Počelo je s misama koje su bile “covid free” gotovo dva tjedna prije nego trgovački centri nedjeljom (ali ne Božjom voljom nego odlukom Nacionalnog stožera civilne zaštite). Danas je moguće da se gomila ljudi bez problema stišće na javnoj površini a da sutra policajci budu poslani u vašu kuću  prebrojavati koliko ima ljudi

Zadatak Hrvatskog sabora je donositi i mijenjati Ustav, ali aktualna saborska ekipa, odlučila je tome dodati još jedan “zadatak” – kršenje Ustava. Riječ je, naravno, o prenošenju ovlasti parlamenta u području suzbijanja epidemije na Nacionalni Stožer civilne zaštite.

Problem je što takav prijenos ovlasti Ustavom nije predviđen a u konačnici ta odluka omogućava i zadiranje u pravo građana na organiziranje života u vlastitom domu. Jasno je to pokazala brzopotezna odluka Stožera da se zabrane okupljanja više od 15 osoba i u privatnim prostorima.

Cinik bi rekao – malo prekasno jer “privatni klub” sad već bivšeg šefa JANAF-a Dragana Kovačevića u “opjevanoj” Slovenskoj 9 više nije “in”. Uostalom, uglednici koji su tamo zalazili (i) u vrijeme pandemije ionako su ga novinarima opisivali  kao veličinom skroman prostor pa ih možda i ne bi tamo stalo više od 15. Ili se bar u većem broju ne bi ugodno osjećali i bez prijetnje koronom. Ili policijom.

No ako ništa drugo ispada da je Tomislav Karamarko bio vizionar kad je ono prije pet godina najavio da će nakon ponovnog dolaska na vlast HDZ-a (ovoga puta pod njegovim vodstvom) građani Hrvatske moći samo unutar “svoja četiri zida” misliti i govoriti što žele (posebno o nekim temama i osobama).

Karamarko više nije niti predsjednik HDZ-a niti potpredsjednik Vlade koja je, po njemu, trebala provesti tu revolucionarnu mjeru kontrole (nepoćudnog) ponašanja građana u njihovim toaletima i spavaćim sobama.

Njegov nasljednik na čelu vladajuće stranke, ujedno i predsjednik aktualne Vlade, ostvario je međutim ono o čemu je Karamarko samo maštao. I još je početnu ideju unaprijedio. Zbog čega bi se zamarao kontroliranjem tko što priča i misli u svoja “četiri zida”? Efikasnije je ograničiti broj onih koji uopće smiju biti istovremeno u/na privatnom posjedu.

A kad to napraviš i još omogućiš da broj prisutnih provjerava policija (što znači i da policajci mogu ući i uredovati u/na privatnom posjedu bez da su ispunjeni zakonski uvjeti za njihovu intervenciju) Karamarko je prema tebi “mala beba”.

Ne pomažu ti nikakvi “argumenti” tipa – odluku je donio Sabor a ne predsjednik vlade. Bez vladajućih takva odluka ne bi mogla biti donesena logikom brojki čak i kad bi svi formalno oporbeni zastupnici bili protiv.

Kad smo već kod toga navodni oporbenjaci baš se i nisu “pretrgli” prosvjedovati pa možda ne bi bilo loše zapitati se – kakva je to uopće oporba kad “žmiri” pa čak i “drži ljestve” vladajućima čak i kada odluče kršiti Ustav zemlje koja im je zajednički povjerena na upravljanje.

“Šmrkava” oporba ”drži ljestve” vladajućima

Također, koliko god se usporedba mogla “na prvu” učiniti neprimjerenom, vojni zapovjednici mogu “zaglaviti” na robiji ako su njihovi podređeni počinili ratni zločin. Logikom zapovjedne odgovornosti premijer (a u to i predsjednik vladajuće stranke) odgovoran je, makar politički, za ono što se događa ne samo u vladi već i u parlamentu gdje “njegovi” zastupnici imaju većinu. Da i ne spominjemo koliko je odgovoran kad i sam javno podržava protuustavno ponašanje.

Isto tako besmislen je svaki pokušaj opravdavanja odluke Sabora da umjesto parlamenta Stožer odlučuje o bilo čemu (a pogotovo o tome da se mogu kršiti  Ustavom zajamčena ljudska prava) tvrdnjom kako je epidemija koronavirusa uznapredovala pa treba činiti sve da se i dalje ne širi.

Nije takvo “opravdanje” besmisleno samo zbog toga što ustavnopravni stručnjaci argumentirano objašnjavaju da je prekršen Ustav nego i zbog toga što se vlast od početka “korona krize” ponaša licemjerno i zloupotrebljava epidemiološku opasnost na najružniji način ne bi li očuvala svoje političke pozicije dodvoravajući se onima bez čije podrške bi imala poprilične probleme – od instantnih izraza javnog nezadovoljstva do mogućeg gubitka važnog dijela izbornih glasova.

Zbog toga (a i zbog “šmrkave” oporbe čijem najvećem dijelu je važnije sve drugo nego ono čime bi se trebala baviti u svom političkom djelovanju – između ostaloga čuvati ustavne pozicije državnih institucija) moguć je skandalozni “cirkuski” scenarij koji živimo.

Od početka, kad su mise u crkvama bile “covid free” gotovo dva tjedna nego trgovački centri nedjeljom (ali ne Božjom voljom nego odlukom Nacionalnog stožera civilne zaštite) do danas, kad je praktično zabranjeno okupiti koliko god hoćete ljudi u svojoj kući, ali je sasvim OK da se naprimjer  gomila ljudi stišće na javnoj površini.

Taj “stiskanjac” na splitskoj rivi povodom 70 godina od osnivanja navijačke skupine nogometnog kluba policajci su po zadatku samo nadzirali jer je riječ o masovnom javnom okupljanju. Uzgred, kako je tako masovan skup uopće mogao biti toleriran s obzirom na postojeće epidemiloške mjere? Kako god, obaveznom razmaku nitko nije brinuo. Nakon protuustavne odluke Sabora sutra ti isti policajci mogu biti poslani u vašu kuću da prebrojavaju ima li tamo više od 15 ljudi.