POGLED IZBLIZA: Zoki i Plenki – tragikomični duo na trapezu

Zahvalni na besplatnoj ulaznici za hrvatski politički cirkus koji smo zapravo svi već “debelo” preplatiti i navijači predsjednika države i navijači predsjednika vlade uživaju u predstavi. Važno im je samo “nek’ je on njemu rek’o”. Da živimo u istoj zgradi niti jednoga od njih dvojice ne bih birao niti za predsjednika kućnog savjeta.

Nikada do sada niti u jednim novinarskom tekstu, ali niti na društvenim mrežama, predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića nisam nazvao – Zoki.

Također niti predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića nisam nazvao – Plenki.

Uvijek sam pisao njihovo puno (ime i) prezime te njihove funkcije.

Smatrao sam da je to stvar elementarne pristojnosti prema njihovim aktualnim funkcijama čak i kad ih se žestoko kritizira.

No, što se mene tiče, niti jedan od njih dvojice više ne zaslužuje tu vrstu pristojnosti.

Jer iako formalno svoje funkcije nisu okupirali temeljito su ih uzurpirali.

Nije to od jučer, ali u posljednjim tjednima prevršilo je svaku mjeru.

Ne znam za vas, ali mene su svojim ponašanjem odriješili obaveze da ubuduće prema njima budem pristojan.

Kao novinara, ali i kao državljanina i stanovnika Hrvatske.

Jer predsjednik države i njezin premijer ponašaju se kao besprizorni uličari.

Jedino što njih dvojica, za razliku od stvarnih uličarskih nasilnika, ne trebaju nikoga premlaćivati da bi se osjetili nadmoćnima.

Imaju funkcije na koje smo ih doveli i svu zaštitu koja uz te funkcije ide.

Imaju i medijsku pozornost te blagodat društvenih mreža.

Imaju i navijače.

One iste koje svojim ponašanjem ponižavaju i prave budalama.

Plenkijevi šute (ili glasno za njega “drukaju”) kad Zokijeve navijače naziva talogom na društvenim mrežama.

Kao što Plenki šuti (da li možda i potihu “druka”?) kad talog na društvenim mrežama vrijeđa neistomišljenike i prijeti im pozivajući na obračun s njima.

I čine to veličajući partiju čiji je Plenki predsjednik a koja je čak i u sudskom postupku okarakterizirana kao “zločinačka organizacija”.

Plenki, koji ne odgovara na legitimna i važna novinarska pitanja ili im se izruguje.

Poglavica Cinični Laki Koji Je Svako Malo Nervozan

Ali odgovara na ona nepostavljena ne bi li dodatno unizio novinare a time zapravo glasače i sve građane.
Kojima i inače “prodaje” neistine ne trepnuvši i s ciničnim osmijehom na licu.

Kao naprimjer onu da je isključiv razlog što njegova saborska većina neće podržati Zokijevu kandidatkinju za predsjednicu Vrhovnog suda Zlatu Đurđević – procedura.

Poglavica Cinični Laki Koji Je Svako Malo Nervozan.

Zokijevi navijači pak uživaju u nekontroliranom divljanju “šerifa” zvanog “Facebook predsjednik” čije poruke liče na roman toka misli.

Ma kakav roman. Kratke priče ozbiljno “uvrnutog” Antuntuna. Sramotni haiku.

Važno im je “nek’ im je on rek’o”.

Tako izbacuju svoje frustracije i nije ih briga za druge.

A još manje ih je briga za činjenice.

Kao što Zokija nije briga što licemjerno Plenkijevo pozivanje na proceduru ne znači da procedura ne postoji.

Jednako kao što to što je netko rekao nešto o njemu što mu se ne sviđa (ili što netko nije rekao ništa a on je mislio da treba reći) ne znači da Zoki ima pravo vrijeđati druge.

Kao što mu ne daje za pravo vrijeđati nekoga jer ga ne može “očima vidjeti” odavno, makar i bez naročita razloga.

A tad ti povod i ne treba.

Samo udaraš pa koga zahvatiš.

Sanju Sarnavku, Žarka Puhovskog ili naprimjer… Milorada Pupovca.

Na kojeg je Zoki izlio bure katrana pa ga zasuo perjem optuživši ga, između ostaloga, da je Plenkijev “žetončić” i hvalisajući se kako je on, Zoki dobio mnogo više glasova Srba nego Pupovac.

Šerif zvani “Facebook predsjednik”

Kao da manjinski zastupnici među kojima su Srbi najbrojniji nisu uvijek bili uz vlast, uključujući i razdoblja kad je na vlasti bio SDP.

Onaj SDP kojem je Zoki bio predsjednik.

Za koji su Srbi uvijek većinom i glasali.

I kao da zastupnici manjina nisu oduvijek u Sabor ulazili s relativno malim brojem glasova.

Hrvatski premijer Zoki tada nije Pupovca nazivao svojim “žetončićem”.

I tako…vi navijači navijajte i dalje.

Nije zabranjeno.

A i neće vas pretjerano koštati.

Već smo to svi platiti. I preplatiti.

Pa se sad možete veseliti besplatnoj ulaznici u politički cirkus u kojem, boreći se za sebe a protiv nas, prpošni tragikomični duo Zoki & Plenki balansira na trapezu.

Visoko gore, iznad naših glava.

Ako i padnu – pašće na mekano.

Boljet će nas a ne njih.

Ali navikli smo pa nećemo niti osjetiti.

Važno je da je Zoki Plenkiju rek’o.

I da Plenki nije ostao Zokiju dužan.

Predsjednik Države i predsjednik Vlade.

Da živimo u istoj zgradi ne bih niti jednoga od njih birao niti za predsjednika kućnog savjeta.

 

 

 

 

Komentiraj