Počeo prekrcaj u Karamarkov šator

Objavljeno u Nacionalu br. 859, 2012-04-30

Tomislav Karamarko kao kandidat za novog šefa stranke i bivši obavještajac ima potporu branitelja, starih HDZovaca i mladih članova, a dobro stoji i u stranačkoj bazi

Kako se kampanja za novog predsjednika HDZ-a bliži završnici, sve je veća gužva pred vratima
Tomislava Karamarka. HDZovci su uvijek imali nepogrešiv njuh za procjenu tko će pobijediti na unutarstranačkim izborima. Redovito su se priklanjali pobjedniku. Tako je i sada, 20-ak dana
uoči izbornog sabora. Počelo je prekrcavanje u Karamarkov šator, tvrde pouzdani Nacionalovi
izvori. On je već dobio otvorenu potporu niza utjecajnih HDZ-ovaca mlađe generacije, a
dobro stoji i na “terenu”, koji svakodnevno obilazi. Iza Karamarkove kandidature već su stali
bivši ministri vanjskih poslova Gordan Jandroković i kulture Jasen Mesić. Toj se skupini
priklanja i Davor Stier, diskretni dojučerašnji ključni hrvatski pregovarač s Londonom i Den
Haagom, koji je omogućio bivšoj premijerki Jadranki Kosor završetak pristupnih pregovora
s Bruxellesom u lipnju prošle godine. Situaciju još iz prikrajka prati bivši ministar
obrane i dvostruki veleposlanik (u Beogradu i Bruxellesu) Davor Božinović. On se u završnici
mandata bivše HDZ-ove vlade toliko nametnuo Jadranki Kosor da je u teškim trenucima uvijek
tražila njegovo društvo ne bi li dobila utješni savjet. Imao je status njezina ramena za plakanje
u kriznim situacijama. Božinovićeva utjeha više joj ne može pomoći, a trenutačna suzdržanost,

kao i suzdržanost Andreja Plenkovića, razumljiva je.

Kosor im je osigurala prestižna mjesta u tročlanom HDZ-ovu timu promatrača u Europskom parlamentu. Pitanje je, međutim, dokad će ti razlozi za Božinovićevu i Plenkovićevu suzdržanost još potrajati. Uskoro više neće imati nikakva smisla, smatraju Nacionalovi sugovornici. Jadranku Kosor će, najvjerojatnije,
do kraja nastaviti podržavati samo Vladimir Šeks. Bit će mu doista teško napustiti
je nakon što je javno rekao da je ne može ostaviti, jer bi se u tom slučaju pokazao zadnjom
huljom. Nakon takve izjave čak bi i za Šeksa bilo previše da joj okrene leđa.

DVOJICA KANDIDATA za predsjednika HDZa, još uvijek aktivna liječnika, Milan Kujundžić
i Drago Prgomet, koji su formirali neku vrstu reformske koalicije, uporno zovu Karamarka
i Domagoja Miloševića da im se pridruže. Oni se na to, međutim, još uvijek ne osvrću,
vjerujući u svoju snagu. Milošević figurira kao neka vrsta kandidata tehnokratske struje HDZa
kojoj su pripadali svi bivši premijeri iz Tuđmanova doba: Franjo Gregurić, Nikica Valentić,
Hrvoje Šarinić, Zlatko Mateša. Međutim, nedvojbeno je da će i oni, uoče li da su Miloševićeve
šanse mršave, kao što i jesu, zaigrati na kartu Karamarka. Već sada Karamarko ima diskretnu potporu nekih od njih, a u dominantnoj, tzv. “izvornoj struji” HDZ-a, koja okuplja osnivače stranke, među kojima je i sam bio, oduvijek dobro stoji. Iza njega su se svrstali i brojni branitelji. Ipak, još ne treba posve isključiti mogućnost da se i Milošević i Karamarko pridruže
liječničkom dvojcu Prgomet-Kujundžić, jer oni ionako još nisu raspodijelili dužnosti, pa
ne treba isključiti ni opciju da i oni, eventualno, baš Karamarka nominiraju za novog predsjednika HDZ-a.

U ovom je trenutku još nejasno što o izborima u HDZ-u misli jedan od njegovih utemeljitelja
Josip Manolić, premda on već godinama više nije član te stranke. Ali njegove procjene
nikad nisu bile nebitne. U svakom slučaju, nije rekao neistinu kad je nakon prošlogodišnjih
parlamentarnih izbora izjavio da on uvijek ide u stožer izbornih pobjednika. A tada
je bio u izbornom stožeru Kukuriku koalicije. Hoće li Manolić sada otići u Karamarkov stožer?
Neće, ali iz drugih razloga, a ne zato što nije nepogrešiv u procjenama tko će biti novi

