Reakcija nakon pucnjave na Markovom trgu još jednom je na drastičan način pokazala dvoličnost vladajućih uz otvorenu najavu represije prema onima koji ih kritiziraju.

Novinari konačno neće morati (bar neko vrijeme) vući za rukav premijera i ministre za izjave na Markovom trgu kad ovi budu ulazili u zgradu Vlade ili iz nje izlazili. “Pressice” će biti organizirane u zgradi vlade. Vijest je tu zapravo da će “pressica” konačno biti.

Vijest svakako nije to što će se takav scenarij dogoditi ne da bi novinarima bili omogućeni pristojni uvjeti za rad nego zbog toga što se politički vrh boji za svoju sigurnost. Također nije vijest da će neadekvatna zaštita zgradaVlade i Sabora i prostora ispred njih konačno biti pojačana neprekidno a ne samo u slučajevima kad na Markovom trgu mirno prosvjeduju nezadovoljni građani. Nije vijest jer opet je riječ o odluci kojoj je isključiv cilj osobna sigurnost privilegiranih. A to za građane Hrvatske svakako nije novost.

Naravno, odluka da će se konferencije za novinare održavati a izjave premijera i ministara moći će se dobiti u zgradi Vlade ne znače da će se promijeniti povodi, sadržaji i ciljevi tih “pressica” i izjava.

Ako je uzdati se u iskustvo (a ni u što drugo se i ne možemo uzdati) vjerojatno će ono što premijer i ministri budu poručivali građanima posredstvom novinara izgledati kao na primjer Plenkovićeva tvrdnja da je on bio meta pucnjave pred zgradom Vlade iako se u trenutku pucnjave nije nalazio u toj zgradi vlade niti uopće na Markovom trgu te iako nema dokaza da li je osoba koja je pucala uopće krenula na Markov trg s idejom da puca u premijera ili bilo koju konkretnu osobu.

Teoretski je naravno napadač mogao imati jasan cilj i taj je cilj mogao biti ubojstvo premijera no nitko ne zna da li je tako pa niti onaj koji to tvrdi. No licemjerni HDZ na svemu, a najviše na tuđoj nesreći, neodgovorno i bahato gradi svoju vlast. Ako se može ušićariti pokoji politički bod, makar i iz tuđe nesreće, budimo sigurni da prilika neće biti propuštena. Za to postoji bezbroj primjera u 30 godina postojanja Republike Hrvatske, pa i mnogo ružnijih od ovoga.

Dežurni Plenkovićev “trbuhozborac” Tomo Medved u posljednje vrijeme je zadužen javno govoriti ono što “šef” samo natukne ili čak potpuno prešuti. Također mu je očit zadatak ponekad i “tvrdo” elaborirati ono što Plenković ipak konkretno izgovori, ali pazeći da sebe pretjerano ne izloži kritici. Tako je bilo i u ovom slučaju.

Terorizma ima ili nema ovisno o političkoj “narudžbi”

Potpuni je nonsens u ozbiljnoj državi već to da netko postane ministar i to još branitelja, dakle onih koji si uzimaju za pravo tvrditi da su jedini stvorili hrvatsku državu (pa čak i oni među njima, zapravo oni pogotovo, koji su braniteljski status stekli na sumnjiv način) a ujedno i potredsjednik vlade za nacionalnu sigurnost nakon što je javno podržavao “šatoraše” koji su bili spremni ne HDZ-ovu vladu rušiti “kampiranjem” pred Ministarstvom branitelja i prijetnjom aktiviranjem plinskih boca na ulicama.

No kad takvi pak postane ministar ne čudi njegova izjava da “plinske boce nisu ugrožavale sigurnost.” Same po sebi svakako nisu, ali su u rukama Medvedovih “šatoraških” pajdaša bile krajnje opasne. To što su oni radili bila je prijetnja postupkom koji je Kaznenim zakonom Republike Hrvatske opisan kao terorizam.

