U skladu s naređenjima šefa države i vrhovnog zapovjednika Vojske Srbije Aleksandra Vučića, Vojska se uključuje u aktivnu borbu za povećanje nataliteta. Vojska Srbije će kroz svoje mogućnosti učiniti sve da se više rađamo, stimuliramo rađanje, pomognemo svakoj obitelji koja želi imati djecu i učiniti najljepše što jedna obitelj može – dobiti dijete… Vojska zna da je dio našeg naroda i svaka radost i svaka briga su i naša radost i naša briga. Zato je borba protiv bijele kuge i naš zadatak i dat ćemo sve od sebe da u njoj sudjelujemo, pobjednički, kako Vojska Srbije uvijek i čini.”

Te riječi ministra obrane Srbije Aleksandra Vulina, o budućim aktivnostima Vojske, snažno su odjeknule u srpskoj javnosti, izazvavši uobičajene nedoumice i zbunjenost, karakteristične za gotovo sve njegove izjave. Vulinov natalitetno-patriotski naboj i ugled kakav Vojska Srbije uživa u narodu, navodno su izazvali nagli porast prodaje higijenskih gumica i ostalih sredstava za kontracepciju, zbog očekivanja da će ti proizvodi uskoro biti zabranjeni na srpskom tržištu. Kao i oralni i analni seks! Zbog borbe protiv bijele kuge! Vulin jest kao novu mjeru naveo solidarnu pomoć u visini jedne prosječne plaće za svako novorođeno dijete pripadnika Ministarstva obrane i vojske. Rekao je i da je odlučeno da Fond za socijalno osiguranje vojnih osiguranika više ne plaća tri, već četiri pokušaja umjetne oplodnje, ali su ipak ostale nejasnoće o tome jesu li to baš sve aktivnosti vezane uz Vučićeva “naređenja” o uključenju Vojske Srbije u “aktivnu borbu za povećanje nataliteta” i za odlučnost Vojske da “kroz svoje mogućnosti” učini sve da “pomogne svakoj obitelji koja želi imati djecu i učiniti najljepše što jedna obitelj može – dobiti dijete”.

Postavilo se pitanje kolike su “sve mogućnosti” Vojske Srbije? Hoće li na novom zadatku, s obzirom na to da je riječ o “najvećem problemu u Srbiji”, biti angažirane isključivo jedinice za brzo djelovanje ili cjelokupni redovni sastav? Ili će biti masovno angažirani i rezervisti? Vulinova izjava utjecala je na to da rezervisti prvi put željno iščekuju poziv na vojnu vježbu. Uz pitanje hoće li vojne akcije podrazumijevati posjete “od vrata do vrata” ili će novom pothvatu biti prilagođene postojeće vojarne? Problemom niskog nataliteta u Srbiji se pozabavio i Vulinov prethodnik na mjestu ministra obrane, a sadašnji ministar rada Zoran Đorđević, postavljajući pitanje “kakva je to reklama u kojoj se kao sretna obitelj predstavlja bračni par sa psom ili jednim djetetom” i odgovorom: “To moramo promijeniti.”

Vulin i Đorđević su, vjerojatno, bili potaknuti dramatičnim Vučićevim obraćanjem naciji, u kojem je ključni problem Srbije definirao riječima “nemamo djecu i budućnost” i iznio mogućnost da 2060. godine Srbija ima samo 3,9 milijuna stanovnika, uključujući 1,7 milijuna umirovljenika. “To znači da smo tada završili kao nacija – bez ekonomskog, demografskog i političkog potencijala”, konstatirao je Vučić, uz podatak da Srbija bilježi negativni prirodni prirast već 27 godina.

Vučić je ocijenio da u Srbiji “majke koje rode troje, četvero ili petero djece trebaju biti poštovane i omiljene, a ne izbačene iz društva zato što nemaju dovoljno vremena za skupe provode, torbice, cipele.” Prema Vučićevim riječima, mora se utvrditi procedura – ako se žena opredijeli za prekid trudnoće, prije abortusa je potrebno omogućiti joj 48 sati za razmišljanje i s njom obaviti razgovor kod liječnika, “pa neka onda donese odluku”. “Majci treba pokazati ultrazvuk i da čuje otkucaje srca, pa neka onda odluči”, izjavio je Vučić, što su mnogi shvatili kao uskraćivanje prava na abortus, kao i ponižavajući odnos prema ženama. Srbija je problem s natalitetom imala i u listopadu 2016. godine, kada je Vučić, kao premijer, tvrdio da majkama u Srbiji nije tako loše kao što tvrde, usporedivši njihov položaj s Njemačkom. Vučić je tada izjavio da u Srbiji rodilje imaju pravo na bolovanje od 12 mjeseci do dvije godine, dok “u Njemačkoj da se objesite ne možete dobiti šest mjeseci”.

