POGLED IZBLIZA: Zoran Milanović nekada šuti kad treba govoriti, a nekada kad govori bolje je da šuti

Premijer Milanović nije spriječio protuzakonito ponašanje “šatoraša”, nije se ozbiljno usprotivio sramotnoj podršci tadašnje predsjednice države ekipi iz Savske i nije upozoravao na to da bi Bože Vukušić trebao biti u zatvoru a ne na javnoj sceni. Predsjednik Milanović pokušava govoriti o onome o čemu je premijer Milanović šutio, ali ne ide mu to baš uvijek najbolje.

“Neću sudjelovati u komemoraciji koju organizira počasni bleiburški vod, to s časti veze nema, na čelu tog voda je čovjek koji je u Njemačkoj robijao za ubojstvo i to ubojstvo prvog stupnja od 1984. do 1991. i onda je pušten u Hrvatsku.”, izjavio je jučer predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.

Čovjek kojemu Milanović nije spomenuo ime zove se Bože Vukušić i ono što je o njemu rekao Milanović točno je, ali je zaboravio dodati kako je Vukušić pušten u Hrvatsku da dosluži kaznu a da nije u zatvoru proveo niti dana bez obzira tko je protekla tri desetljeća u Hrvatskoj bio na vlasti, nego su mu, naprotiv, dodjeljivane i javne dužnosti.

Kako bi poentirao u toj priči na temu ratnih zločina, ustaša i Bleiburga predsjednik je završio svježim primjerom rekavši. “…onaj čovjek u Okučanima ispred premijera, vukao se po hrvatskim sudovima zbog ubojstva u Domovinskom ratu nekoliko civila iz podruma. I greškom Državnog odvjetništva izvukao se iako je već bio osuđen.”

No ono što je trebao biti forte tog predsjednikovog javnog istupa umjesto da bude “punch line” ispao je – “drek na šibici”. Zapravo mnogo gore od toga. Taj drugi čovjek, a ime mu je Zoran Maras, sada to valjda znaju i svi oni kojima je ranije promaklo, predsjednik je Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata RH, a na tom mjestu zamijenio je Josipa Klemma.

Obojica. I Klemm i Maras (a i mnogi drugi s njima) bili su sa “šatorašima”, ekipom koja je mjesecima nekažnjeno kršila zakon, vrijeđala i prijetila dok je Milanović kao predsjednik SDP-a bio premijer. Štoviše bili su među organizatorima tog opasnog i protuzakonitog cirkusa kojega je, nije zgorega još jednom podsjetiti, podržala i tadašnja predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.

Bivši premijeru Milanoviću, malo ste se kasno sjetili

Uostalom, čak je njeno prvo, iako neslužbeno “putovanje” nakon inauguracije bilo upravo do “šatoraškog veleposlanstva” ispred zgrade Ministarstva branitelja u kojoj danas kao ministar sjedi još jedan podupiratelj “šatoraša”, Tomo Medved. Premijer Milanović odšutio je predsjedničin bezobrazluk, dopustio je da protuzakonito ponašanje “šatoraša” ostane nekažnjeno, a ne sjećam se niti da je ikada “potegnuo” pitanje zbog čega se Bože Vukušić pojavljuje na raznim mjestima ali nikako na onome gdje bi morao biti – u zatvoru.

Nažalost, u jučerašnjoj Milanovićevoj izjavi nismo čuli podsjećanje na te činjenice kao niti na to da vodstvo HDZ-a, napisat ću to krajnje blago, nije imalo ništa protiv protuzakonitog divljanja “šatoraša” i sramotnog ponašanja predsjednice države koja je došla iz njihove stranke kao niti protiv toga da Tomo Medved postane ministar branitelja kad je HDZ opet došao na vlast. Naravno nije HDZ imao ništa niti protiv toga da Bože Vukušić, iako osuđen na doživotnu robiju, umjesto u zatvoru bude na slobodi. Pa HDZ mu je to i omogućio.

Možda Milanović misli da ne treba ponavljati ono što je dobro poznato, a možda mu i nije do podsjećanje na vrijeme kad je imao (o)vlast(i) da ne dopusti razne svinjarije, ali tu političku moć nije koristio. Ili je možda tada znao da tu formalnu moć u stvarnosti zapravo nema?

