POD KIŠOM METAKA U AFGANISTANU: Hrvati u ratu na život i smrt

Objavljeno u Nacionalu br. 568, 2006-10-02

Hrvatski vojnici u sklopu misije NATO-a u Afganistanu u rujnu su se našli u najozbiljnijem oružanom incidentu do sada: pretpostavlja se da će zbog pogoršanja stanja u zemlji u Hrvatsku stizati još loših vijesti

Pripadnici Hrvatske vojske stacionirani u području Mazar-i-Sharifa na sjeveru Afganistana došli su 12. rujna pod puščanu paljbu u dosad najozbiljnijem incidentu s hrvatskim vojnicima u misiji NATO-a u Afganistanu. Prema pisanju hrvatskih medija, vojnici su pod paljbom bili sat vremena. Hrvatska javnost treba biti pripremljena i na gore vijesti iz Afganistana. Vjerojatnost pogibije ili teškog stradavanja hrvatskih vojnika u misiji NATO saveza ISAF vrlo je velika s obzirom na znatno pogoršanje sigurnosne situacije ne samo na jugu zemlje već učestalim napadima na vojnike ISAF-a u donedavno mirnim područjima.

Afganistan je postao bojišnica između talibana i savezničkih vojnika na cijelom svom teritoriju. To su već osjetili na vlastitoj koži u samo nekoliko mjeseci i pripadnici hrvatskih vojnih snaga u toj zemlji. Hrvatski vojnici su ove godine, prvi put od dolaska u Afganistan početkom 2003., bili dva puta izravno napadnuti vatrenim oružjem. Od upućivanja prve hrvatske postrojbe Vojne policije u mirovnu operaciju NATO saveza u Afganistanu pod nazivom ISAF u veljači 2003. do danas zabilježeno je šest incidenata u kojima su se našli hrvatski vojnici. Dok su se za razliku od prvih nekoliko godina boravka hrvatskih vojnika u Kabulu i to od veljače 2003. do konca 2005. incidenti mogli podvesti pod prometne nezgode ili tomu slično, 2006. je donijela u nekoliko navrata izravan oružani napad na pripadnike hrvatskih snaga, srećom bez tragičnih posljedica. Prvi oružani napad na hrvatske vojnike dogodio se 20. lipnja 2006. u području distrikta Taywara tijekom patroliranja hrvatskog pokretnog promatračkog tima za vezu (MLOT). Hrvatski vojnici su napadnuti pješačkim naoružanjem, a nakon što su na napad uzvratili napadači su pobjegli na motociklima. Pri tome su bila oštećena dva blindirana vozila Toyota Land Cruiser u kojima su se vojnici nalazili. U trenutku napada patrola se nalazila približno 150 kilometara udaljena od baze u Chaghcharanu. Nakon napada, druga je patrola poslana da pomogne hrvatskoj patroli kako bi popravili vozilo i vratili se u bazu. Tri mjeseca kasnije 12. rujna 2006. hrvatski pripadnici operativnog tima za vezu (OMLT) provodili su redovite rutinske zadaće patroliranja s pripadnicima ANA-e (Afganistanske nacionalne vojske) radi ostvarivanja kontakata s domicilnim stanovništvom. Prilikom ulaska u selo Boka na pripadnike ANA-e otvorena je rafalna paljba na što su vojnici uzvratili. Incident se odigrao na sjeveru zemlje, području s većinskim uzbečkim stanovništvom među kojim glavnu riječ vodi general Abdul Rashid Dostum, ratni vođa i jedan od dvojice čelnika Sjeverne lige, koja je zbacila talibane s vlasti. Dostum je jedan od najbrutalnijih ratnih vođa, čak i za afganistanske prilike. Predsjednik Afganistana Hamid Karzai imenovao ga je prošle godine šefom generalštaba afganistanske vojske, ali to ne znači da su njih dvojica u dobrim odnosima, upravo suprotno. Jesu li na pripadnike HV-a pucali talibani ili Uzbeci, ostaje otvoreno pitanje.

Za razliku od spomenutih konkretnih napada vatrenim oružjem, u prvim godinama hrvatske vojne misije u Kabulu uglavnom se radilo o lakšim incidentima. Tako je 18. kolovoza 2003. motorizirana patrola Vojne policije naišla na skupinu demonstranata koji su na nju počeli bacati kamenje. Dvojica pripadnika Vojne policije su lakše ozlijeđena, a na vozilu je počinjena i materijalna šteta. Tijekom 2004. nije zabilježen niti jedan incident, ali je odmah potom 2. veljače 2005. na nadzornoj točki u gradu Kabulu civilni automobil pokušao pregaziti pripadnika Vojne policije koji se spasio skokom u stranu, te potom otvorio puščanu paljbu na vozača vozila koji je pritom ranjen. Iste godine, 18. studenog 2005. prilikom izbjegavanja vozila iz suprotnog smjera došlo je do izlijetanja vozila Vojne policije s ceste pri čemu su dvojica članova patrole lakše ozlijeđena. Razloga za posljednje oružane napade, između ostalih, i na hrvatske vojnike ima nekoliko. Prije svega, to je širenje misije ISAF-a pod okriljem NATO saveza na cijeli Afganistan, pa time i ulazak snaga ISAF-a u izravne borbe s talibanima na jugu i jugoistoku zemlje gdje su znatni gubici britanskih i američkih snaga u posljednje vrijeme. Potom, dolazak sve većeg broja hrvatskih vojnika na područja izvan glavnog grada Kabula povećao je vjerojatnost napada na hrvatske vojnike. Osobito opasna postala je misija izviđanja i patroliranja hrvatskog tima kojeg čini 10 pripadnika MLOT-a na području Chagcharana kao i operativnog mentorskog tima stacioniranog na području Mazar-e-Sharifa i Meymaneaha, jer se radi o mobilnim skupinama koje prvi put uspostavljaju kontakte s tamošnjim nepovjerljivim stanovništvom. Upravo su ova dva tima izravno napadnuta vatrenim oružjem u zadnja 4 mjeseca i to samo mjesec ili dva nakon njihova dolaska na spomenuto područje. Na istom području raspoređeno je i 70-ak pripadnika pješačkih snaga HV-a odnosno pripadnika gardijskih brigada HV-a.

