POGLED IZBLIZA: Ne, niste svi isti, ali ste svi “mućci”

Šef SDP-a Peđa Grbin kao saborski zastupnik uzimao je naknadu za odvojen život iako s obitelji živi – u Zagrebu. I naknadu troškova za putovanja na relaciji Zagreb-Pula-Zagreb iako radi – u Zagrebu. Naknade za odvojeni život odrekao se tek kad mu je postala prepreka za upis djeteta u vrtić – u Zagrebu.

Nismo svi isti – mantra je koju godinama slušamo od istaknutih SDP-ovaca, prijašnjih, sadašnjih i onih koji su pri vrhu stranke sve vrijeme “dežurni”.

Tako pokušavaju bez mnogo muke opravdati sve “brljotine” koju su napravili za svoje vladavine.

Jest da su HDZ-ovci vladali do sada mnogo duže i da je teško napraviti toliko štete koliko su napravili oni.

Čak i da si vladao jednako dugo.

A kamoli ako si u odnosu na njih ispod 50%.

No, jedno je statistika a sasvim drugo “gurati” ispred sebe kao štit još veću štetočinu da bi pokušao sakriti svoje marifetluke.

‘Ajmo prijevod, da ne bi poslije bilo ovo-ono.

Dakle, marifetluk (između ostalog) – dobro snalaženje prema potrebi; izvlačenje od obveza, izbjegavanje izravnog izjašnjavanja ili preuzimanja odgovornosti; izmotavanje, smicalica.

Ne, niste svi isti, ali ste svi “mućci”.

Nisu svi isti niti unutar jedne stranke.

No za one koji stranku vode vrijede još viši standardi od pukih zakonskih zapreka.

Kakvi god zakoni bili.

Evo naprimjer…Peđa Grbin, predsjednik SDP-a.

Kad je preuzimao dužnost šefa stranke obećao je da će SDP postati bolji i da neće raditi svinjarije koje radi HDZ.

Ali je kao saborski zastupnik primao naknadu za odvojeni život iako s obitelji živi u Zagrebu gdje koristi službeni stan.

Štoviše, i prijavljivao je putne troškove za odlazak u Pulu odakle potiče.

Gdje niti živi niti mu je radno mjesto.

Živi u Zagrebu, odvojen od obitelji koja živi – s njim u Zagrebu

Znači kad tamo putuje – ne putuje s posla kući niti od kuće na posao.

Naknade za odvojeni život Peđa Grbin se, istina, ove zime odrekao.

Zbog toga da bi mogao upisati dijete u vrtić u Zagrebu.

Dakle, odrekao se jedne privilegije da bi mogao ostvariti drugu.

Jer kako drugačije nazvati mogućnost upisa djeteta u zagrebački vrtić ako ne živiš s njim u Zagrebu.

Ili živiš?

Ali kako onda uzimaš naknadu za odvojeni život?

I naknadu za troškove putovanja od Zagreba do Pule i natrag.

Kad ti je obitelj u Zagrebu.

Ili ipak nije?

Peđa Grbin se brani da je sve to što je činio – “po zakonu”.

I u pravu je.

Ali svašta je ovdje “po zakonu”.

Još od čuvene “privatizacije”.

I ta monumentalna krađa je provedena “po zakonu” (bar dijelom).

Od tada popis sramota “po zakonu” je poprilično narastao.

I još raste.

Od Tuđmanove kupovine vile “po zakonu” koji je važio tek toliko koliko je trebalo da Tuđman kupi vilu.

Do primanja astronomskog iznosa “nagrade za odličan rad” koju je uzeo aktualni guverner HNB-a od središnje banke druge države.

Ako je “po zakonu” a očito je da je nemoralno i štetno zbog čega Peđa Grbin nije predložio izmjenu tog i takvih zakona i propisa.

Počevši recimo od toga da ne možeš ostvarivati naknadu za odvojen život ako radiš u mjestu u kojem živiš s obitelji.

Grbin bi “otvarao raspravu” tek kad su ga mediji ulovili i “poslali u kaznu”

I da ne možeš imati pravo na naknadu putnih troškova iz mjesta u kojem radiš i živiš do mjesta u kojem si živio prije toga.

Nitko mu nije branio da to učini.

Uz to, šef je stranke koja sebi i dalje tepa da predvodi oporbu.

I koja je iza sebe ostavila popriličan nered u “nismo mi isti” državi.

Te bi joj bila i obveza da pokuša makar podržati prijedlog za uvođenje koliko-toliko reda.

Pa čak i ako je unaprijed jasno da će prijedlog biti nadglasan.

Ali jok.

Braneći se Grbin je izrekao sljedeće…

“Stavlja mi se na teret da koristim nešto na što imam pravo. Ako je to problem, ‘ajmo otvoriti raspravu o tim pravima. Vrijeme da to reguliramo i odlučimo tko ima pravo na te uvjete jer u protivnom se otvaraju preveliki prijepori oko naknade, koja je regulirana odlukom Sabora. Možda ih je bolje ukinuti, nego svakih šest mjeseci i godinu dana prolaziti kroz ovaj cirkus”.

Sad bi on “otvarao raspravu”.

Kad su ga mediji ulovili i “poslali u kaznu”.

Vrijeme da to reguliramo i odlučimo tko ima pravo na te uvjete?

Pokušavam dokučiti zbog čega to vrijeme nije došlo sve dok je Peđa Grbin koristio “te uvjete” a da ga nitko javno nije ništa pitao.

I dok mu “ti uvjeti” nisu postali teret.

Onemogućavajući mu da iskoristi neki drugi “uvjet”

Trudim se, ali ne “dobacujem”.

Evo – dižem Kviska i koristim opciju “Pozovi prijatelja”.

Može li itko došapnuti?

Ili dodati šalabahter?

Ima li itko u glavi i ideju davanja a ne samo – uzimanja?

Dok čekam evo još jednog pitanja.

Ako je već šef SDP-a “po zakonu” imao mogućnost primati naknadu za odvojeni život iako je znao da ne živi “odvojeno” što se te naknade nije odlučio odreći sve dok mu nije zasmetala da upiše dijete u vrtić?

Ili zbog čega taj novac, kad ga se već nije odrekao, nije davao nekoj obitelji kojoj bi mnogo značio?

I koja zbog toga što mora zaraditi da bi preživjela zaista živi – odvojeno.

Ili zbog čega “po zakonu” primljenu naknadu troškova vožnje na relaciji Zagreb-Pula-Zagreb nije iskoristio da kupi nešto od nužnih potrepština za neku siromašnu obitelj, bez obzira živi li ona odvojeno ili neodvojeno.

Pa joj to odvezao putujući od Zagreba ka Puli.

Ili obratno.

To je bar lako.

Daš nekome ono što si dobio “po zakonu”, ali znaš da ti ne pripada.

Pa se još time javno pohvališ.

Ispadneš frajer koji samo tako pokupi političke bodove.

I još te ništa ne košta.

Jer daješ proračunski novac a ne svoj.

A na čelu si stranke koja je…kako ono…a, da…socijaldemokratska.

Netko će možda jednom napraviti tako.

Netko tko u glavi ima i ideju davanja a ne samo – uzimanja.

Komentiraj