POGLED IZBLIZA: “Junačine” na braniku gluposti, moći i gotovine

Ne smijemo nikada zaboraviti što su zapravo razne “junačine” radili u Domovinskom ratu (a i prije i poslije) a niti to kako im atualna vlast dopušta sprdanje s državom koja joj je povjerena da je vodi.

Razni “junačine” što sav normalan svijet maltretiraju svojim navodnim herojstvom u Domovinskom ratu i “krvavim gaćama” a one koji s njima “ne pušu u istu tikvu” proglašavaju četnicima, mrziteljima svega hrvatskog, špijunima, jugoudbašima ili barem dezerterima, zapravo su primitivni seronje. Oni ne vrijeđaju samo ljude kojima se tako obraćaju već ponižavaju i one koji u rat nisu išli da bi nakon njega prigrabili i ono na što nemaju pravo.

Takvi vole osjećati da imaju moć, iako su zapravo pijuni u prljavoj političkoj igri u kojoj im je sve dopušteno baš zbog toga što su pijuni koje stvarni moćnici tetoše dok im trebaju, ali ih se odreknu u sekundi kad im postanu teret. A oni najlukaviji među njima, koji su “kuriri” između stvarnih moćnika i “nabrijane” sitneži, za to vrijeme, ovako ili onako, dobiju ono što im je krajnji cilj – lagodan život koji im osigurava novac. Bilo da ga dobivaju izravno, bilo da dobivaju ekskluzivnu šansu da ga zarade. Ili da besplatno dobiju ono što bi inače trebali platiti.

Takvi likovi su i najobičnije kukavice. Koliko god se hvale svojim “ratnim putom” toliko su spremni i lagati o njemu kad im to odgovara ili recimo “zaboraviti” one epizode koje bi po njih danas mogle biti neugodne. Evo recimo Zoran Maras. Taj “maneken iz Okučana”, čovjek je koji vodi jednu od  veteranskih udruga (Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata RH) gdje je naslijedio Josipa Klemma, još jednog sličnog lika koji, uzgred budi rečeno, treba godinu dana provesti u zatvoru zbog pronevjere tri milijuna kuna.

Ako netko nije znao ili je već zaboravio podsjećam da je Maras kao član službene delagacije Ministarstva branitelja 1. svibnja (prije tri dana) došao u Okučane na obilježavanje obljetnice akcije Bljesak u majici s natpisom “Za dom spremni” i položio vijenac s istim sloganom zbog čega je predsjednik države demonstrativno napustio taj skup.

Ratne stranputice

Maras je prije nekoliko dana novinarima nabrajao kamo ga je sve vodio njegov “ratni put”, ali je “zaboravio” spomenuti Bjelovar. Kako to? Pa možda zbog toga što je Zoran Maras u Domovinskom ratu bio upleten u vrlo gadnu priču koja je završila likvidacijom nekoliko ljudi. U Bjelovaru.

Zoran Maras je izgleda tu “epizodu” zaboravio. Štoviše, “zaboravio” je čak i da je ikada u Domovinskim ratu bio u Bjelovaru. A očito su to “zaboravili” i mnogi drugi, uključujući članove Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata RH koji su ga prije dvije godine jednoglasno izabrali za svog novog predsjednika.

Dobro, udruga građana može za svog šefa izabrati kojega god člana hoće pa ako su bivši specijalni policajci htjeli za predsjednika naprije Klemma a potom Marasa – neka im ih. Treba ih razumjeti. Ipak je Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata RH bila “u prvim redovima” pri podizanju šatora pred Ministarstvom branitelja i prijetnji plinskim bocama nakon što je HDZ izgubio izbore a sadašnji predsjednik države Zoran Milanović kao tadašnji šef SDP-a postao premijer. Sve dalje je zapravo samo logičan nastavak.

Pa i to da Tomo Medved, i sam podupiratelj “šatoraša” a danas ministar branitelja u HDZ-ovoj vladi Andreja Plenkovića, čovjeka kao što je Maras pusti biti članom službene delegacije. I to nije sve. Potom Marasa (a time i sebe) “brani”  tako da “dijeli lekcije” predsjedniku države jer je Milanović navodno uvrijedio žrtve i branitelje time što je demonstrativno napustio skup. Upravo onaj skup na kojem je baš “maneken” Maras (a time i ministar Medved) najstrašnije uvrijedio žrtve i one ratne veterane koji se nemaju čega stidjeti pa ne “zaboravljaju” nezgodne dijelove svog “ratnog puta” jer takvih dijelova u njihovom životopisu i nema.

Za blamiranje spremni

Jedan od ključnih dokaza da aktualna vlast ne samo tolerira nego i podržava sprdanje s državom koju vodi dokaz je i objava HDZ-a od 2. svibnja (prekjučer) na službenoj Facebook stranici kojim je vladajuća stranka “ljevici”, kako su napisali, pokušala uzvratiti “udarac” optuživši je za nedosljednost. Učinili su to likujući što je dan nakon “predstave” u Okučanima SDP-ovo izaslanstvo u kojemu je bio i predsjednik stranke Davor Bernardić, u Borovom Selu odalo počast policajcima poginulima u Domovinskom ratu dok se u pozadini vidio transparent koji je uključivao slogan “Za dom spremni”.

