Kakav profesionalni i ljudski autoritet mogu imati oni koji su pristali biti iskorišteni kao politički “žetončići” na valu straha od širenja korona virusa i to su naplatili saborskim ili drugim sinekurama?

Mislili ste da je pobjedom HDZ-a na izborima ludilo “s državnim pečatom” završilo? A lijepo sam vas jutro nakon izbora na ovome mjestu upozorio da se to neće dogoditi.

Svi koji se nisu okupili u i oko Domovinskog pokreta ili nisu bili njihovi navijači iz prikrajka te slična bratija trse se ovih dana objasniti kako je super što je Andrej Plenković hametice “potukao” ne samo amorfni i beskrvni SDP (koji je to i zaslužio) već i “nazadnjake” unutar HDZ-a te svoje prebjege i ostale iritantno naporne “nacionaliste po zanimanju”.

Plenković je stvarni pobjednik izbora koji je time postao i neupitni stranački lider te premijer čija je pozicija trenutno čvrsta da čvršća ne može biti. Pa mu se tako može i mjesto u novoj vladi dati predstavniku nacionalnih manjina. I to potpredsjedničko mjesto. Da bi “zacemenetirao” tu priču o novom, boljem HDZ-u.

Dobro zvuči, ali realno ništa ne znači, pogotovo ako to bude funkcija potpredsjednika za društvene djelatnosti a ne neko ministarsko mjesto.

Srbin Slobodan Uzelac bio je potpredsjednik za regionalni razvoj, obnovu i povratak u vladi Ive Sanadera te potom Jadranke Kosor. Kakvi su “rezultati” učinjeni u to vrijeme u Hrvatskoj na području regionalnog razvoja, obnove i povratka nije se teško prisjetiti. I naravno, nije to bila Uzelčeva krivica za kojega se ne može reći da se nije trudio.

Međutim njegovo je imenovanje na tu poziciju bila predstava HDZ-ove vlasti. Gola simbolika bez pravog sadržaja. Ne treba mnogo više očekivati niti od izglednog imenovanja predstavnika nacionalnih manjina na potpredsjedničko mjesto u novoj Plenkovićevoj vladi.

Mnogo će važnije biti hoće li i dalje Plenković i njegova vlada izbjegavati jasno osuditi verbalne pa i fizičke napade, širenje mržnje i huškanje na pripadnike nacionalnih manjina pa i svih drugih manjinskih skupina kao i to hoće li se konačno prestati stidjeti antifašističke prošlosti (i sadašnjosti) naprednih Hrvata te državljana i stanovnika Hrvatske.

Za početak mogao bi se novi stari premijer u “tehničkom” mandatu naprimjer konačno javno ispričati srskom tenisaču Novaku Đokoviću za sve uvrede koje je ovaj doživio (uglavnom “garnirane” šovinističkim ispadima) nakon što je otkriven koronavirus na zadarskog teniskom turniru kojega je Đoković inicirao.

Ta isprika bi trebala uključivati i Plenkovićovo “udaranje po ušima” lokalne zadarske vlasti i rukovodstva Teniskog saveza Hrvatske koji su zdušno pozdravili Đokovićevu ideju o turniru “u doba korone”. Svi su se, na čelu s premijerom i njegovom svitom došli “naslikavati” u Zadar tvrdeći kako će taj turnir biti sjajna reklama za Hrvatsku i maltene će spasiti ovogodišnju tutističku sezonu.

Kad je okriveno da je jedan tenisač stigao zaražen pa je zarazio i druge a zaraza se proširila i na još nekoliko ljudi koji su se tamo zatekli svi su se maknuli u stranu kao “zadnje p….” – od organizatora preko lokalne vlasti do samog premijera – prepustivši Đokovića “prekomjernom i neselektivnom granatiranju” najgnjusnijim zamislivim komentarima.

Kao da je svjetski teniski šampion došao u Zadar na tenku s četničkom šubarom na glavi umjesto šljema te usmjerio topovsku cijev prema čelnicima Teniskog saveza Hrvatske, lokalnim vlastodršcima i samom hrvatskom premijeru ucijenivši ih da moraju dopustiti održavaje turnira ili će on razoriti Zadar.

Ali tko je kriv Đokoviću što nije časna sestra. Da jest mogao je s nekoliko desetaka časnih iz Đakova otići na Kosovo i u povratku sam donijeti koronavirus – i nikom ništa. Od početnih deset zaraženih đakovačkih časnih sestara brojka je narasla na 130 a virus se proširio i gradom, ali načelnik stožera Osječko-baranjske županije Goran Ivanović autoritativno tvrdi: “Časne ne šire zarazu po Đakovu”. I točka.

Naravno da nikoga ne treba osuđivati ako se zarazio pa ne znajući prenio virus dalje, ali netko je valjda organizirao taj odlazak na Kosovo 50 časnih sestara iz samostana Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu. Ali…taj netko nije Đoković pa nema veze.

Želi li biti shvaćena ozbiljno ova nova stara HDZ-ova vlast trebala je odmah prestati praviti budale od svih nas bez obzira koje smo nacionalnosti, za koga smo glasali i jesmo li časne sestre, sportaši ili recimo…novinari koji nemaju pametnijeg posla od postavljanja nezgodnih pitanja.

No to se nije dogodilo. Nije bilo dovoljno što je besramno manipulirano Nacionalnim stožerom civilne zaštite u svrhu pobjede na izborima već se to čini i dalje. Novi saziv parlamenta još nije konstituiran a premijer se i dalje pravi kao da niti vlada ne postoji (iako stara i dalje formalno funkcionira a i novu će sastavljati opet on). Stožer civilne zaštite i dalje je jedina institucija koja operativno djeluje i to na način da se iza Stožera skrivaju svi, uključujući i samog premijera, dajući mu ovlasti koje po zakonu nema.

