredak i u područjima istraživanja, kao što je sintetička biologija, ekonomično smanjenje emisije ugljikova dioksida, novi kvantni informacijski sustavi, zaštita okoliša, unapređivanje sigurnosnih sustava na mikro i makro razini te viši standardi u proizvodnji i distribuciji hrane. Moguća je i primjena nanotehnologije u području unapređivanja poljoprivrede i šumarstva. Na izniman gospodarski značaj razvoja nanotehnologije za nacionalne ekonomije upozoravaju i predviđanja prihoda nanotehnološke industrije u 2020. u vrijednosti od 3000 milijardi dolara.

EKOLOGIJA

(NIKOLA RUŽINSKI, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Splitu)

Benzinci i dizelaši su prošlost

U 2032. Hrvatska je jedna od najočuvanijih zemalja i zbog visokih standarda u odnosu prema zaštiti okoliša i sačuvanih prirodnih bogatstava, a posebno zbog ljepote krajobraza svrstava se među prve zemlje u Europi. Rezultat je to velikih i sustavnih ulaganja u sve sastavnice okoliša započetih prije 25 godina pripremama Hrvatske za priključenje EU, usvajanjem visokih standarda u zaštiti okoliša i početkom ozbiljnih ulaganja u gospodarenje vodama i otpadom, ulaganja u zaštitu zraka i tla, u borbu protiv klimatskih promjena i očuvanje bioraznolikosti. Situacija je bitno promijenjena i u svijetu, ali još se vidi velika razlika između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, gdje stanje u okolišu još nije na razini za koju bi se moglo reći da je zadovoljavajuće. Doduše, došlo je do bitnih promjena u statusu razvijenosti nekad nerazvijenih i okolišno zapuštenih zemalja, ali se i dalje ekonomski status bitno ocrtava u ekološkim standardima pojedinih država. Gledajući promjene u ekonomskom statusu pojedinih dijelova svijeta s razmakom od 20-ak godina, zanimljivo je koliko je čovjekov odnos prema okolišu, posebice prema klimatskim promjenama, utjecao na razvoj globalnog gospodarstva. Povećanje svijesti i konačno prihvaćanje činjenice da čovjek prekomjernim korištenjem fosilnih goriva dovodi do značajnog povećanja globalne temperature i ozbiljnog ugrožavanja opstojnosti života na ovom planetu, pokrenulo je niz akcija u borbi protiv klimatskih promjena. Premda Kyotski protokol kao svojevrsni ugovor kojeg su se trebale pridržavati sve zemlje svijeta nije zaustavio klimatske promjene, upravo je on postao pokretač razvoja. To je dalo bitan zamah gospodarstvu širom svijeta, svijet je shvatio da se jedino razvojem novih tehnologija i upotrebom obnovljivih izvora energije – prije svega energije sunca, u kombinaciji s vjetrom i drugim manjim izvorima obnovljive energije, mogu fosilna goriva zamijeniti okolišno, što je posebno značajno ekonomski prihvatljivijim tehnologijama. Golema ulaganja u razvoj novih, okolišno prihvatljivih tehnologija proizvodnje i distribucije energije doveli su do gotovo potpunog napuštanja ulaganja u energetske objekte na fosilna goriva, osim u posebno odabrane energane za stabilizaciju distribucijske mreže. Automobilski transport potpuno je prihvatio aute na električni pogon, uz određeni udjel hibrida. Željeznica je u Europi i razvijenim zemljama preuzela glavninu robnog transporta. Zatvaranjem energana na fosilna goriva i podzemnim skladištenjem ispušnih plinova iz onih koje rade, promjenom glavnine voznog parka i robnog transporta, bitno su smanjene količine stakleničnih plinova u atmosferu i koncentracija CO2 u atmosferi stagnira s blagim trendom padanja. Promjene se odigravaju gotovo u svim državama, jer razvijene zemlje zahvaljujući velikom zamahu u proizvodnji ekološki prihvatljivih tehnologija ulažu u nerazvijene zemlje ili im kroz stabilni sustav namjenskog financiranja omogućuju prihvatljiva ulaganja u novi, obnovljivi energetski sustav. Opća svijest o realnoj opasnosti klimatskih promjena dovela je i do značajnog porasta svijesti o okolišu, o potrebi očuvanja prirodnih resursa i bioraznolikosti. To je otvorilo put ulaganjima u ostale dijelove zaštite okoliša, u poseban odnos prema vodnim rezervama, kvaliteti površinskih voda i mora, gospodarenju otpadom. Povećanje svijesti o okolišu dovelo je do značajnog razvoja i porasta ulaganja u uređaje za obradu otpadnih voda, pripremu pitkih voda i gospodarenje otpadom tako da se iskoriste sve njegove vrijedne osobine. Klima se osjetno promijenila, sve je više jakih oluja, ali sustav se prilagođava novim vremenskim prilikama. Pojedina područja koja su obilovala rezervama pitke vode postupno gube svoje zalihe, veliki broj glečera se istopio i izmjereni su prvi porasti morske razine, što počinje ugrožavati egzistenciju otočkih država. No očito je da uvođenje novih tehnologija kao zamjena za fosilna goriva već bitno smanjuje ispuštanje stakleničnih plinova, da je realno očekivanje prestanka rasta globalne temperature i da je oporavak atmosfere moguć.