Sve češći napadi bombaša samoubojica u Kabulu svjedoče kako niti glavni grad nije više siguran za razliku od prethodnih godina, pa su vrlo vjerojatno ugroženi životi i 50-ak hrvatskih vojnih policajaca na tom području. Sigurnosna situacija u Kabulu pogoršala se posljednjih mjeseci, što je kulminiralo pobunom 29. svibnja, nastalom nakon što je američki vojni kamion izazvao lančani sudar. Tada je u neredima desetak ljudi poginulo, a više od 100 je ranjeno. Početne zadaće hrvatskih vojnika koji su osiguravali vojne instalacije i baze NATO snaga u Kabulu, te obavljanje policijskih očevida proširili su se tijekom godina na misiju patroliranja i nadzora kontrolnih punktova i izvan Kabula. Hrvatski kontingent posljednjih nekoliko mjeseci ima zadaću poduprijeti dolazak civilne afganistanske uprave na područja koja su sve do danas bila nedostupna i neistražena od strane bilo kojih drugih snaga. Hrvatski vojnici razmješteni izvan Kabula moraju osiguravati miran život u rijetkim i zabačenim okolnim selima koja su često na meti pljačkaša i lokalnih vođa, te štititi konvoje od Kabula u druge dijelove zemlje koji su svakodnevno izloženi minama iznenađenja, zasjedama i samoubojicama u vozilima. Najava dodatnog slanja još 150 hrvatskih vojnika u Afganistan sljedeće godine i to u vrijeme kad su sukobi s talibanima najjači u posljednjih pet godina samo govori o tome da se hrvatska javnost mora pripremiti na loše vijesti iz Afganistana, odnosno na vijesti o pogibiji ili ranjavanju hrvatskih vojnika. Donese li hrvatski Sabor takvu odluku morat će se povesti briga oko opremanja hrvatskih vojnika jurišnim puškama, vozilima i specijalnom opremom, jer trenutačno Hrvatska nema na raspolaganju takvu opremu. S obzirom na složenost misije i potrebu da se u Afganistan upute dobro obučeni i opremljeni vojnici, Hrvatska će morati zatražiti dodatnu pomoć u opremanju svojih vojnika radiouređajima, opremom za noćno izviđanje i slično. Ponajviše pomoći očekuje se od SAD-a, koji je to bio voljan učiniti još prije dvije godine kad se očekivalo da će hrvatski specijalci otići za Irak. Američka je strana tada ponudila Hrvatskoj svu logističku pomoć u naoružanju i opremi, osim plaća vojnika i osiguranja, što je i razumljivo. Naime, obitelj poginulog američkog vojnika dobiva odštetu do 10 milijuna američkih dolara, a hrvatski vojnik u Afganistanu osiguran je na 50 tisuća dolara, i to samo zbog toga jer osiguravajuća društva u Hrvatskoj smatraju prerizičnim osiguravati takve osobe. Teško je očekivati da će se najavljeni novi hrvatski vojni kontingent uključiti u rat na jugu Afganistana, ali to i nije toliko važno ako je sada posve jasno da je cijeli afganistanski teritorij postao ratna zona, a svaka situacija u kojoj se mogu naći i hrvatski vojnici može biti borbena.

Hrvatski vojnici su već u ratu, ne na hrvatskoj granici, već daleko od nje – s krijumčarima opijuma i izvoznicima terorizma. Nema sumnje da su i posljednje hrvatsko-američke vježbe specijalnih snaga u lipnju, operacije zaštite konvoja, okruženje terorističkih skupina i pretraga odnosno “čišćenje” terena, operacije u urbanim sredinama, pojednostavljeno, ulične borbe i pretresi po kućama uvod za ono što se sprema u Afganistanu iduće godine. Koliko će opasna biti misija na jugu Afganistana, govori i podatak da je samo ove godine ubijeno više od 1850 osoba, uglavnom u sukobima Amerikanaca i pobunjenika. Među stradalima je bilo i 79 stranaca. NATO-ova misija u Afganistanu dosad je bila koncentrirana uglavnom na mirniji zapad države i oko glavnog grada Kabula. Proširenjem misije na jug u 3. fazi NATO-ova operacija ISAF se povećala na 18.000 vojnika, a očekuje se kad američka vojska dođe pod izravno zapovjedništvo ISAF sa svojih deset tisuća vojnika da će početkom iduće godine u 4. fazi širenja misija brojiti ukupno više od 30 tisuća savezničkih vojnika pod oružjem.

Proširene dužnosti za HV Početne zadaće hrvatskih vojnika koji su osiguravali vojne instalacije i baze NATO snaga u  Kabulu proširile su se tijekom godina na misiju patroliranja i nadzora kontrolnih punktova i izvan Kabula.

Komentiraj

Source:Eduard Šoštarić