Taj je pokušaj “vraćanja milo za drago” prilično uvredljiv za zdrav razum. Naime, fotografija koja je HDZ potaknula na reakciju jasno pokazuje da je transparent držalo nekoliko građana koji nisu bili dio protokola, dakle niti su bili dio službene delegacije SDP-a niti bilo koje državne institucije kao što je to dan ranije bio Maras. Za razliku od situacije u Okučanima ovdje je reagirati trebala jedino policija. Uzgred, kako znamo da mizanscen u Borovom Selu nije organiziran između ostaloga baš zbog toga da bi reakcija HDZ-a imala opravdanje? Ili ono što su oni smatrali opravdanjem. Naravno da ne znamo, ali ispalo je nekako prigodno.

Ali hajdemo natrag na ratne “junake” koji to baš i nisu. Kad bi neki “junak” i završio u zatvoru (zbog ratnog zločina a ne zbog pronevjere naprimjer) počinjala je unisona vriska o tome kako se “skrnavi svetost Domovinskog rata”, “u tamnicu bacaju najbolji hrvatski sinovi”, “gazi sve za što smo se borili”.

Ta bi se vriska ubrzo pretvarala u kakofoniju u koju bi se, uz one koji svjesno “bacaju pijesak u oči” uključili i oni čijim razmišljanjem ne upravlja mozak nego potreba biti “na našoj strani”, što god to značilo. U ovakvim slučajevima to znači da si na strani neljudskosti a ne na onoj strani na kojoj si prigodno tepaš da jesi. Odličan primjer za to je, nažalost, slučaj Veljka Marića.

“Branio” likvidirajući nevine

Sjeća li se itko više tog “ hrvatskog branitelja” Veljka Marića koji je uhićen u travnju 2010. godine pri rutinskoj kontroli na srpsko-bugarskoj granici jer je srpsko tužiteljstvo 2009. protiv njega podiglo optužnicu tereteći ga za ratni zločin počinjen 1991. godine u selu blizu Grubišnog Polja. Optužba je glasila: ubojstvo civila u njegovoj obiteljskoj kući. Marić je osuđen je na 12 godina zatvora a u Hrvatskoj su ga mnogi proglasili tragičnim junakom. I herojem, naravno.

Njegov slučaj bio je na svim naslovnicama i glavnim TV vijestima. Em je bio “branitelj” (koji je doduše po izjavama svjedoka “branio” tako da je ubio najmanje jednog bespomoćnog civila), em je uhićen, suđen i zatvoren u Srbiji. Dobitna kombinacija za titulu heroja.

Nakon što je iz zatvora u Srbiji poslan da kaznu dosluži u Hrvatskoj “branitelj” Veljko Marić iz zdravstvenih razloga je privremeno pušten (na tri mjeseca ) da se liječi na slobodi. No uskoro je vraćen u zatvor jer je prijetio supruzi. Inače, prema izjavama svjedoka u istrazi koje je pokrenulo tužiteljstvo u Srbiji Marić je počinio još jedan ratni zločin i to protiv civila i ratnih zarobljenika, također 1991. i također na području Grubišnog Polja. Ne pitajte se zbog čega se Marića kazneno gonilo u Srbiji. Zapitajte se zbog čega ga se nije kazneno gonilo u Hrvatskoj.

Prije rata Veljko Marić već je bio u zatvoru, zbog pljačke i – ubojstva policajca. Upravo je Nacional to objavio u vrijeme kad je čak i hrvatski državni vrh javnosti slao samo jednu poruku – da je pomoć Veljku Mariću simbol borbe za dostojanstvo “hrvatskih branitelja”. To je samo jedna, ali najpoznatija priča o lažnim “herojima”, u ovom slučaju sa zatvorskom prošlošću.

Slogan “za na majicu”

Ima još takvih priča koje su zaboravljene ili nikada nisu niti ispričane, uključujući naprimjer onu o zatvorenicima koji su puštani iz hrvatskih zatvora prije isteka kazne kako bi uzeli u ruke pušku i išli u rat a koji zatvorsku kaznu nikada nisu doslužili. Ako bi i dospjeli ponovo iza rešetaka to je bilo zbog novih kaznenih djela pa i teških zločina zločina koje su počinili nakon rata.

U svakom slučaju nosati uokolo majicu s natpisom “Za dom spremni” može svaka budala. To nije nikakav dokaz domoljublja i nacionalnog ponosa. To nepametno paradiranje je uvijek i jedino dokaz samo da je ta osoba zla i(li) glupa ili makar da je učila povijest od lažljivaca i falsifikatora.

Kad su takvi već tako nepokolebljivo drčni neka bez skrivanja iza Domovinskog rata (“jer je, kažu, i tada je dio branitelja nosio oznaku Za dom spremni”) podsjete sve Hrvatice i Hrvate & ostale, a potom i cijeli svijet tko su zapravo bili oni koji su se šepurili sa sloganim “Za dom spremni” na uniformama sredinom prošlog stoljeća. Nije to baš tako daleka povijest da bi je čak i oni najzaboravniji “zaboravili”.

Takvima, kad se već junače, predlažem da na majice daju otisnuti slogane poput naprimjer “Za ubijanje po tuđim domovima spremni” pa neka se u njima šepure. Još bi bolje pristajao slogan “Za ubijanje u koncentracijskim logorima spremni”, ali jebiga…ovih dana u blizini baš i nema konclogora na raspolaganju, u tom sloganu ne spominje se dom i predugačak je “za na majicu”. A i da imaš takav slogan na majici bit će da te nitko ne bi stavio u službenu delegaciju.

 

Komentiraj