ROBOTIKA

(IVAN PETROVIĆ predstojnik Zavoda za automatiku i računalno inženjerstvo Fakulteta elektronike i računarstva u Zagrebu)

Programirani radnici i fizioterapeuti

DESETLJEĆA ISTRAŽIVAČKOGA rada i razvoja autonomnih robota u svim aspektima, od pogonskih mehanizama, preko senzorskih sustava i umjetne inteligencije, počet će uskoro davati prve rezultate i otplaćivati uložena sredstva. U skoroj budućnosti može se očekivati veliki broj različitih primjena robota. Moguće je identificirati nekoliko tzv. aplikacijskih scenarija koji su zajednički za većinu budućih primjena robota: (1) roboti radnici, (2) roboti suradnici, (3) logistički roboti, (4) roboti za nadzor i intervencije, (5) roboti za istraživanje i pregled i (6) roboti za edukaciju i zabavu. Roboti radnici obavljat će autonomno sve složenije radne zadatke kao što su montaža složenih sklopova iz više dijelova suradnjom robotskih sustava s više robotskih ruku. Roboti će biti u stanju prilagođavati se potpuno autonomno ili uz manje intervencije ljudi promjenama radnih zadataka, bit će ih jednostavno programirati i proširit će im se radno područje. Roboti suradnici radit će u neposrednoj interakciji s ljudima u raznim okolnostima, pružajući im određene usluge. Roboti suradnici omogućit će širenje automatizacije u većinu prerađivačkih industrija. U uslužnom će sektoru pružati fizioterapeutske i druge zdravstvene usluge kod kuće te će pomagati starijim i nemoćnim osobama da što dulje borave u svome domu. U domeni sigurnosti ti se roboti mogu koristiti za pomoć zaštitarima u otkrivanju eksplozivnih naprava i sl. Logistički roboti obavljat će autonomno prijevoz roba i ljudi. Oni već postoje, primjerice kao tranzitni vlakovi za prijevoz putnika u zračnim lukama. Njihove će primjene u budućnosti biti proširene na osiguranje učinkovitijeg prijevoza roba i ljudi u bolnicama, uredima i drugim javnim prostorima te na gradskim ulicama i autocestama. Roboti za nadzor i intervencije štitit će domove, javne zgrade, industrijska postrojenja, državne granice itd. Njihova je primarna zadaća prikupljanje informacija i izvješćivanje ovlaštenih ljudi a očekuje se da će u budućnosti ti roboti također moći ostvarivati složenije zadaće. Roboti za istraživanje i pregled idealni su za rad u prostorima koji su za ljude nedostupni ili opasni. Primjeri uključuju istraživanje i pregled morskih dubina, svemira, prostora pogođenih prirodnim katastrofama i sl. Trenutačno su oni daljinski vođeni, ali se u skorijoj budućnosti očekuje povećanje stupnja njihove autonomije. Roboti za edukaciju i zabavu ostvarivat će interakciju s ljudima na kognitivnoj i fizičkoj razini. Njihova zadaća može biti pomaganje u educiranju djeteta, igranje s njim ili druženje sa starijom ili nemoćnom osobom. U kontekstu edukacije i zabave od posebnog je značaja sposobnost robota za višemodalnom interakcijom, što uključuje procjenu emocionalnog stanja i fizičkog izražavanja pokreta i gesta osobe s kojom ostvaruje interakciju. Promicanjem pozitivnih učinaka i sprečavanjem negativnih učinaka robota na ljudsko društvo bavi se roboetika, kao nova disciplina pokrenuta 2002. u vidu ateljea Europske robotske istraživačke mreže EURON. Nameće se pitanje koliko je hrvatsko društvo sposobno participirati u proizvodnji budućih robota za svoje potrebe i za izvoz. Ono je apsolutno sposobno i uvjeren sam da će se to dogoditi. U Hrvatskoj imamo nekoliko međunarodno respektabilnih istraživačkih grupa na Sveučilištu u Zagrebu i nekoliko manjih istraživačkih grupa na drugim hrvatskim sveučilištima te nekoliko manjih i srednjih tvrtki koje su pronašle svoje međunarodne tržišne niše u područjima profesionalne uslužne robotike. Već desetak godina na području robotike godišnje diplomira dvadesetak studenata. Za uspjeh nam nedostaje čvršća međusobna suradnja i financijska podrška na razini države.

