Na kraju će ‘lešinarenje’ dijela medija na slučaju koji mnogima od njih uopće ne bi bio zanimljiv da nije riječ o nestanku Hrvata u Srbiji nadvladati profesionalno i korisno izvještavanje. A ego tripovi bahatih političara koji taj hrvatsko-srpski amalgam koriste za vlastitu promociju ispast će važniji od činjenice da je nestao – čovjek. I da treba sve učiniti da se se zna što se s njim dogodilo.
Pišući o medijskom praćenju nestanka Splićanina Mateja Periša na ovom mjestu prije dva dana predvidio sam nešto što, nažalost, s obzirom na iskustva iz sličnih situacija, nije bilo teško predvidjeti.
A to je da će svakim danom nastavka potrage početno korektno izvještavanje medija o ovom slučaju postajati sve neprofesionalnije.
Prednjače srpski tabloidi, što nije ništa neobično, ali i mnogi drugi počeli su sve više ‘lešinariti’.
Nedostatak novih provjerenih informacija nikoga od njih ne opravdava.
Posao medija je da objavljuje provjerene informacije.
U slučajevima poput nestanka neke osobe za kojom se još traga čak niti objava provjerenih informacija nije opravdana ako istrazi ne pomaže a može odmoći.
Ako nemaš novu provjerenu informaciju koja može pomoći – ne objavljuj ništa.
Izuzetak je fotografija nestale osobe i osnovni podaci o njoj kao i kontakt policije koja vodi istragu.
To uvijek može biti korisno, bez obzira koliko je vremena proteklo od nestanka.
Nažalost, da bi nešto novo objavili i ne bi zaostajali u tome za ostalima, mnogi mediji objavljuju sve čega se dočepaju, pa makar to bili i potpuno besmisleni tračevi.
A sve praveći se da im je stalo pomoći da nestala osoba bude pronađena, iako zapravo niti malo ne pomažu.
I sve praveći se da poštuju obitelj nestale osobe a zapravo je dodatno bešćutno uznemirujući.
U tome im ‘pomažu’ i razni ‘stručnjaci’ pripušteni da komentiraju nakon što su stvarni stručnjaci već rekli što je trebalo reći.
Pa ‘gataju’ ili govore ono što nije njihovo da kažu čak i ako je točno.
Jer ne vode oni istragu i nemaju je pravo ugrožavati.
Hrvatskom premijeru je bitno reći da poznaje oca nestalog mladića, ali mu je nebitno što o potrazi kaže srbijanski ministar unutarnjih poslova
Sve se to nažalost događa i nakon nestanka Mateja Periša jer potraga nije završena niti nakon sedam dana.
Ružnu ulogu u slučajevima nestanka koje prati velika medijska ‘predstava’ znaju imati i političari jer misle da i oni neizostavno moraju nešto reći.
A ne moraju reći ništa.
A pogotovo, makar u slučajevima teškog stresa obitelji koja strepi od tragičnog ishoda, trebali bi se suspregnuti od političke promocije.
Ako je osoba iz jedne države nestala u drugoj zna se tko i kako treba odraditi diplomatski dio posla.
Posla kojemu nije mjesto u medijima.
Izuzev u kratkim, odmjerenim izjavama koje nikako ne bi smjele odmoći.
To, međutim, nije spriječilo hrvatskog premijera da se oglasi.
I to kako!?
“Poznam oca, jako mi je žao”, rekao je Andrej Plenković.
Nevjerojatno neukusno.
Kakvu važnost u aktualnoj situaciji ima to što premijer poznaje oca nestalog Mateja?
Premjeru ne bi bilo žao da je nestao netko čijeg oca ne poznaje?
Ili?
Što je premjer mislio kad je ovo izjavio?
Ili bi bilo razumnije pitati – je li uopće išta mislio?
Ima još.
“Ovog trenutka ne mogu komentirati tuđe izjave”, kazao je hrvatski premijer.
Pa dodao: “Nije bitno što je rekao Vulin.”
Nije Andrej Plenković naivan.
Dobro zna da je takvom izjavom zapravo komentirao ono što je rekao Vulin.
Proglasio je Vulinovu izjavu nebitnom.
Pritom je potpuno nebitno što je to Vulin rekao.
Nebitno je i kako se Vulin inače ponaša.
Vučić još nije odgovorio a kad će – ne zna se. Ali hoće.
Aleksandar Vulin je ministar unutarnjih poslova Republike Srbije.
Republika Srbija je država u kojoj je nestao hrvatski državljanin.
Onaj čijeg oca poznaje hrvatski premijer.
Ali to je u ovom slučaju potpuno nebitno.
Aleksandar Vulin na čelu je ministarstva čija policija traga za nestalim mladićem.
Pa kad on nešto izjavi o toj potrazi – to može biti nejasno, neiskreno, glupo…nastavite niz.
Ali nikako ne može biti nebitno.
No hrvatskom premijeru je važno reći da poznaje oca hrvatskog državljanina nestalog u Srbiji, ali mu je nebitno što o potrazi za tim mladićem kaže ministar unutarnjih poslova Republike Srbije čiji policajci tragaju za nestalim.
Ministra kojega hrvatski premijer ne želi čak niti nazvati ministrom pa niti izreći mu puno ime i prezime.
U premijerskoj izjavi za njega je ministar u vladi druge države jednostavno – Vulin.
Čija mu je izjava o potrazi koju vodi ministarstvo tog Vulina da bi bio pronađen sin čovjeka kojega, eto, Plenković poznaje (a valjda tek uzgred i državljanina Republike Hrvatske) – nebitna.
Nije trebalo dugo čekati da premijeru Plenkoviću srbijanski MUP zbog toga ‘obriše nos’ na službenoj web stranici, podsjećajući što sve njegovi pripadnici čine da bi riješili slučaj nestanka Mateja Periša.
Što mislite, koliko ćemo trebati čekati da se u priču uključi i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?
On je već ionako tom srpsko-hrvatskom političkom ‘nadjebavanju’ dao popriličan doprinos ‘pumpajući’ svoju političku snagu na slučaju nestanka mladog Splićanina.
Učinio je to, kako bi rekli manje kreativni sportski komentatori, ‘na njemu svojstven način’.
Očekujmo stoga nastavak političkog cirkusa na temu – čiji je veći.
I tako…
Na kraju će ‘lešinarenje’ dijela medija na slučaju koji mnogima od njih uopće ne bi bio zanimljiv da nije riječ o nestanku Hrvata u Srbiji nadvladati profesionalno i korisno izvještavanje.
A ego tripovi bahatih političara koji taj hrvatsko-srpski amalgam koriste za vlastitu promociju ispast će važniji od činjenice da je nestao – čovjek.
I da treba sve učiniti da se se zna što se s njim dogodilo.
Komentari