POGLED IZBLIZA: Laki je malo nervozan

Iako je, obilno zloupotrebljavajući krizu oko koronavirusa, HDZ blizu pobjede na sljedećim izborima nervoza u njegovim redovima je sve veća što se najbolje osjeti po potezima premijera – javno vidljivim, a i onima “iza kulisa”

Najprije je SDP, bez svoje naročite zasluge već uglavnom zbog niza afera vladajućih, naglo povećao rejting i prestigao HDZ u mjerenjima popularnosti. No onda je stigao koronavirus. Oni koji su na vlasti imaju sve poluge odlučivanja pa i mogućnosti kako sebe prikazati što boljima – naprimjer odlučnim znalcima koji se beskompromisno bore protiv zastrašujuće, gotovo misteriozne “kuge našeg doba”.

Hrvatska je, u usporedbi s mnogim drugim zemljama, za sada relativno dobro prošla u naletu pandemije – ako može biti išta dobroga u činjenici da je bolest utvrđena kod više od 2000 ljudi, a umrlih je blizu stotinu. Naravno, za nenadani napad virusa ne može biti kriva niti jedna politička garnitura.

Međutim za borbu protiv njega, jednom kad se pojavi, politika je svakako odgovorna – pogotovo tamo gdje donosi ključne odluke o načinu borbe ponekad čak i kontra stručnih medicinskih argumenata, odnosno ponekad čak i izmišljajući medicinske “argumente” koji ne postoje.

Kako god, ozbiljnu i sveobuhvatnu analizu kako je to sve izgedalo u Hrvatskoj (i kako će još izgledati jer, unatoč smirivanju, nije gotovo ) treba ostaviti onima koji su za to stručni. No, da bi se razumjelo kako je HDZ zloupotrijebio situaciju s koronom da se održi na vlasti ne treba čekati nikoga i ništa. Pitanje je samo kolike će razmjere na kraju ta zloupotreba doseći. I gdje je uopće kraj.

Svakako je tu pripomogla i činjenica da je najozbiljnija oporbena stranka u javnosti ostavila dojam kao da se nje sve to uopće ne tiče – niti “korona kriza” niti HDZ-ova zloupotreba te krize. Uz to, glasačko tijelo voli heroje i epske scenarije što onima na vlasti u ovakvim situacijama znatno olakšava manipulacije. A ovdje imamo i bonus – vrlo izgledne ekspresne izbore da se “skuhano” ne ohladi.

Uz sve što ide “na ruku” vladajućima da to nakon izbora i ostanu formalno prvi čovjek HDZ-a i vlade (upravo tim redom) pokazuje priličnu nervozu zbog koje čini grešku za greškom. Ne znači da će se te greške njemu i njegovoj stranci na kraju “obiti o glavu” u vidu gubitka izbora (znajući kako ovdje stvari funkcioniraju mnogo je izglednije da ipak neće), ali državu čiji je premijer i njene građane već su koštale.

Premijer koji na Markovom trgu izvodi bizaran igrokaz

Prije svega ne samo da nije niti pokušao smanjiti u javnosti dojam o besramnoj i sve većoj manipulaciji Nacionalnim stožerom civilne zaštite, posebnon jegovim “glasnogovornicima”, u korist HDZ-a nego je taj dojam svojim izravnim javnim djelovanjem dodatno poticao.

Pokušaj ignoriranja, a potom nemušto očitovanje o incidentu u Okučanima kao i potpuno prešućivanje obljetnice oslobođenja Zagreba i završetka Drugog svjetskog rata kojim je i Hrvatska oslobođena od zločinačkog fašističkog “okova” nešto je što se nažalost od Andreja Plenkovića moglo i očekivati, ali time nije manje ružno, nije manje “neliderski”.

To je logičan nastavak politike vlade koja protivno Ustavu, a što je u nekoliko navrata potvrdio i Ustavni sud, relativizira ustaški poklič “Za dom spremni” čak dotle da osniva tragikomično Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Upravo osnivanje tog povjerenstva (a potom i svi i drugi postupci u vezi sa ZDS) pokazuje da hrvatski premijer i njegova vlada nisu spremni suočiti se s prošlošću. Iz istog razloga iz kojega zloupotrebljavaju opasnost od koronavirusa. Zbog želje za ostankom na vlasti pod svaku cijenu.