SPORT

(MARKO NALETILIĆ, nogometni menadžer)

Milijarderi i šeici preuzimaju klubove

U IDUĆIH 20-ak godina neupitno se može očekivati dodatno produljenje sportskog vijeka kod profesionalnih sportaša, ali ne toliko koliko se produljilo u zadnjih 20 godina. Prije 20 godina većina je sportaša već s 30 godina okončavala karijeru, a ta se granica do danas pomaknula za 3-4 godine. Povećana je razina profesionalizma u sportu: metodika treninga strašno je napredovala, sportaši se drukčije ponašaju tijekom karijere, treniraju više, vode računa o prehrani, ali i o načinu na koji provode slobodno vrijeme. Vrhunski sportaš danas je cijeli dan podređen poslu. Nogometni klub Milan, recimo, ima najrazvijeniju tehnologiju proučavanja mišićne mase, imaju vlastiti laboratorij i kompletnu medicinsku službu te aparate kojima mogu ocijeniti psihičko i fizičko stanje igrača. Konstantno ih kontroliraju i gledaju što im fali te pojačavaju treninge u skladu s rezultatima testiranja. Mjere im impulse u mozgu, testiraju živce, odnos kiselina u mišićima, prate da li su jednako razvijeni. Zato Milan u prosjeku ima najstarije igrače, a u taj svoj podzemni laboratorij ne puštaju nikoga. No u budućnosti će većina klubova to imati i sve će to utjecati na pomicanje granica izdržljivosti tijela. No budući da ipak postoje neki zakoni fizike i zakonitosti tijela, teško da se može očekivati produljenje sportskog vijeka sportaša za još 3-4 godine – naravno, osim ako se ne pojave neka sredstva za produljenje vitalnosti organizma, a koja su dopuštena. Naravno, postoji čitava kvaziindustrija koja se bavi dopingom, sport je preveliki biznis da bi se tome doskočilo i svakom novom sredstvu treba bar godinu-dvije da se otkrije te da se sportaši na njega počnu testirati. To je pogotovo prisutno u atletici u kojoj je poanta neprestano rušenje rekorda, tako da teoretski i ta nelegalna sredstva mogu utjecati na povećanje sposobnosti sportaša. No napredovanje medicine u smislu liječenja ozljeda sportaša moglo bi značajnije produljiti njihov sportski vijek. Kad bi se one počele liječiti kraće i efikasnije, sportaši bi mogli biti aktivni do 40. godine. Isto tako, novi “pametni” materijali za dresove olakšat će sportašima igru te utjecati na rezultate, a nije isključeno ni da se u nogometu na primjer plasiraju posebne lopte ili kopačke koje bi regulirale kretanje lopte. No to bi umanjilo važnost talenta pojedinca i smanjilo atraktivnost igre. U idućih 20 godina neki će sportovi postati marginalni, na primjer boks koji je već danas izgubio na popularnosti u korist Ultimate fighta i nekih drugih borilačkih vještina, ali je malo vjerojatno da će nogomet postati manje popularan. No za njega vreba druga opasnost: budući da je najprimamljiviji za sponzorstva, ako se ne uvede limit za plaćanje igrača, preživjet će samo nekoliko vrhunskih klubova koji će igrati međusobno u prestižnim ligama, a drugi klubovi polako će propadati. Sve se više u nogometu osjeća brutalnost kapitalizma, nenormalno se napuhuju cijene igrača, troši se više nego što se zarađuje i sve je više klubova u financijskim problemima. U nogometu se događa isto što i u svjetskoj ekonomiji. Klubove preuzimaju ruski milijarderi i bogati šeici, oni više ne ovise o prihodima kluba i tako mogu lako potući konkurenciju – prije su klubovi 10-15 godina pokušavali postići ono što sad jedan klub šeikovim novcem napravi za 5. Ako se ništa ne promijeni, veliki klubovi bit će samo oni koji iza sebe imaju ogroman kapital, što onemogućava fer natjecateljstvo. UEFA se već godinama zalaže za uvođenje limita u plaćanje igrača te ravnotežu među klubovima, ali ništa. Međutim, mislim da će doći do toga, jer bi u protivnom mogla nestati zanimljivost i neizvjesnost nogometa, pa time i njegova popularnost. Ako se to ne dogodi, postojat će jedna liga koja će profitirati od sponzorstava i TV prijenosa, a drugi klubovi neće imati ligu u kojoj bi igrali i propadat će jer ni nacionalna prvenstva neće biti zanimljiva.

