POGLED IZBLIZA: Gdje su nestali ilegalni migranti i što će biti kad se vrate?

Za vrijeme “korona krize” ilegalni migranti kao tema nestali su iz javnosti. Vrlo brzo ponovno će postati tema i opet će biti meta graničnih policajaca, dežurnih mrzitelja i onih koji čak i prognanike i izbjeglice dijele na “naše” i “njihove”

Jeste li čuli onaj vic… Policajac pita Hasu čija je žena bila prepuna modrica: “Bolan Haso, jesil’ juće opet izmaris’o ženu?”. Haso ga ljutito pogleda i kaže: “Jok bolan. Pa isto sam ti rek’o svaki put dosad kad si me to pit’o. Fakat nema smisla da me više to pitaš kad sam svaki put odlućno demantir’o tvoje neutemeljene optužbe. Pusti me se više.”

Niste čuli taj vic?? Nisam niti ja do prošlog tjedna, točnije sve dok nisam pročitao reakciju hrvatskog MUP-a na pisanje The Guardiana o tome kako nevladine organizacije opetovano iznose tvrdnje da hrvatska policija krši prava ilegalnih migranata koju su ušli u Hrvatsku kao i onih koji su to pokušali, ali su ih policajci sprječili.

Kao i obično MUP je te optužbe uglednih međunarodnih organizacija za ljudska prava koje je prenio ugledni londonski list “odlučno demantirao” tvrdeći da hrvatska polcija “sve mjere suzbijanja ilegalnih migracija provodi u skladu s propisima te da ima nultu toleranciju na nepridržavanje istih.”

Ispričavam se Hasi na političkoj nekorektnosti a o tko zna kojem već “copy & paste” općenitom “demantiju” MUP-a na optužbe o prekomjernom pa i posve nepotrebnom korištenju sile prema ilegalnim migrantima (prije “korona krize”) ne mogu napisati ništa lijepoga.

Od tog ponavljanje fraza koje ništa ne znače čak i “tanak” uvodni vic o Hasi koji sam smislio za potrebe ovog teksta bio bi sto puta duhovitiji – kad bi priopćenja MUP-a na ovu temu bila imalo duhovita. A nisu niti malo. Štoviše, bahata su i vrijeđaju zdrav razum.

Jasno je da među ilegalnim migrantima ima i onih koji će se pretjerano žaliti na ponašanje policije pa čak i izmisliti maltretiranje kad im se ukaže prilika da govore o situaciji u kojoj su se našli – bilo volonterima iz nevladinih udruga bilo novinarima – nadajući se da će od toga možda imati neke koristi. Uostalom i oni su ljudi.

Međutim, nemoguće je da baš niti jedan policajac od onih koji paze da hrvatsku granicu ne prijeđu ilegalni migranti nije učinio ništa pogrešno niti loše od početka velikog migrantskog vala koji ne traje tri dana, četiri tjedna ili pet mjeseci već mnogo duže – a upravo to se jedino može iščitati iz svih dosadašnjih reakcija iz MUP-a na bilo koju optužbu.

Ozljeđuju se spotičući se o kamenje i zapinjući o granje?

“Demantije” hrvatske policije demantiraju ne samo dokumentirani konkretni slučajevi pretjerane uporabe sile i maltretiranja ilegalnih migranata već i policija sama, uključujući i vrh MUP-a, tragikomičnim pokušajima uvjeravanja javnosti da su sve žalbe ilegalnih migranata neopravdane.

Sjetimo se samo one “pogranične ture” za novinare na kojoj je glavni “argument” u prilog tvrdnji da su migranti sami sebe ozljeđivali bila tvrdnja da je pogranični teren težak za kretanje i pun šipražja (baš na takav su odvedeni novinari na “pokaznu vježbu”) te su se migranti koji imaju modrice i ogrebotine po licu i tijelu spoticali o kamenje i zapinjali su za granje.

Ne zaboravimo niti onu epizodu kad se i tadašnja predsjednica države uključila u obranu od optužbi o policijskom maltretiranju ilegalnih migranata iznesenih u švicarskom dokumentarcu – pozivajući hrvatske novinare da u navodnom hrvatskom državnom interesu oponiraju švicarskim kolegama tako da papagajski ponavljaju ono što u svojim “demantijima” tvrdi MUP.

S početkom “korona krize” ilegalni migranti su nestali “s radara” medija i uopće iz javnog prostora. Gdje su nestali? Kamo su otišli? Onih 18 tisuća čije je puštanje iz kampova na vanjsku stranu turske granice demonstrativno najavio “sultan” Erdogan nije preplavilo susjedne zemlje i nagrnulo bezglavo u EU kako su požurili dramatično najaviti teoretičari zavjera.

Granice su bile zatvorene i za legalne migracije, čak i za obična pojedinačna prekogranična putovanja, a kretanje ljudi je strogo kontrolirano dok je ponegdje gotovo potpuno zabranjeno. Niti ilegalni migranti nisu mogli nikamo. Ali zaista, jesu li u stvarnosti nestali kao što su nestali iz javnog diskursa?

Naravno da nisu. I dalje su po kampovima u raznim zemljama u kojima su se zatekli. U mnogima od tih kampova, što nije nikakva novost, životni uvjeti su užasni i inače. Otkad je počela pandemija koronavirusa uvjeti su još i pogoršani, ukoliko je to uopće moguće.

Aktivistima za ljudska prava i ostalima koji nastoje pomoći ilegalnim migrantima zarobljenima u kampovima ili bar izvjestiti javnost o njihovim problemima pristup je onemogućen. Uz to, ti su kampovi mjesta idealna za širenje koronavirusa.