Što nije točno. Vučić je nešto loše čuo o pravima majki u Njemačkoj. Manje od godinu i pol dana kasnije, Vučić je promijenio odnos i objavio mjere za poticanje rađanja. Tako će obitelji za prvo dijete dobiti jednokratnu pomoć od 840 eura, za drugo dijete 85 eura mjesečno u sljedeće dvije godine, za treću prinovu 100 eura mjesečno tijekom 10 godina, a za četvrtu 150 eura mjesečno u sljedećih deset godina. Majka trećeg i četvrtog djeteta imat će 250 eura mjesečno, koje će dobivati od države da ništa ne radi, samo da rodi treće i četvrto dijete, rekao je Vučić, ostavljajući dojam da ne zna puno o troškovima života u zemlji kojoj je na čelu, kao ni o tome da to što je netko majka četvero djece ne znači da ta osoba “ništa ne radi”.

Neki zlonamjernik bi pomislio kako Vučić smatra da žene po definiciji ne žele biti zaposlene i graditi karijeru izvan kuće, već im je osnovna dužnost služiti domovini. Ali Vučićeve brojke mogu zaista zazvučati privlačno u Srbiji, gdje prosječna plaća iznosi 390 eura, s tim da oko 80 posto zaposlenih zarađuje mjesečno manje od te sume. Čak polovica zaposlenih u Srbiji prima manje od 212 eura mjesečno. Možda je to utjecalo na majke Preševa, Bujanovca i Medveđe da pozdrave novu populacijsku politiku, posebno odluku o nagradi od 18.000 eura tijekom 10 godina, javila je preševska novinska agencija Presheva Jone. Uz podatak da samo u Preševu stotinjak majki očekuje četvrto dijete, a mnoge se nadaju da će isti financijski tretman imati i peta ili šesta prinova.

Preševo, Bujanovac i Medveđa tri su općine na jugu Srbije, gdje većinsko stanovništvo čine Albanci.

Vučić je, inače, “obavezu da brinemo o domovini i budućnosti” podržao podacima o broju rođenih beba u Srbiji i na Kosovu, naglasivši značajno veći natalitet među Albancima. Nije iznio usporedbe s drugim susjedima, vjerojatno jer ne bi bilo tako “dramatično” kao u odnosu na Kosovo, ali je upozorio: “Prema Bugarskoj i Rumunjskoj nikada nismo imali manje stanovnika. Naše granice su nezaštićene. Prema Bosni i Hercegovini nemamo ni 140.000 ljudi.”

Dojam o rasno – ratnom pristupu povećanju nataliteta Vučić je ojačao prenošenjem dojmova iz nedavna posjeta Prokuplju, u Topličkom okrugu, poznatom, između ostalog, i po “Gvozdenom puku” iz Balkanskih i Prvog svjetskog rata. “Za 50 godina smo u Toplici izgubili 50.000 stanovnika… Sutra nećemo moći napraviti ’Gvozdeni puk’ u čitavoj Toplici, zbog nedostatka djece”, izjavio je Vučić.

Njegove riječi pokrenule su komentare o tome kako roditeljima u Srbiji ne treba državna milostinja, već dostojanstvo. Nekakvo dostojanstvo koje majke mogu osjetiti kada nestane opasnost od dobivanja otkaza ako se nađu u drugom stanju. Kada znaju da neće biti problema prilikom upisa djeteta u vrtić ili kada roditelji osjete da mogu računati na bolju budućnost svojih potomaka. Ne bolju budućnost u inozemstvu, već u Srbiji! Možda bi se u takvim okolnostima srpska djeca prestala rađati izvan Srbije, iz koje su njihovi roditelji pobjegli u potrazi za dostojanstvom?

Prošlog mjeseca je, inače, Ministarstvo kulture Srbije objavilo pobjednike natječaja za slogane kampanje čiji je cilj borba protiv bijele kuge. Nagrađeni su: “Ljubav i beba – prvo što nam treba”, “Rađaj, ne odgađaj”, “Mama, neću sama, tata, hoću brata”, “Dosta riječi, nek’ zakmeči”, “Čuda se ne dešavaju, čuda se rađaju” i “Nek’ se djeca rađaju i lijepe stvari događaju”.

Službeni državni slogani su u široj javnosti dočekani s rezervom, ali je bit u tome da se nisu svidjeli ni ženskim članovima Vlade Srbije. Premijerka Ana Brnabić o sloganima je rekla da “ne može reći da su u njenom stilu”, potpredsjednica Vlade Zorana Mihajlović ocijenila je da su “promašili temu”, a ministrica zadužena za populacijsku politiku Slavica Đukić Dejanović da “nijedan nije dovoljno zvučan, jasan, stimulativan, autentičan”. Vlada je rekla svoje, a šira javnost pridonijela alternativnim prijedlozima kao što je: “Ne u usta, da sela ne ostanu pusta.”