Pa onda bizarna predstava na Markovom trgu kad je s rukama u džepovima i ciničnim smješkom na licu premijer “mudrovao” oporbenim vijećnicima zagrebačke Gradske skupštine koji su tamo organizirali sjednicu prosvjedujući zbog bezgraničnog bezobrazluka gradonačelnika Milana Bandića.

I dok je Bandić na vijećnike slao kamione sa šmrkovima da ih rastjeraju ili “operu” zajedno s Markovim trgom Plenković je izvodio svoj, za premijera neviđeno skandalozan igrokaz. Što se mora događati u glavi čovjeka koji je premijer da to napravi?

Bila je to parada neduhovitosti, nepristojnosti i egocentričnosti. A tek ono… “Ja sam imao cijelu Europu jučer na videu!” Pa kad je već imao “cijelu Europu na videu” jel’ objasnio “Europi” zbog čega je “Freedom House” u godišnjem izvještaju o stanju demokracije, sloboda i ljudskih prava Hrvatsku opet stavio na vrlo loše mjesto među 29 postkomunističkih država u Europi i Aziji. U tom izvještaju Hrvatska je svrstana uz Poljsku, Rumunjsku i Bugarsku, a tek malo iznad Srbije i Crne Gore. Ukratko, ocjenjeno je da stanje demokratskih prava i vrijednosti u Hrvatskoj nije ništa bolje nego u prethodnih nekoliko godina kad su se ta prava i vrijednosti počeli smanjivati što koincidira s vladavinom HDZ-a, dakle (i) vlade Andreja Plenkovića.

Ministar obrane koji nije odgovoran za “svoje” ministarstvo

No nije se Plenković zaustavio na tome ispadu na Markovom trgu, potpuno neprimjerenom bilo kome, a kamoli predsjedniku vlade. Njegovo obrazloženje prihvaćanja ostavke Damira Krstičevića na položaj ministra obrane pokazalo je da premijer ima problema i s elementarnom logikom.

Ili je toliko nervozan da se ne može valjano koncentrirati niti u relativno jednostavnj situaciji. Naime, prema izvještavanju medija premijer Plenković objasnio je da je ostavku ministra Krstičevića prihvatio jer ga cijeni kao čovjeka i prijatelja, a ne zato što misli da je on za nešto odgovoran.

Ovakva izjava rađa niz pitanja. Ako premijer misli da njegov ministar nije odgovoran nizašto zbog čega je prihvatio njegovu ostavku? Ministar možda nije kriv (za pad aviona i smrt dvojice pilota HRZ svakako nije), ali je odgovoran za događanja u Ministarstvu obrane samim time što je ministar obrane (bio). Uostalom, zbog čega bi ministar obrane uopće davao ostavku ako i sam nije svjestan te odgovornosti? Uzgred, nije ovo bio prvi slučaj pogibije pripadnika HRZ u Krstičevićevom mandatu, da ostalo i ne spominjemo.

Naravno, unatoč toj odgovornosti (koja postoji što god premijer rekao o tome), premijer nije morao prihvatiti ministrovu ostavku – pogotovo ako misli čak i da ministar nije odgovoran za događanja u “svojem” ministarstvu. Samo što je po toj premijerovoj logici nakon pada aviona i pogibije pilota HRZ umjesto Krstičevića mogao otići neki drugi ministar, bilo koji – jer niti jedan nije odgovoran za ono što se događa u Ministarstvu obrane. Kako bi i bio ako za ono što se događa u Ministarstvu obrane, prema premijerovom mišljenju, nije odgovoran čak niti – ministar obrane.