OGLAŠAVANJE

(NIKOLA ŽINIĆ kreativni direktor i suosnivač marketinške agencije Bruketa&Žinić)

Proizvod sa stavom

ONO NAJVAŽNIJE što će se događati u sljedećih 20-ak godina je to što ćete napokon moći razgovarati sa svojim brandom ili proizvodom i on će vas slušati i imat će svoj stav. Diskutirat će, bit će prijatelj. Tako će biti i s brandovima. Oni će znati što volim i znat će moje kretanje, ali samo ako im ja to dopustim. A dopustit ću to samo pravim i iskrenim prijateljima koji znaju cijeniti moju intimnost i individualnost. Dakle, imat ćemo mogućnost izbora, a manipulacija će biti svedena na minimum. Ako se sam ne zaštitim, nema te regulative koja će to napraviti. Borba za profit je kao voda – uvijek nađe pukotinu kroz koju se može probiti. To je budućnost oglašavanja. Tko se brže snađe u tome, njemu djevojka. Ja bih to nazvao “Evolucija kompromisa”. Proizvodi/brandovi će morati biti kvalitetniji i iskreniji. Ljudi su tu da ih prihvate kao prave prijatelje. Tehnološke inovacije samo grade alate za potpuno novu vrstu komunikacije.

ARHITEKTURA I STANOVANJE

(NENAD FABIJANIĆ arhitekt i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu)

Patchwork modela i boja

BUDUĆNOST NIJE LAKO predviđati, jer u gradu ništa ne ide “od početka”. Grad je kontinuirano složen socijalni i materijalni fundus za bilo kakvo fragmentiranje, ne podnosi parcijalnu usmjerenost. Danas i na ovim prostorima grad je uz opće i kulturne tranzicijske deformacije i prilično skup. Zagreb je metropola koja još dugo neće doseći milijun stanovnika. Ne treba tome ni težiti. Zagreb je grad čija urbanistička slika sve više sliči na beskonceptualni patchwork urbanističkih modela i boja. Nekad je bio bijeli, pa sivi, danas je nekontrolirano šaren, uz bezbroj primjera gdje crtane fasade, bojom na stiroporu, nadomještaju prave materijale i stvarne arhitektonske vrijednosti. Spomenička renta prisiljavat će nas i u budućnosti na priloge za obnovu pročelja uglavnom Gornjeg grada, gdje se iza prozora i neodržavanih haustora naziru prazni stanovi, potrošeni interijeri i prekriveni namještaj. Tornjevi katedrale godinama će se obnavljati, HNK će tonuti sve dublje k svojim temeljima, a perivojima ćemo se “diviti” poput prolaznika Mažuranićeva trga. Slalom ćemo voziti na Sljemenu, cestama i “zelenim valovima”, izbjegavajući rupe, šahtove, bicikliste, “ležeće policajce”, “pauke” – to moćno sredstvo Holdingova preodgoja i prisilne prometne kulture. Centar već sad sve manje služi stanovanju. Nova naselja usmjerene stanogradnje zjape prazna, a u naseljenim dijelovima stambene periferije u svakom stanu živi bar jedna osoba previše. Na djelu su stihija i interventna rješenja prema potrebi, bez strategije i autoriteta profesije. Projektirat će se po ograničenim “urbanim pravilima”, nadam se ne i uz legalizaciju ilegalnog. Slična, ne i bolja refleksija stanja u gradogradnji i urbanoj kulturi nije mimoišla preostali prostor poliurbane Hrvatske. Namjera da svijetu prodajemo ”ljepotu i kulturu” pred velikom je revizijom, jer i tu postoji kvalitativna ljestvica hijerarhijom uvjetovanih razlika. Nekontrolirano širenje grada uvjetuje diktat ponude jeftinijeg, slobodnog zemljišta s imanentnim malverzacijama pritom i zadnje što nas mora brinuti oko sveprisutne devastacije mediteranskog prostora i povijesnih gradova je dizanje razine mora. Problem budućnosti urbane sredine u vlastitoj obnovi i očuvanju svih slojeva i ambijenata nije posebnost i automatizam po sebi, već problem ljudi koji tu žive, koji ga stvaraju, koriste, transformiraju. Potrebno će biti ubuduće i zbog toga dokazati da li smo realno samouvjereni u našoj isticanoj marljivosti, gostoprimstvu, solidarnosti i u svim oblicima opće kulture. Uvjetovani optimizam gajim na nužnoj obnovi urbane svijesti po kojoj grad nije mjesto pojedinačnih uzurpacija nego naše civilizirano mjesto zajedništva. Na promjene na bolje, ako ne svjesno, natjerat će nas intuicija za samoodržanjem.

Komentiraj

Source:Tanja Simić