Bio je to skup predstavnika tadašnjih velikih sila Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske, koji je pod predsjedanjem Otta von Bismarcka održan od 13. lipnja do 13. srpnja 1878. godine u Berlinu. Na ovom kongresu dogovorena je podjela Balkana i revidiran je mir između Rusije i Turske. Turskoj je naloženo da se povuče i preda ogromne teritorije na području Balkana u korist Austro-Ugarske, Srbije, Crne Gore, Bugarske. Najvažnija odrednica ovog kongresa za Bosnu i Hercegovinu je ta što je dopuštala  da se okupira od strane Austro-Ugarske monarhije. Formalno do aneksije na BiH je prava polagao i sultan, što se može vidjeti i iz ugovora koji je potpisan na kongresu.

“Austro-Ugarska će zaposjesti pokrajine BiH i upravljati će njima. Kako austrougarska vlada ne želi primiti na sebe upravu Novopazarskog sandžaka, koji se prostire između Srbije i Crne Gore u pravcu na jugoistok, do iza Mitrovice, to će u njemu i dalje ostati turska uprava. Pa ipak, da bi se s jedne strane osiguralo novo političko stanje, a s druge strane sloboda saobraćajnih puteva, Austro-Ugarska zadržava pravo za sebe, da na cijelom ovom prostoru starog bosanskog vilajeta drži garnizone i da u svojoj vlasti ima njegove vojničke i saobraćajne puteve.”, pisalo je u Ugovoru.