Plivač vrijedan milijardu dolara

Objavljeno u Nacionalu br. 666, 2008-08-19

Amerikanac Michael Phelps osvojio je osam zlatnih medalja na Olimpijadi u Pekingu i taj uspjeh privući će nove sponzore, ali ne samo zbog sportskih rezultata nego i zbog plivačeve jedinstvene životne priče

Kad bi tijelo američkog plivača Michaela Phelpsa bilo od zlata, vrijedilo bi 3 milijuna dolara. No on je napravljen od mnogo vrednijeg materijala, napisao je ovih dana, analizirajući njegovu marketinšku vrijednost, novinar Reutersa, pa ovog trenutka može zaraditi najmanje deset puta veću svotu godišnje. Marketinški stručnjaci tvrde da će Phelps, osvajač osam zlatnih medalja na Olimpijadi u Pekingu, sigurno postati najbogatiji profesionalni plivač u povijesti i uvelike nadmašiti Marka Spitza, koji je prije Phelpsa – osvojivši sedam zlatnih medalja na Olimpijadi u Münchenu 1972. – bio rekorder po broju osvojenih zlatnih medalja na jednim Olimpijskim igrama. Australski agent slavnih ličnosti Max Markson izjavio je za Reuters da će Phelps, kao najuspješniji sudionik Olimpijskih igara u povijesti, moći zarađivati novac svugdje u svijetu, jer je on “međunarodni brand”: “Taj čovjek vrijedi milijardu dolara. On nikad više ništa u životu neće morati raditi. Od ovog uspjeha može živjeti sljedećih pedeset godina.”

Doduše, to ne znači da će on sam zaraditi milijardu dolara, koliko se očekuje da će do 2010. zaraditi trenutačno najbolje plaćeni sportaš na svijetu, profesionalni igrač golfa Tiger Woods, kojeg će Phelps teško dostići, kao i nogometaša Davida Beckhama ili košarkaša Michaela Jordana. To znači da će se oko Phelpsa odsad vrtjeti poslovi vrijedni milijarde dolara, jer će nakon velikog uspjeha na Olimpijadi u Pekingu sigurno dobiti nove iznimno izdašne sponzorske ugovore, a njegov lik će u reklamnim kampanjama tih sponzora potaknuti nove poslove vrijedne milijarde dolara. On već sad ima izdašne sponzore kao što su kompanija za kreditne kartice Visa Inc., proizvođač plivačke opreme Speedo, proizvođač satova Omega, telekomunikacijska kompanija AT&T Wireless, kompanija za proizvodnju energetske hrane PowerBar, proizvođač zobenih pahuljica Kellogg’s, tvrtke Rosetta Stone i PureSport. Očekuje se da će se sada pojaviti i mnogi novi sponzori, izvan dosadašnjeg kruga kompanija za proizvode u vezi sa sportom i sportskim natjecanjima, npr. proizvođači hrane za mlade, neke marke odjeće i mnogi drugi.

Marketinški stručnjaci njegovim najvećim hendikepom smatraju to što se Olimpijade održavaju svake četiri godine, pa će uskoro njegove uspjehe zasjeniti sportaši koji su češće u središtu pozornosti sportske javnosti. S druge pak strane, neki tvrde da će njegova marketinška vrijednost potrajati, jer je on sam jedinstvena osoba, bez mrlje na karijeri, s vrlo pozitivnim imidžem i izvanrednim uspjehom, što je sve jako važno u marketinškim procjenama.

Michael Phelps rodio se 1985. u Towsonu, industrijskom predgrađu Baltimorea, u obitelji gdje odnosi nisu baš bili skladni. Njegov otac Fred, policajac, i majka Debbie, učiteljica, koja sad upravlja školskim okrugom, često su se svađali, nekoliko puta razilazili i ponovno mirili. Te svađe jako su loše djelovale na njihovo troje djece, dvije starije kćeri Hilary i Whitney te najmlađeg Michaela. Budući da je obitelj stanovala blizu bazena, sestre su ondje počele trenirati plivanje, kako je jedna rekla, velikim dijelom i radi toga da pobjegnu od obiteljskih svađa, jer u bazenu, dok se pliva s glavom pod vodom, vlada apsolutna tišina. Jedna sestra postala je vrsnom plivačicom i kandidatkinjom za Olimpijske igre u Atlanti 1996., ali je teško ozlijedila leđa pa je morala prestati plivati.