Prije nekoliko dana naprimjer objavljeno je da je virus ušao u najveći izbjeglički kamp na svijetu koji se nalazi u Bangladešu. U tom kampu smješteno je oko milijun prognanika. Oko tri četvrtine od tog broja su muslimani koji su u kampu već gotovo tri godine nakon što su uspjeli pobjeći iz Mjanmara spašavajući se od sustavnog etničkog čišćenja koje tamo provodi vojska.

Imao sam priliku osobno se uvjeriti koliko bijede ima čak i na ulicama glavnog bangladeškog grada Dhake s njegovih devet milijuna stanovnika, a pogotovo u većinskom ruralnim oblastima ove države sa 150 milijuna stanovnika. Kako pak može u toj zemlji izgledati život u izbjegličkom kampu sa milijun ljudi ne bih nikome poželio niti da zamisli a kamoli da doživi.

Zarazit će nas, uzet će nam radna mjesta i uništit će budućnost naše djece?

U ovom kraju “globusa” vijest o pojavi koronavirusa u najvećem izbjegličkom kampu na svijetu jedva je zapažena i kako se pojavila tako je i zaboravljena. No znamo li bar kakva je situacija s koronavirusom u kampovima u “našem” dijelu Europe? Ne baš a, budimo iskreni, nije nas pretjerano niti zanimalo bilo što u vezi ilegalnih migranata u tjednima i mjesecima kad smo bili usredotočeni na same sebe i više nego obično.

Sada se situacija s koronavirusom koliko-toliko normalizira i ljudi će sve više kretati preko granica – kako legalno tako i ilegalno. Počet ćemo saznavati neke ružne informacije o tome što se protekla dva-tri mjeseca događalo u izbjegličkim kampovima nama mnogo bližima nego što je onaj u Bangladešu.

Počet ćemo opet dobivati i informacije o pokušajima ilegalnih ulazaka preko hrvatske granice te o novim optužbama za okrutnost hrvatske policije prema ilegalnim migrantima kao i “klonirane” policijske “demantije” takvih optužbi tipa “sve mjere suzbijanja ilegalnih migracija provode se u skladu s propisima”.

I ne samo to, sad ćemo odjednom početi paničariti da će nam ti ilegalni migranti donijeti koronavirus – jer, kvragu, dolaze iz kampova u kojima nije bilo uvjeta da se zaraza adekvatno sprječi (što nas naravno uopće nije zanimalo dok su ti ljudi bili u tim kampovima).

U završnici predizbornih prepucavanja (a ona je upravo počela jučerašnjim raspuštanjem devetog saziva Hrvatskog sabora) naslušat ćemo se i načitati ružnih riječi (i na društvenim mrežama, ali i u izjavama dijela političara) o ilegalnim migrantima kao onima koji će, ostanu li u Hrvatskoj, uzeti posao “našim” ljudima.

Onima kojima je “korona kriza” već ionako dodatno “ukrala” na desetine tisuća radnih mjesta. Opet će se u medijskim “crnim kronikama” pojavljivati “vijesti” o ilegalnim, ali i legalnim migrantima, o “njima” koji su navodno pokušali silovati “naše” djevojke.

Opet će naslovi tih “vijesti” biti veći ili bar deblji, a komentari ispod tekstova agresivniji nego kad bude objavljeno da je neki “naš” zaista i silovao neku “našu”. Opet će poneki medij, kao i prije “korona pauze”, najaviti svoj prilog kao ekskluzivu o tome kako je njihov novinar bio “s policijom u lovu na migrante”.

Nije li konačno vrijeme za #(p)ostanimohumani?

Ako ilegalni migranti i ne ostanu u Hrvatskoj (kao što većina neće ako uopće uspiju ovamo ući) slušat ćemo i čitati o agresiji muslimana na “europsko” kršćanstvo koja će rezultirati katastrofalnim položajem “naše djece”. Samo je pitanje dana kad će se opet neki “šaljivac” dosjetiti kako bi bilo baš “cool” bacati na hrvatsko-srpsku granicu slaninu i čvarke ili nešto slično tome.

Kad smo već kod Srbije iz koje ilegalno u Hrvatsku pokušava ući (uz BiH) najveći broj ilegalnih migranata, tamo je vojska poslana da kontrolira migrantske kampove i sprječi pokušaje izlaska.

Jučer je tamošnji “Republički komesar za izbjeglice i migrante” Vladimir Cucić izjavio da je tijekom izvanrednog stanja i zatvorenih granica zbog epidemije koronavirusa u Srbiji boravilo oko 9100 migranata, ali da je više od tisuću njih već otišlo iz zemlje nakon što je ukinuto izvanredno stanje.

Nije precizirao kamo su ti ljudi otišli, ali je rekao da se u Srbiji nalazi i oko 800 migranata koji su vraćeni iz susjednih zemalja (to svakako uključuje i Hrvatsku), ali i da migrantima “neće biti dozvoljeno da svi odjednom napuste prihvatne centre da ne bi došlo do stampeda prema nekim susjednim državama”.

U svakom slučaju ilegalni migranti uskoro će opet postati tema u medijima i javnim raspravama u Hrvatskoj. Kad se to dogodi sjetite se da je najveći dio tih ljudi prognan ili je pobjegao od rata i bijede spašavajući život, ali i da se od “golog” života – ne može živjeti. Zbog toga žele otići nekamo gdje će moći najprije preživjeti a potom i živjeti kao normalna ljudska bića.

Sjetite se da za civilizirane ljude ne postoje “naši” i “njihovi” prognanici (ili) izbjeglice. Nakon #ostanimodoma a potom #ostanimoodgovorni vrijeme je za #(p)ostanimohumani.

Komentiraj