POGLED IZBLIZA: Duplo ništa: Ni srama ni pameti  

Na prvu se zapravo ne čini lošom mogućnost da se katastrofalna vlast ruši što češćim ponavljanjem neke riječi. Naprimjer – Banija. Šteta što je ta ideja priglupa. Ali kako će do izbora najveći dio glasača ionako zaboraviti sadašnji osjećaj da su još jednom prevareni i poniženi možda ipak vrijedi pokušati. Banija, Banija, Banija, Banija…

Ponekad ništa nije kakvim se čini. U mnogim novinarskim komentarima i reakcijama raznih ljudi – onih koji žive na području najteže pogođenom posljednjim potresom, onih koji su tim nesretnicima došli pomoći kao i ostalih koji suosjećaju s njihovom mukom – ovih se dana nabrajaju propusti državnog sustava u preveniranju i saniranju katastrofe koju je uzrokovao potres.

Čini se kao da je gotovo opći zaključak da su svojim ponašanjem ljudi kojima je potres uništio život te volonteri koji su im pohitali u pomoć posramili političku vrhušku i ostale državne službenike koji nisu obavili svoj posao. No, ako je to zaista većinski dojam on je, budimo s tim načisto, potpuno pogrešan.

Zapravo političare i ostale državne službenike o kojima je ovdje riječ ništa i nitko ne može posramiti jer srama nemaju. Njihove reakcije – bahate, uvredljive, pune laži i agresivne – nisu dakle rezultat srama kojega nisu u stanju osjetiti.

Rezultat je to bijesa zbog toga što se toliko raznih ljudi koje je potres uništio, onih koji su im odlučili pomoći, onih koji o tome izvještavaju i ostalih koji kritiziraju (ne)učinjeno usudilo javno ukazati na njihovu nesposobnost, bezobrazluk pa i mogući kriminal.

I dodatnog bijesa što svaki pokušaj da se opravdaju završi još većom katastrofom. Jer se niti opravdavati ne znaju. Imali su do sada kada i zbog čega naučiti, ali nisu se trudili. Nije im bilo niti na kraj pameti da bi trebali bilo kome polagati račune. Izuzev onima iznad sebe u korupcijsko-klijentelističko-nepotističkom lancu.

Ali to je drugo. Unutar “obitelji” vladaju druga pravila. I ako se opravdavaš to ne činiš zato što si zaista uvjeren da si u pravu pa čak niti zbog toga što si svjestan da si pogriješio oštetivši one kojima bi trebao služiti, iskreno ti je žao i pazit ćeš da to ne ponoviš. Činiš to isključivo da bi sam prošao bolje u povlaštenom “prehrambenom lancu”. Ili bar manje loše.

Subinteligentna tlapnja Centralnog komiteta HDZ-a

Bijes kaste “nedodirljivih” partijsko-državnih kadrova time je veći što se svakim novim danom otvaraju nove “rupe” i gomilaju “ruševine” u njihovim “bajkama za odrasle”, veće čak i od stvarnih rupa i ruševina koje je uzrokovao potres – koliko god se takva usporedba mogla činiti neukusnom.

Nakon svega, da su u stanju osjetiti sram, zašutjeli bi zauvijek. Ali srama oni nemaju. Nažalost, mi koji smo im omogućili da se tako bahate, najčešće podignemo glas samo u rijetkim, iznimno dramatičnim situacijama. A potom ubrzo opet zašutimo.

Među tim rijetkim situacijama su potres koji je ogolio svu nekompetenciju državnog sustava te višemjesečno cirkusiranje s često nelogičnim mjerama vezanima za opasnost od koronavirusa. Mjerama kojih se prvi ne pridržavaju oni koji ih svima ostalima propisuju. Mjerama koje su nerijetko određivane na temelju političkih a ne zdravstvenih kriterija.

Jer oni koji bi trebali služiti svim stanovnicima Hrvatske zamislili su da ljudi trebaju služiti njima kako bi oni, neupitni i nezamjenjivi, zadržali vlast. Jedino tako je moguće da, dok svi svjedočimo sramotnoj nesposobnosti institucija suočenih s izazovima koje je uz već postojeću “korona krizu” donio novi potres (a da sanacija prethodnog još nije ozbiljno započela), vodstvo HDZ-a napada medije i ostale kritičare.

Po dobro poznatom obrascu “država to je HDZ” i manirom prepisanom iz najrigidnijih “šalabahtera” nekadašnjeg Saveza komunista vrhuška HDZ-a optužila je medije i oporbu da šuruju ne bi li naštetili vladajućoj partiji a time, a kako bi drugačije, zapravo – hrvatskoj državi.

Pritom ne prezaju niti od subinteligentnih tlapnji poput one o pokušaju rušenja vlasti korištenjem izraza Banija – za Baniju. Nije Republika Hrvatska postala hrvatskija kad je devedesetih tadašnja HDZ-ova vlast odlučila da će se tadašnji službeni naziv Banija promijeniti u Banovina. Jednako tako neće postati manje hrvatska zbog toga što Baniju sada ponovo zovu Banijom čak i oni koji to proteklih četvrt stoljeća nisu činili.

Simboli i institucije vrijede toliko koliko služe ljudima

Kako je vlast u tradicionalnoj kombinaciji zloće i blesavosti postupila preimenujući Baniju u Banovinu da bi je “pohrvatila” (po bolesnoj “logici” da je hrvatski mijenjati sve što je postojalo u bivšoj Jugoslaviji) tako sada korištenjem imena Banija ljudi, između ostaloga, simbolično pružaju otpor nasilju nesposobne vlasti. Ali tvrditi da bi ikome moglo pasti na pamet kako će rušiti vlast koristeći naziv Banija?! Dajte, molim vas…

Simboli, kakvi god bili, u nekoj državi vrijede točno i samo onoliko koliko efikasno se državne institucije mogu nositi s najtežim životnim situacijama ljudi koje predstavljaju.

Uzgred, dirljiv je bio pokušaj Gorana Jandrokovića da za “curenje” informacija sa “zatvorene” sjednice HDZ-ove vrhuške, uključujući i “mudru” prispodobu Dubravke Šuice o pokušaju rušenja vlasti korištenjem izraza Banija, optuži nekoga tko je navodno “priglup”.

Ali ako je to zaista kriterij kojim se u vrhu HDZ-a (pa time nažalost i u vrhu države) služe da bi dokučili tko je u ovom slučaju “zviždač” neće im biti lako. Kandidata je, po svemu sudeći, točno onoliko koliko je “hadezeovaca” sudjelovalo u unutarpartijskoj raspravi.

Iako, na prvu se zapravo ne čini lošom mogućnost da se katastrofalna vlast ruši što češćim ponavljanjem neke riječi. Naprimjer – Banija. Šteta što je ta ideja priglupa. Ali kako će do sljedećih izbora najveći dio glasača ionako zaboraviti sadašnji osjećaj da su još jednom prevareni i poniženi možda ipak vrijedi pokušati. Banija, Banija, Banija, Banija…

Komentiraj