Igrajući na strah građana od korona virusa nastavljena je cirkusijada koja je uvredljiva za ljudsku inteligenciju.

Kad je odlučeno da zemlje EU otvore granice (koje su bile zatvorene zbog koronavirusa) prema 15 država, Hrvatska je tom popisu samoinicijativno dodala i BiH jer, kako je tada objasnio ministar Davor Božinović, “uvoz virusa iz te zemlje je manji nego iz Srbije (koja se našla na popisu EU za otvaranje granica – op. a.) a odluka je u interesu hrvatske ekonomije”, dodajući da nije riječ o političkoj odluci vezanoj za izbore u RH.

A onda, poslije izbora, odjednom su svi koji dolaze iz BiH postali potencijalno opasni – izuzev onih sa hrvatskom putovnicom. Logičan zaključak je da odjednom nije važno koliko je zaraženih u zemlji iz koje dolaziš ako imaš hrvatsku putovnicu (iako živiš u toj drugj zemlji koja je po ovoj odluci hrvatske vlasti ipak zdravstveno suspektna a za vrijeme izbora u Hrvatskoj nije bila).

Dakle, želi nam se “prodati” da stanovnike BiH koji su dvostruki državljani hrvatska putovnica štiti od koronavirusa. Drugim riječima želi nam se poručiti da smo neopjevane budaletine ako nismo u ili pri vlasti u Hrvatskoj ili ako ne živimo u Hercegovini držeći u jednoj ladici putovnicu BiH a u drugoj – putovnicu RH.

Ali tu nije kraj priče. Nakon tko zna koliko promjena odluka da može ovako pa onako pa potom i ovako i onako praćenih nemuštim obrazloženjima iz Nacionalnog stožera (čemu su se priključili i Županijski pa i Općinski), a sve uz neprestano ponavljanje kako treba sve učiniti da se spasi turistička sezona, državljanima Srbije, žele li ući u Hrvatsku, sada je potreban negativan test na koronavirus, ne stariji od 48 sati, ili im se propisuje obvezna 14-dnevna samoizolacija.

Nitko neće ići na ljetovanje tamo gdje će, umjesto na plaži, dva tjedna morati provesti – u samoizolaciji. Uz to, nakon što su Crnogorci praktično zabranili Srbima dolazak na svoju obalu Srbija je postala dodatno važno potencijalno tržište za hrvatski turizam. Mislim…kad se već spominje turizam. I ekonomija.

I nemojte sad urlati da ne želite da vas Srbi zaraze jer jednako toliku šansu imate da vas zaraze Hercegovci s hrvatskom putovnicom, sudionici svadbenih svečanosti kao i posjetitelji raznih klupskih i drugih okupljanja gdje realno nije moguće održavati “socijalnu distancu”. Pritom ne moraju biti Srbi. I da… zaraziti se možete naprimjer u nekom noćnom klubu i prije jedan ili dva sata nakon ponoći (na koliko im je ograničen rad). No bit će da je netko mislio da se zaraza širi tek nakon tog vremena.

Ali sigurno se nećete zaraziti na pulskom filmskom festivalu, Motovun film festivalu i Jazz festival u Grožnjanu – jer ih neće ni biti. Bar ne u planiranim terminima. Ovogodišnja sezona Teatra Ulysses na Brijunima (kad smo već kod Istre), koja također treba početi u srpnju, službeno još nije otkazana, ali po svemu sudeći doživjet će istu sudbinu kao i spomenute manifestacije.

Dakle mogu izbori pa i teniski turnir ako se baš “namjestio” da vladajućima pred izbore digne rejting (a poslije ćemo lako, znamo već kako). Svadbe i noćni klubovi – također može, uz kobajagi neke mjere. Kulturni događaji – ne može.

Stožer civilne zaštite nije imao zakonsko pravo donositi neke odluke koje je donosio u početku “korona krize”. Kasnijm zakonskim izmjenama prava su mu proširena. On međutim ne zabranjuje skupove, ali donosi mjere kojih bi se organizatori skupova trebali pridržavati. No, kad i “samo” preporuči da se neki skup ne održi hajde budi “fakin” pa ga održi.

Možeš milijun puta ponoviti, ali uzalud – da je ponižavajuće ne usuditi se oponirati ekipi koja nas je uvjeravala da je OK organizirati u crkvama mise dok istovremeno nije u redu da rade trgovački centri… ekipi koja je u navodnoj želji da spriječi širenje zaraze zabranila rad trgovinama nedjeljom iako to nije dan kad najveći broj ljudi ide u kupovinu… ekipi koja te uvjerava da hrvatska putovnica štiti Hercegovce od koronavirusa iako dolaze iz zemlje s mnoštvom zaraženih a istovremeno državljane Srbije ne pušta u Hrvatsku bez potvrde da nisu zaraženi unatoč odluci da ih se pušta u EU.

Moglo bi se još nabrajati, ali nema potrebe. Kakav profesionalni i ljudski autoritet mogu imati oni koji su pristali biti iskorišteni kao politički “žetončići” na valu straha od širenja korona virusa i to su naplatili saborskim ili drugim sinekurama? A tek oni koji su im nadređeni?

Uzgred, jel’ ono netko spominjao turističku sezonu? I da li je itko posljednjih mjeseci vidio ili čuo hrvatskog ministra turizma?

Nemam više pitanja, samo jedan savjet. Tko posljednji izađe ne mora gasiti svjetlo. Već je ugašeno, samo se čini da nije.