predsjednik HDZ-a. Nije za podcjenjivanje ni to što je Karamarko bio šef hrvatskih obavještajaca. Uspjelo mu je konsolidirati tu službu i prestalo je curenje informacija. A upravo su te povjerljive informacije, uvrštavane pod egidu tzv. “obavještajnog podzemlja”, godinama služile za političke obračune. Karamarko je danas uvjeren da je uspio konsolidirati obavještajni sustav tako da je taj sustav prestao biti smetnja Hrvatskoj za ulazak u NATO. Hrvatske obavještajne službe postale su važan i vjerodostojan partner saveznicima iz demokratskog svijeta u praćenju situacije na još uvijek nestabilnom jugoistoku Europe. Ali Darko Milinović baš je ovih dana ponovo prepoznao rukopis tog zaboravljenog “obavještajnog podzemlja”. Nakon što su korupcijski skandali, osim bivšeg premijera Ive Sanadera,okrznuli i predsjednicu HDZ-a Jadranku Kosor u slučaju Fiolić, na udaru se ponovo našao i Milinović. Jadranku Kosor sumnjiče
za jednu od uloga u najnovijoj aferi u vezi s kupnjom poslovne zgrade po nerealno visokoj
cijeni od bivšeg saborskog zastupnika Stjepana Fiolića. Milinović pak ponovo je prozvan zbog
uzimanja novca iz stranačke blagajne u sklopu novog suđenja za skandal Fimi-media, gdje
se, uz Sanadera i njegova nekadašnjeg glasnogovornika Ratka Mačeka, na optuženičkoj klupi
prvu put našla i cijela jedna politička stranka – HDZ. Na sumnje da je iz stranačke blagajne
uzeo 200.000 kuna, kao posebnu naknadu za skupinu zaslužnih HDZ-ovaca, Milinović
je uzvratio da je točno da je uzeo novac, ali “samo” 70.000 kuna, i to ne za sebe, nego
kao donaciju za obnovu crkve. Da mu je sve podmetnulo “obavještajno podzemlje”, Milinović
je pokušao dokazati i novinarima, kojima je pokazivao mjesta na dokumentu o isplatama
na kojima je, navodno, krivotvoren njegov potpis. Podmetnulo mu podzemlje ili ne,
Milinović se kao predsjednički kandidat za čelno mjesto u stranci našao u neugodnoj situaciji.
Podjednako neugodnoj kao i Jadranka Kosor kad je eksplodirao skandal s Fiolićem,
koji je već na mjesec dana smješten iza zatvorskih rešetaka. Jadranka Kosor se sve donedavno dičila svojom borbom protiv korupcije. Istodobno je tvrdila da ništa nije znala o crnim fondovima HDZ-a. Ništa više saznanja Kosor nije imala ni 2005. u kampanji za predsjedničke izbore. Kad su joj novinari ukazivali da je njena kampanja financirana prljavim novcem, tvrdila je da ona u to ne vjeruje. Kao što je nju kao kandidatkinju
za predsjednicu HDZ-a diskvalificirao slučaj Fiolić, tako i uzimanje novca iz stranačke
blagajne neugodno tereti Milinovića. Iako ni Kosor ni Milinović nisu formalno ispali iz predsjedničke utrke, Kujundžić i Prgomet smatraju da oni nemaju legitimitet već stoga što su zadnje dvije godine bili najodgovorniji ljudi u stranci: Kosor kao predsjednica HDZ-a, a Milinović kao njezin zamjenik. Kosor uopće nije pokrenula bitku protiv korupcije, nego njezini suradnici, tvrde Nacionalovi izvori. Ona je bila dovedena pred svršen čin. Nije imala kud i dala je suglasnost da se pokrenu istrage. Sve je počelo 2009. otvaranjem istrage u aferi netransparentne kupnje vojnih kamiona, koja je završila suđenjem protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića. Jadranki Kosor bili su podastrti dokazi da je posrijedi
korupcija pa nije mogla uzmaknuti i dala je suglasnost za pokretanje istrage, što je završilo
suđenjem bivšem ministru obrane Rončeviću i nepravomoćnom presudom u kojoj je za štetu
veću od 10 milijuna kuna nanesenu državnom proračunu bivši ministar osuđen na četiri, a njegov nekadašnji pomoćnik iz ministarstva obrane Ivo Bačić na dvije godine zatvora.
U postojećim okolnostima najveće šanse da postane predsjednik HDZ-a doista ima Karamarko.
On se pokušao obračunavati s korupcijom i kriminalom još 90-ih kad je kao načelnik policijske
uprave u Zagrebu podvrgnuo istrazi sumnjive privatizacije Gradskog podruma i Croatiabusa
Krenuo je u to vrijeme na najmoćnijeg tajkuna Miroslava Kutlu, iza kojeg je stajao Ivić Pašalić,
tada jedan od nnajmoćnijihljudi u Hrvatskoj, Tuđmanov savjetnik za ppolitičkapitanja. Karamarko je tada bio nemoćan. Doživio je promociju u policijskoj hijerarhiji, jer je postao pomoćnik ministra unutarnjih poslova, ali je bio izbačen iz istraga koje je pokrenuo. ONO ŠTO BI budući izaslanici na izbornom saboru HDZ-u mogli doživjeti kao mrlju u Karamarkovu životopisu u vezi je s poznatom Šeksovom rečenicom o organizaciji lova na hrvatskog
generala Antu Gotovinu, kojem se danas sudi u Den Haagu: “Identificirati, locirati, uhititi,
transferirati.”

Za Karamarka, koji je u to vrijeme bio na čelu hrvatske obavještajne službe, veže se prvi dio Šeksove rečenice, koji se odnosi na Gotovinino identificiranje i lociranje. No, kako se čini, Gotovina je to oprostio Karamarku. Karamarko se redovito susreće sa Željkom Dilberom,
kumom i čovjekom od posebnog povjerenja generala Gotovine. Poznavatelji odnosa u
braniteljskoj populaciji tvrde da se Dilber danas sigurno ne bi susretao s Karamarkom bez Gotovinine privolu.

Komentiraj

Source:Dragan Đurić