Kako god, kad mu se na obilježavanju obljetnice akcije Bljesak ukazao Zoran Maras u majici s natpisom “Za dom spremni”, i to još kao član službene delegacije, Milanović je opravdano napustio memorijalni skup. No očito među njegovim suradnicima nije bilo nikoga tko bi mu mogao reći tko je Maras te što bi sve o njemu trebao znati a ne piše u službenom “ratnom putu”. Tako predsjednik Republike, obrazlažući odluku da ode sa skupa u Okučanima, nije imao čime ozbiljno dodatno poentirati.

Predsjedniče Milanoviću, imate li analitički tim?

Naime, bio je i ranije na nekim skupovima na kojima su s pojavljivali razni likovi s majicama “Za dom spremni” i zastavama HOS-a, čak i kada je bio premijer, pa je to prešućivao. Sad je učinio što je trebalo učiniti, ali nije znao kako to maksimalno iskoristiti. Maras mu se sam ponudio kao simbol svega što je trebalo kritizirati, ali Milanović nije imao pojma tko je taj čovjek, izuzev što mu je možda znao trenutnu funkciju u braniteljskoj udruzi.

Nakon što je Nacional podsjetio da je Zoran Maras bio jedan od optuženih u slučaju likvidacije šestorice muškaraca i teško ranjavanje sedmoga na samom početku Domovinskog rata predsjednik Milanović pokušao je iskoristiti sljedeću priliku da javno poentira na tu temu. Po njegovoj ocjeni ta se prilika ukazala jučer, na Dan Europe, posjetivši Fakultet elektrotehnike i računarstva zagrebačkog sveučilišta.

No izgleda da još uvijek u njegovom predsjedničkom timu nema nikoga tko bi ga pripremio za takve nastupe, makar kad želi govoriti na temu o kojoj je već govorio prije nekoliko dana. U Okučanima ga je Zoran Maras zaskočio svojim postupkom, ali jučer u Zagrebu zaskočio se sam.

Prije svega, kakvu to analitiku ima Ured predsjednika? Ako već predsjednikov Ured iz medija mora saznavati diskreditirajuće pojedinosti o ljudima koji mu politički “rade o glavi” zbog čega se Milanovićev tim ponaša da se ništa nije dogodilo i dopušta mu da, želeći pogoditi “u sridu”, pogodi “u ništa”?

Pravniče Milanoviću: Nepravomoćna presuda nije pravomoćna

Naime, želeći poentirati, Milanović je jučer “hladno” izvalio da se Marasu sudilo za ubojstvo “nekoliko civila iz podruma”. Nisu to bili civili nego dobrovoljci JNA, dakle službeno – ratni zarobljenici. Njih šestorica likvidiranih. I jedan civil teško ranjen. I nisu bili iz bilo kakvog podruma nego su na strijeljanje izvedeni iz policijske zgrade. Kratko i jasno to se zove – ratni zločin. Kao i kad su u ratu likvidirani civili, ali ove žrtve nisu bili civili. Predsjednik države ipak bi trebao biti precizan kad javno govori. U protivnom pitanje je – znali li uopće o čemu govori?

Također tvrdnja da se Maras ”izvukao iako je već bio osuđen” ne služi na čast predsjedniku države koji je uz to po struci pravnik. Ako je netko osuđen nije se mogao istovremeno na sudu “izvući”. Maras (i ostala trojica suoptuženika) u maratonskom procesu s više nepravomoćnih presuda jednom su nepravomoćno osuđeni, ali su na kraju pravomoćno – oslobođeni.

Baš me briga ako Zoranu Milanoviću ili bilo kojem drugom političaru nije važno što će ovakvim izjavama nuditi političkim oponentima da ih “opale ušima” čak i u situacijama u kojima su oni “dobri”, a ovi drugi “loši” dečki (a takvih je, i političara i situacija, kod nas “k’o u priči”). No, itekako me je briga ako predsjednik moje države, tko god on bio, pokazuje da mu nije stalo pokazati poštovanje prema činjenicama nego se razbacuje izjavama koje ukazuju da mu, unatoč tako visokoj javnoj dužnosti, nedostaje političkog “šlifa” pa čak dovode u sumnju i njegovo stručno znanje.

Komentiraj