PHELPS je s osam osvojenih zlatnih medalja na OI srušio rekord Marka Spitza iz 1972., koji je tada osvojio sedam zlatnih odličjaPHELPS je s osam osvojenih zlatnih medalja na OI srušio rekord Marka Spitza iz 1972., koji je tada osvojio sedam zlatnih odličjaI Michael je vrlo rano počeo plivati, ali se bavio i nizom drugih sportova – lacrosseom, nogometom, košarkom. Njegova nemirna narav postala je problem u školi, nastavnici su zapazili da se u razredu ni na što ne može koncentrirati, a i domaće zadaće bile su problem ako ga majka ili sestre nisu nadgledale. Majka je s Michaelom otišla k liječniku koji je dijagnosticirao hiperaktivnost, zbog čega je čak nekoliko godina pio tablete za smirenje. No u jednom trenutku rekao je majci da to više neće, da nitko od njegovih školskih drugova ne pije tablete, pa ga zbog toga, a i zbog drugih stvari, stalno zadirkuju, te da će on “taj problem riješiti na drugi način”.

Taj drugi način bilo je plivanje. Sve više vremena provodio je na treninzima u bazenu, zadovoljan što napreduje kao plivač. U njegov North Baltimore Aquatic Club došao je 1996. novi trener, koji se jako zainteresirao za Phelpsa, Bob Bowman, tada još mladi trener nemirna duha.

Prije toga već je bio trener u četiri savezne države. Taj neobični čovjek ima jednu veću ljubav od plivanja – klasičnu glazbu. Kad je vrlo mlad promatrao plivačko natjecanje na Floridi, zamijetio je mnogo sličnosti između plivanja i glazbe. Za velikog plivača nije imao tjelesne predispozicije, ali je htio postati plivački trener pa je osim sporta studirao dječju psihologiju – i klasičnu glazbu.

Kad je Bowman prvi put vidio Phelpsa u bazenu, uočio je nešto što drugi njegovi treneri nisu vidjeli, da dječak ima neobičan talent, volju i sasvim posebne predispozicija za vrhunskog plivača. Pozvao je Freda i Debbie Bowman na razgovor i rekao im da njihov sin ima potencijal da postane najbolji plivač na svijetu, čak im je pokazao i vremenski raspored po godinama – kad bi Michael Phelps trebao napredovati. Tvrdio je da će već s 15 godina biti vrhunski plivač i da će već 2000. sudjelovati u američkim olimpijskim kvalifikacijama, ali će na Olimpijadu u Sydney te godine ipak otići samo kao gledatelj, da upozna atmosferu na velikom natjecanju. Predvidio je da će prvi put biti natjecatelj na Olimpijadi u Ateni 2004. i da će 2008. već osvajati olimpijske medalje, a na Olimpijadi 2012. postati najbolji plivač na svijetu. Tako je procjenjivao ne samo zato što je njihov sin idealno građen za plivača, nego i zato što ima pravu psihologiju vrhunskog sportaša. Preduvjet za to je, rekao im je, da jako mnogo radi. Roditelji nisu znali što da misle, imaju li pred sobom luđaka ili čovjeka koji zna svoj posao. No majci se taj prijedlog svidio, jer je smatrala da joj sin mora stalno biti nečim zaokupljen da mu ne bi gluposti padale na pamet, gluposti koje bi ga mogle odvesti u loše društvo i na krivi put, i prihvatila je Bowmanovu ponudu da će se brinuti za njegovu karijeru.

To je prihvatio i sam Michael Phelps, djelomice i stoga što su se tada ponovno počele događati dramatične stvari u njihovu životu. Otac ih je ponovno napustio i s Michaelom se jedva čuo. Kao nekakva zamjene za oca pojavio se Bowman, koji je dječaku posvećivao veliku pažnju. Bowmanova koncepcija treninga bila je naoko vrlo jednostavna: po njegovu mišljenju plivač treba što više vremena provoditi u bazenu, u najboljem slučaju svih 365 dana u godini, čak treba plivati i na Božić i na svoj rođendan, i to mnogo, po Bowmanu, barem šest sati dnevno. Prosječno plivač mora tjedno otplivati barem 100 kilometara. Od dizanja utega, teretana i trčkaranja po Bowmanovu mišljenju nema nikakve koristi. Uz to, plivač mora za uspjeh biti maksimalno motiviran, stalno raditi na sebi, kako bi na kraju došao do uspjeha. On je upravo tu potpunu predanost plivanju našao kod Phelpsa, koji je napustio sve druge sportske aktivnosti, pa i sve druge stvari koje su ga zanimale, osim slušanje hip-hopa na iPodu.