Sad je taj Medved, uz ovu izjavu o neopasnim plinskim bocama, odgovarajući na pitanje RTL-ove novinarke prisnažio Plenkovićevu tvrdnju o navodnom cilju napadača na Markovom trgu rekavši kako pucnjava pred zgradom Vlade ukazuje na to “da je predsjednik vlade bio meta ovog sumanutog čina.” Time je, bez dokaza i pravnog utemeljenja ponovio premijerovu tvrdnju koja zapravo znači da je na Markovom trgu počinjen teroristički čin. Naime, pokušaj ubojstva premijera jest teroristički čin, ali nije moguće pokušati ubiti nekoga tko u trenutku pucnjave uopće nije na mjestu događaja.

Upitan odmah potom kako komentira izjavu vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, donedavnog člana HDZ-a, da je pucnjava na Markovom trgu bila “pokazivanje bunta” Medved je za Penavu i one koji podržavaju njegov stav rekao sljedeće: “Bili su članovi HDZ-a, danas nisu, a iz njihovog pristupa prema ovom pitanju, iz njihovih intervjua i iskaza jasno je vidljivo da i oni sudjeluju u huškanju i stvaranju ozračja gdje je nedopustiv govor mržnje”.

Pokazao je time Medved da uz nepoznavanje zakonske definicije terorizma u državi u kojoj je potpredsjednik vlade za nacionalnu sigurnost nema pojma niti o zakonskoj definiciji govora mržnje. Ili sve to dobro zna, ali zloupotrebljava situaciju poput pucnjave pred zgradom Vlade u korist vladajućih.

Medvedu, a niti njegovom šefu Plenkoviću, nije naime padalo na pamet optužiti Penavu niti bilo kog drugog od onih koji su ranije bili u HDZ-u ili uz HDZ a sada nisu kad su zaista širili govor mržnje kako ga definira Kazneni zakon prema određenim skupinama – na primjer prema Srbima.

Borba protiv širenja govora mržnje ili širenje straha?

Premijer je povodom pucnjave pred zgradom Vlade izjavio i kako i u medijima postoje širitelji govora mržnje. Čak je  izrijekom spomenuo neke medije koji međutim odavno nesmetano zaista šire govor mržnje prema zakonskoj definiciji na što je taj isti premijer ostajao nijem sve dok mu je odgovaralo šutjeti. No, svoju je tvrdnju odmah i relativizirao spominjući “i lijeve i desne” medije kao širitelje mržnje.

Eto odmah i Medveda da kaže kako će se represivni aparat baviti onima koje vrh HDZ-ove vlasti označi širiteljima mržnje a po sadržaju i tonu jasno je da misli na kritičare HDZ-a i među političarima i među novinarima od kojih mnogi, za razliku od notornog Penave ne šire mržnju nego na širenje mržnje upozoravaju.

To je vrlo opasna igra neodgovornih političara koja može imati katastrofalne posljedice i za pojedince, ali i za čitavo društvo. Prijetnja terorističkim aktom za njih je ništa, ali pucnjava pred zgradom Vlade je terorizam (i to ne zbog ranjavanja policajca nego zbog toga što je navodno meta napadača bio premijer kojega u tom trenutku na Markovom trgu uopće nije bilo).

Godinama ne reagiraju na stvarni govor mržnje dok ga šire članovi njihove stranke i strančica koje im trebaju u vladajućoj koaliciji a kad ti širitelji govora mržnje nisu više u HDZ-u ili uz njega proglašavaju govorom mržnje čak i njihove izjave koje s govorom mržnje nemaju veze koliko god stupidne bile, ali su kritične prema HDZ-u.

Onima koji se sad već i desetljećima prave kao da govor mržnje, huškanje i poticanje na nasilje u hrvatskom javnom prostoru ne postoje odjednom sve to vide u svakom tko kritizira njihovo ponašanje. Oni ne vide terorističku prijetnju koja im ide u prilog čak niti kad je javno izrečena, ali spominju terorizam kad im odgovara napraviti se žrtvom iako su stradali drugi a ne oni.

Na kraju (ili zapravo od toga sve i počinje?)  spremno će kriminalizirati svaku kritiku koja im je upućena zloupotrijebivši svoju moć na štetu onih koji su im to “oružje”dali u ruke.