No premijer je prihvatio ministrovu ostavku, kako je rekao, ne radi toga što je sada već bivši ministar odgovoran nego jer on Krstičevića cijeni kao čovjeka i prijatelja. Ako je isključiv razlog za prihvaćanje ministrove ostavke to što ga premijer cijeni kao čovjeka i prijatelja (a premijer tvrdi da je baš tako) jedini logičan zaključak može biti kako u slučaju da ministra ne cijeni kao čovjeka i prijatelja ministrovu ostavku premijer ne bi prihvatio. Pa bi Krstičević i dalje bio ministar u vladi u kojoj je premijer onaj koji ga ne cijeni niti kao prjatelja niti kao čovjeka.

Ima premijer Plenković u vladi još jednog ministra koji ga trenutno (a i inače) čini izrazito nervoznim To je ministar branitelja Tomo Medved. Skandal u Okučanima kad je majicu s natpisom “Za dom spremni” nosio čovjek (zapravo dvojica) koji je kao dio protokola na spomen obilježje akcije “Bljesak” položio i vijenac s istim sadržajem Plenković je najprije odšutio.

Ministar branitelja koji se unaprijed ograđuje od tuđih izjava

No nakon što je ministar Medved ustvrdio kako ne vidi u čemu je problem te je još i “održao lekciju” predsjedniku države zbog toga što je demonstrativno napustio komemorativni skup premijer je sutradan nevoljko, ali ipak, rekao da predstava sa ZDS nije bila u redu.

Ali vrag ne spava niti se duh pušten iz boce može samo tako uloviti i ugurati nazad. Naime, nakon što je najavljena konferencija za novinare u sjedištu Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, čiji je predsjednik onaj sa ZDS majicom u Okučanima, ministar Medved izveo je neobičan manevar. Unaprijed se javno se ogradio od te “pressice”, dan prije njena održavanja, rekavši kako Ministarstvo branitelja nema ništa s tom “pressicom” te da on nema pojma o čemu će se tamo govoriti jer ga organizatori nisu konzultirali u vezi tog događaja.

To opet rađa nekoliko logičnih pitanja.

Prije svega, sjeća li se itko da se ikada neki ministar unaprijed ograđivao od onoga što će tek slijedećeg dana (možda) biti rečeno na konferenciji za novinare (i to na onoj na kojoj on neće govoriti i ne organizira je “njegovo”ministarstvo)?

Potom, kako ministar zna što će (ili što bi moglo) biti rečeno na “pressici” koja je najavljena za sljedeći dan ako je istinita njegova tvrdnja da o njoj zna samo to da je najavljena?

Zbog čega ministar ima potrebu reći da će na “pressici” govoriti njegovi kolege branitelji, ali da se nisu s njim konzultirali? Valjda bi trebalo biti normalno da se udruga koja organizira pressicu nema obavezu konzultirati s bilo kojim ministarstvom što će se na njenoj “pressici” govoriti.

Bilo bi vrlo zanimljivo saznati i da li je u hrvatskoj vladi uveden novi običaj da ministri javnosti poručuju kako njihovo ministarstvo nema ništa s organizacijom događaja koje njihovo ministarstvo ne organizira. Mislim… da znamo za ubuduće.

“Pressica” koje se ministar bojao ispala je ništa niočemu

Današnja “pressica” je očito bila zamišljena mnogo žešćom nego što je na kraju ispala. Bit će da je urodila plodom intervencija s vrha (mrkva ili batina ili oboje), uključivanjem onih s kojima se organizatori nisu na vrijeme konzultirali. Svelo se na uobičajene floskule i očekivanu usporedbu Milanovića s Vučićem (bit će toga još kako se približavaju izboru u obje države).

Tu je i Marasova promašena izjava da je izvještavanje Nacionala o njegovoj predstavi u Okučanima i podsjećanje na to da je bio među optuženima za ratni zločin u Domovinskom ratu sramotno – jer njega, kaže, nitko nije ništa pitao. Naravno, istovremeno nije demantirao niti jedan zarez iz tih “sramotnih” tekstova koji se temelje na TV snimci i sudskim spisima.

Kako god bilo, vidi se da je Laki malo nervozan. Bit će zanimljivo vidjeti što će se dešavati na večerašnjoj sjednici Predsjedništva HDZ-a.

Komentiraj