POGLED IZBLIZA: Slučaj Marijane Petir – dijagnoza aktualne hrvatske države

Nema ničeg logičnijeg od toga da baš Marijana Petir predloži jačanje
međunarodne razvojne suradnje s 1,5 milijuna kuna za pomoć “progonjenim kršćanima”. Nema ničeg logičnijeg niti od toga da Vlada RH taj prijedlog usvoji istovremeno odbijajući mnoštvo proračunskih amandmana koji se nisu temeljili na (vjerskoj) diskriminaciji.

Marijana Petir sve je samo ne nezanimljiva politička pa i općenito društvena pojava. Po struci profesorica biologije i teologinja ova aktualna zastupnica u Hrvatskom saboru, rodom iz Kutine, započela je društveni angažman vodeći lokalnu ekološku udrugu «Zeleni Moslavine». U političku arenu ušla je kao zastupnica u četvrtom saborskom sazivu. Bila je zajednička kandidatkinja na listi Hrvatske seljačke stranke, Liberalne stranke i Hrvatske socijalno-liberalne stranke.

Potom je bila glasnogovornica HSS-a a zatim i glasnogovornica izbornog stožera Stjepana Mesića u njegovoj borbi za drugi mandat na funkciji predsjednika Republike Hrvatske. Nakon toga bila je na dužnosti zamjenice županice Sisačko-moslavačke županije. Bila je zastupnica i u šestom saborskom sazivu, ovaj put kao zajednička kandidatkinja s liste Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske socijalno-liberalne stranke.

Bila je i predsjednica Kluba zastupnika HSS-a, ali je smijenjena nakon što je jedina među zastupnicima HSS-a i jedina u čitavom Hrvatskom saboru (uz jedan suzdržani glas) glasala protiv donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije. Donošenju tog zakona protivila se Katolička crkva. Tada je već “zeleni” aktivizam Marijane Petir bio davna prošlost. Teologija je dobila bitku s biologijom.

Nedugo potom postala je voditeljica Ureda za socijalni nauk Crkve Sisačke biskupije te vanjska članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora – kao predstavnica Katoličke crkve. Sljedeći politički uspon Marijane Petir dogodio se kad je izabrana za zastupnicu u EU parlamentu s kandidacijske liste HDZ – HSS – HSP AS – BUZ – HDS – ZDS. U tom razdoblju već se isticala javnim istupima protiv navodne kršćanofobije. U Hrvatskoj a i šire, sve do Nigerije.

Osobno sam Marijanu Petir upoznao u Hrvatskoj Kostajnici što bi bilo potpuno nevažno za ovu priču da se zbilo u okolnostima drugačijima od onih u kojima se taj susret nažalost dogodio. U Hrvatsku Kostajnicu došao sam kao upravo izabran predsjednik Hrvatskog novinarskog društva a na poziv Daniela Pavlića, organizatora prvog Press Film Festivala.

Od huškačkog govora do zabrane izložbe

Prije tribine o ulozi medija u ratu, na kojoj su govorili novinari i fotoreporteri koji su izvještavali iz ratova, Edo Popović, Edin Ramulić, Saša Kralj, Dražen Šimić, Nikola Šolić i Hrvoje Polan, pozdravni govor održala je Marijana Petir. Točnije – trebala je održati pozdravni govor. No njen se govor sveo na tezu da su kršćani u ratovima progonjeni od muslimana a da je aktualna izbjeglička kriza zapravo pokušaj da muslimani okupiraju većinski katoličke europske zemlje uključujući i Hrvatsku.

Na licima sudionika tribine te publike njen je huškači ispad izazvao vidljive emocije u rasponu od zaprepaštenja do gađenja. Hrvoje Polan je bez riječi napustio dvoranu. Naknadni pokušaj nekolicine prisutnih da objasne Marijani Petir kako je govorila jezikom mržnje bio je unaprijed osuđen na propast.

Nakon tribine otvorena je Polanova izložba ratnih fotogafija “Gaza-Irak-Palestina”, ali je već sutradan zatvorena iako je trebala trajati nekoliko dana. Skidanje izložbe zatražila je direktorica lokalne Turističke zajednice i to bez obrazloženja iako su upravo s njom dogovoreni i tema i trajanje izložbe i izložbeni prostor. Istovremeno lokalni župnik izišao je u javnost s pamfletom u kojem je ustvrdio da je islam gori od nacizma.

Javno sam osudio govor Marijane Petir te organizirao da izložba Hrvoja Polana zabranjena u Hrvatskoj Kostajnici bude postavljena u Novinarskom domu u Zagrebu, sjedištu Hrvatskog novinarskog društva. Marijanu Petir nisam više nikada sreo.

Od tada je prošlo pet godina u kojima se za aktere ove priče promijenilo i mnogo i ništa. Hrvoje Polan je umro. Daniel Pavlić, unatoč silnoj energiji uloženoj u volontersko bavljenje vrijednim kulturnim aktivnostima nije mogao naći posao u Hrvatskoj Kostajnici. Nakon što je organizirao, između ostaloga, još nekoliko Press Film Festivala (ali bez govora političara) ove je godine s obitelji odselio u Nizozemsku.

Nekoliko mjeseci nakon sramotnog nastupa u Hrvatskoj Kostajnici Marijana Petir posjetila je u zatvoru u Srbiji hrvatskog državljanina Veljka Marića, osuđenog za ratni zločin zbog ubojstva civila u Grubišnom Polju. Petir se tom prigodom pridružila zahtjevima da Marić ne ostane u srbijanskom zatvoru. Marićev zločin niti njegovu žrtvu nije niti spomenula.

“Progonjeni kršćani” i islam “gori od nacizma”

Prije nekoliko dana, Marijana Petir, ovaj put kao formalno nezavisna saborska zastupnica, predložila je da se iz proračunske stavke za međunarodnu razvojnu suradnju Ministarstva vanjskih i europskih poslova dodijeli 1,5 milijuna kuna za pomoć “progonjenim kršćanima i drugim osobama u potrebi”. Vlada Republike Hrvatske taj je amandman usvojila istovremeno odreda odbivši niz oporbenih amandmana za preraspodjelu proračunskih sredstava koji se ne temelje na vjerskoj, etničkoj, rasnoj niti bilo kojoj drugoj diskiminatornoj osnovi.

Ne, nije ovo priča o Marijani Petir, koja je od “zelene” aktivistice postala vjerski fanatik. Nije ovo priča niti o Marijani Petir koja se od članice Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora prometnula u zagovarateljicu prava ratnog zločinca istovremeno ignorirajući prava njegove žrtve, pripadnika nacionalne manjine. Nije ovo čak niti priča o Marijani Petir koja je od voditeljica crkvenog Ureda za promicanje socijalnog nauka “evoluirala” u političarku s iskustvom europarlamentarke koja širi mržnju prema pripadnicima druge vjere.

Ovo uopće nije priča o Marijani Petir. Ovo je priča o državi (ne o ljudima, ne o zemlji nego o državi) u kojoj je moguće da razni licemjeri nesmetano grade karijeru zagađujući javni prostor. Ovo je priča o državi u kojoj politički pervertiti “iz računa” uspijevaju čineći upravo suprotno od onoga za što se deklarativno zalažu i od onoga za što su izabrani. Osim jedne osobe, Marijane Petir, ti ljudi, te razne marijane petir, imaju drugačija imena. Samo su im imena drugačija.

Ovo je zapravo samo jedna od bezbroj priča koje su prilog dijagnozi aktualne hrvatske države.

Komentiraj