POGLED IZBLIZA: Ako prosiš – kriv si. Ako “muljaš”– frajer si

Za isprošenih 48 kuna ideš u zatvor jer si “luzer”. Na važnoj državnoj funkciji s pola milijuna kuna dobivenih sa smiješnim obrazloženjem od institucije iz druge države i dalje si “faca”.

Gotovo istovremeno objavljene su dvije vijesti.

Jedna je da je s pet dana bezuvjetnog zatvora kažnjen 28-godišnji mladić koji je prije nekoliko mjeseci u Novoj Gradiški od nekoliko prolaznika isprosio ukupno 84 kune.

Petar.

Druga je da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa protiv guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića neće pokrenuti postupak.

Iako mu je na osobni račun “leglo” 511.020 kuna od mađarske središnje banke kao “priznanje za izvanredne profesionalne uspjehe i životna postignuća pojedinaca koji na međunarodnoj razini utječu na rad središnjih banaka i na funkcioniranje međunarodnoga financijskog sustava u cjelini”.

Hajde sad što meni ovo da središnja banka jedne države nagradi guvernera središnje banke druge države (i još s tolikim iznosom i takvom objašnjenjem) izgleda kao ono kad netko kupi doktorat na internetu jer nije “u talu” za onaj s osječkog Ekonomskog fakulteta.

Sumnjivo je iz aviona, majke mi.

A i nije baš da se “šika” da visoko rangirani državni službenik prima bilo kakve novčane nagrade od institucije druge države.

Za svoj rad u instituciji svoje države.

Koji mu je, by the way, uredno i više nego pristojno plaćen.

“Sukladno čl. 15. st. 2 Zakona o sprječavanju sukoba interesa ne smatraju se darovima, u smislu ovog Zakona, uobičajeni darovi između članova obitelji, rodbine i prijatelja te državna i međunarodna priznanja, odličja i nagrade”, objasnilo je Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa na novinarski upit.

I znate što?

Povjerenstvo je u pravu.

E sad…

Guverneru, da li te je stid?

Da li se pri predlaganju i usvajanju ovog zakonskog članka zaista nitko nije dosjetio da “priznanja, odličja i nagrade” mogu uključivati i novčane iznose, i to pozamašne kako vidimo iz ovog primjera?

Ili su se svi pravili “grbavi” kao naprimjer kad je svojevremeno usvojen Zakon o pranju novca u kojem nije bilo kaznenih odredbi?

Kako god bilo guverner HNB-a je stavio pola milijuna “mađarskih” kuna “v žep”.

I nikome ništa.

A prosjak iz Nove Gradiške će na pet dana u “ćuzu”.

Isprošenih 84 kune završit će u držanom proračunu.

I to je po zakonu.

Uz to je “zaradio” i komentare na društvenim mrežama u stilu…tako mlad a prosi, neradnik, sigurno ima ali hoće još i slične.

Istina, i Boris Vujčić je dobio “online porciju” od puka.

Ali on, za razliku od prosjaka Petra, neće u zatvor.

Štoviše, i dalje će biti guverner HNB-a.

Uzgred, da li se i vama čini da je skandal oko “ukradene” kune pod okriljem HNB-a, pa i potencijalni sukob interesa zbog trgovanja dionicama, zapravo zajebancija u odnosu na ovu pola milijuna kuna vrijednu transakciju na relaciji središnja mađarska banka – guverner HNB-a?

Ali hajde vratimo se sad na prosjaka Petra koji će u zatvor zbog 84 isprošene kune.

Jasno mi je da je neugodno vidjeti nekoga da prosi.

Iz raznih razloga.

Također znam iz osobnog iskustva da mnogi što prose lažu.

Prosjaku su novac dali oni koji htjeli

Samo na zagrebačkom autobusnom kolodvoru, iako tamo dolazim rijetko, znam bar troje koji su od mene desetak puta “žicali” za kartu do svog navodnog rodnog mjesta jer su baš kobajagi izišli iz zatvora.

Ima i ona stara priča o liku koji je prosio desetljećima a imao je trosobni stan.

Baš me briga.

Prije ću dati deset puta varalici nego misliti jesam li ignorirao jednoga kome je zaista trebala pomoć.

Ljudi koji su Petru dali po nekoliko kuna vjerojatno su mislili jednako.

Ali i da nisu – to je njihov novac s kojim mogu činiti što žele.

Dali su ga Petru a završio je u državnom proračunu.

Pazite, to su 84 kune (slovima: osamdeset i četiri kune).

U proračunu kojega su razni pokrali u iznosima čije je nule teško prebrojiti.

Ali kad je već tako bilo bi dobro da se prosjaci organiziraju (a ne bi bilo loše niti da se oko toga uključi neka građanska inicijativa) pa da masovno prose na najprometnijim mjestima.

Kad završe u zatvoru (pogotovo oni koji zaista nemaju ništa pa su još i beskućnici) država će iz proračuna na njihov boravak u zatvoru morati potrošiti mnogo više nego što joj je dospjelo u proračun oduzimanjem isprošenog.

A još će imati besplatan smještaj i hranu.

Ali država je lukava.

Mogu to potvrditi vlastitim primjerom.

Svojevremeno nisam želio platiti neku minornu kaznu zbog prebrze vožnje želeći provjeriti kako sustav funkcionira.

Dugo nakon što sam već morao biti u zatvoru (jer se neplaćanje kumulira do određenog iznosa a potom slijedi zatvor) na vrata stana došla su mi dva policajca.

Poštenije je ići u Remetinec nego se praviti lud

Bio je badnjak.

Pitali su me želim li platiti kaznu.

Rekao sam da mi ne pada na pamet i da sam prema zakonu već trebao “služiti” četiri dana zatvora.

Odveli su me najprije u policijsku stanicu gdje sam sjedio satima (dok nisu priveli hrpu drugih ljudi iz Zagreba koji su već trebali biti u zatvoru, ali je “država” odlučila da ih ucjeni).

Kasnije sam saznao da se to događalo i u drugim gradovima.

Zatim su me odvezli (dakle dva policajca i auto troše proračunski novac) do dežurne sutkinje za prekršaje koja me pitala želim li platiti kaznu od nekoliko stotina kuna.

Odgovorio sam da ne želim nego da želim ići u zatvor gdje sam već trebao biti.

Naime, htio sam napraviti reportažu o tome kako sustav katastrofalno funkcionira.

Na kraju sam odveden u Remetinec gdje sam proveo četiri dana i o tome napisao reportažu.

“Kvaka” je bila u tome što je više od 30 tisuća hrvatskih državljana čekalo zatvorske kazne zbog takvih minornih prekršaja.

A država ih nije “trpala” u zatvor jer joj je to bilo skupo.

Iako je po zakonu morala.

Istina, postojala je zakonska odredba da se za prekršaje može umjesto zatvora odraditi neki posao za opće dobro.

No nije bilo podzakonskog akta kojim bi bilo određeno gdje se može odraditi taj rad za opće dobro.

Bit će da je ekipa bila na janjetini pa im se nije dalo baviti podzakonskim aktima.

Kad su HDZ-ovi ministri i ostali “njihovi” počeli bivati osuđivani odjednom se može naprimjer umjesto odlaska u zatvor raditi za opće dobro tako da se za svaki dan zatvora dva sata – guli krumpire.

Tužno je kad živiš u kulturi u kojoj ako prosiš – kriv si a ako “muljaš” – frajer si.

Komentiraj