S PREDSJEDNIKOM SAD-a Georgeom Bushom u PekinguS PREDSJEDNIKOM SAD-a Georgeom Bushom u PekinguToliko je usredotočen na plivanje da, čak i dok jede, na DVD-u gleda snimke svojih i tuđih utrka, kako bi uočavao greške. Bowman tvrdi da nikad nije susreo toliko motiviranog plivača, svjesnog da samo radom može postići uspjeh, koji će ga osloboditi dječačke nesigurnosti, izazvane zadirkivanjem vršnjaka.

A vršnjaci su ga zadirkivali zbog klempavih ušiju, dugačkih ruku, nezgrapnog tijela. No Bowman je u toj nezgrapnosti vidio nešto što je jako važno za plivački uspjeh – nerazmjerno duge ruke i kratke noge, a poznato je da noge usporavaju plivača jer ih mora vući za sobom. Ljudima je raspon ruku obično jednak visini, dok kod Phelpsa za gotovo deset centimetara nadmašuje visinu. Tako dugim rukama može jače zahvaćati vodu, neovisno o stilu plivanja. Phelps ima i vrlo široka ramena, što je dobro za održavanje tijela na vodi, i vrlo uske bokove, što je također pogodno za plivanje.

Bowman je pažljivo pratio kako Phelps raste, a rastao je upravo onako kako je to za plivanje najbolje. Zamijetio je i da se nakon utrka oporavlja mnogo brže od drugih plivača. Analizom krvi prije i nakon natjecanja utvrđeno je da je razina kiseline koja nastaje pri sportskim naporima u Phelpsovoj krvi upola manja nego kod većine drugih sportaša. Dok se drugi plivači nakon utrke do uobičajenog stanja organizma oporavljaju oko pola sata, Phelps se oporavi za samo deset minuta. Otkrio je još jednu Phelpsovu iznimnu vrlinu – može precizno kontrolirati razinu svojih napora na svakom natjecanju. Vrlo dobro tempira prolazna vremena u dužim utrkama, kao da ima nekakav unutarnji sat. To mu omogućuje da odlično raspoređuje snagu i u svaku utrku uloži maksimalnu energiju raspoređenu na optimalan način.

Bowman je u trenerskoj karijeri diljem SAD-a vidio mnoge mlade plivače pa je već u Phelpsovoj dječačkoj dobi uvidio kakav je on talent i fenomen. Njih su dvojica razvili odlične odnose, što je također jako pomoglo Phelpsovu napretku. Bowman niječe da je postao Phelpsov dugi otac, iako se brinuo i za druge stvari, ne samo za plivanje. Kad je Phelps odlazio na prvi školski ples, Bowman ga je učio kako se veže kravata, navečer ga redovito s treninga vozio kući, često provodio vrijeme u njegovu domu s njegovom obitelji, djelomice i stoga što je neženja pa nema vlastitu obitelj. Provodili su zajedno vrijeme na SESTRE WHITNEY I Hilary Phelps s majkom Deborah na Olimpijadi u Pekingu uplakane prilikom izvođenja američke himne nakon pobjede SAD-a u štafeti 4 x 100 mješovitoSESTRE WHITNEY I Hilary Phelps s majkom Deborah na Olimpijadi u Pekingu uplakane prilikom izvođenja američke himne nakon pobjede SAD-a u štafeti 4 x 100 mješovitobrojnim natjecanjima, putovanjima, treninzima.

Nije da su se stalno slagali, bilo je i mnogo burnih svađa i raznih Bowmanovih zabrana, ali i mnogo međusobnog razumijevanja, uvažavanja, druženja i šala. Istodobno su se odnosi Phelpsa s ocem kvarili. Na natjecanja su dolazile samo majka i sestre, oca nije bilo. Phelpsov otac nije došao ni u Peking.

TRENER ZASLUŽAN ZA USPJEHPhelpsov trener Bob Bowman prepoznao je Phelpsove tjelesne predispozicije za plivanje još dok je sportaš bio dječak. Bowman je devet godina proveo kao njegov trener u Baltimoreu, a 2004. preselio se u Michigan pa je Phelps otišao s njim. Na početku Phelpsove karijer Bowman je prognozirao da će postati najbolji plivač na svijetu tek na Olimpijskim igrama 2012., no prevario se. Phelps je to postao četiri godine prije

Komentiraj