POGLED IZBLIZA: Vili Beroš, ministar koji nije čuo za sućut niti za presumpciju nevinosti

Komentirajući smrt pacijenta u čakovečkoj bolnici ministar zdravstva nije pokazao niti odgovornost niti empatiju. Što ga onda uopće kvalificira za ministarsku funkciju?

Preksinoć (utorak, 29. rujna) 62-godišnji muškarac preminuo je u čakovečkoj bolnici nakon što je na hemodijalizi greškom dobio medicinsko sredstvo koje nije smio primiti. Da je riječ o grešci odmah je priznao i ravnatelj bolnice no da bi sa sigurnošću bile utvrđene sve okolnosti ove tragedije uključujući propust(e) konkretne osobe ili osoba treba sačekati obdukcijski nalaz i sve ostale radnje koje slijede po protokolu u takvim situacijama.

To, međutim, nije spriječilo ministra zdravstva Vilija Beroša da, ne čekavši službene rezultate bilo kakve istrage, izjavi kako je za smrt pacijenta kriva medicinska sestra. Za ministra ne postoji presumpcija nevinosti. Također, nije dvojio niti trenutka već je spremno optužio drugo ljudsko biće da je krivo za smrt pacijenta a da pritom niti jednom rječju ili gestom nije pokazao empatiju niti prema osobi koju je optužio kao krivca za tuđu smrt niti prema umrlome.

Potpuno je nevažno što je ravnatelj bolnice odmah izjavio da je smrt pacijenta posljedica tragične pogreške pri tretmanu pacijenta. Još je manje važno što će na društvenim mrežama i u privatnim razgovorima građani koji niti su bili na mjestu tragedije niti se većinom razumiju u procedure liječenja gotovo unisono papagajski ponavljati da je kriva medicinska sestra. Nije važno čak niti to što će se nagađanjima o krivici baviti i većina medija od kojih će samo neki najave priča o ovom slučaju završavati upitnikom.

Dva života “pomnožena s nulom”

Ničije brzanje, nedostatatak profesionalizma niti nezajažljiv poriv za nekrofilskim tračanjem ne može opravdati ministra zdravstva za ono što je učinio – požurio bez dokaza optužiti medicinsku sestru. Isto tako nitko i ništa ne može opravdati ministra što govoreći javno o smrti pacijenta nije izrazio sućut njegovoj obitelji.

Ako je medicinska sestra kriva za smrt pacijenta (što tek treba utvrditi) s obzirom na svoju funkciju ministar zdravstva je odgovoran a i kad ne bi bio odgovoran javno obraćanje o toj temi bez izražavanja sućuti obitelji stradaloga je nedopustivo.

Da li se ministar Beroš ikada zapitao kakvi su uvjeti rada u hrvatskim bolnicama…rade li naprimjer medicinske sestre više i u lošijim uvjetima nego što bi smjele, ima li ih uopće dovoljno…Razmišlja li ikada o tome da biti na čelu resora javnog zdravstva u vladi bilo koje zemlje pretpostavlja ogromnu
odgovornost te, između ostaloga, zahtjeva jasno izražavanje empatije i za zaposlene u zdravstvenom sustavu i za pacijente.

Vili Beroš nije ovaj put pokazao niti odgovornost niti empatiju. Kao prvi čovjek javnozdravstenog sustava ne možeš kamena lica stati pre novinarske mikrofone i kamere pa birokratski prekrižitii dva života “pomnoživši ih s nulom”. Bar ne a da nakon toga i dalje budeš ministar zdravstva. U teoriji.
Hrvatska praksa…e to je već nešto drugo.

Komentiraj