LARISA NAVOJEC UOČI 18. FESTIVALA PLESA PLATFORMA HR

Plesni Centar Tala od 20. travnja do 14. svibnja organizira 18. Platformu HR, međunarodni festival koji promovira i prezentira hrvatske i europske plesne autore. Platforma HR je od 2000. godine postala jedan od najrespektabilnijih projekata naše kulture. O festivalu i o plesnoj umjetnosti u Hrvatskoj za Nacional govori direktorica Platforme HR Larisa Navojec.

NACIONAL: Koje su glavne značajke 18. Platforme HR?

Iz godine u godinu obogaćujemo sadržaje. Platforma HR, bez lažne skromnosti, već duže vrijeme vodeći je plesni događaj u Hrvatskoj, koji pokriva široki spektar umjetnika i estetika. Otvara prostore za rad i stvaranje, što je i filozofija Plesnog centra TALA, u čijim prostorima godišnje 30-ak umjetnika realizira svoje projekte. Gotovo svi plesni umjetnici predstavili su se na festivalu u ovih 18 godina. Trenutačno u sebi ujedinjuje četiri manja festivala: TASK festival, Platformu HR – selekciju hrvatskih autora, Streetfomu i Kliker festival.

NACIONAL: Koliko se Platforma HR pokazala kao potrebna manifestacija u Hrvatskoj?

Osim što smatram da je Plaforma HR potrebna jer daje plesnim umjetnicima mogućnost za realizaciju, stvaranje i prezentaciju, nudi im infrastrukturu i podržava razvoj umjetničkih projekata, ona je dobar primjer kako unutar jednog projekta svi možemo naći svoj prostor i pridonijeti kreiranju čvrstog i kvalitetnog projekta. Ovo navodim jer smo kroz ovih 18 godina zahvaljujući savjetima, konstruktivnim kritikama i doprinosu aktera naše plesne scene, ostvarili tako važan projekt.

NACIONAL: Uspijete li zaokružiti financijsku konstrukciju?

Imate li lakše pitanje… Financiraju nas Grad Zagreb i Ministarstvo kulture, za neke segmente financiramo se iz EU projekata, nešto pokrivamo iz suradnji s ambasadama, nešto iz fondacija…. Možemo reći da smo uvijek na nuli. Pazimo da zatvorimo troškove, da ne ostanemo dužni nikome i da utrošimo dobiveni novac. To nije teško jer je budžet ionako premali za sve ono što Platfoma HR nudi i realizira. Budžet koji dobivamo sigurno ne može pokriti sve što bismo željeli. Često se pitamo gdje bi nam bio kraj da dobijemo za festival koliko dobivaju neki drugi festivali ove veličine u Hrvatskoj.

NACIONAL: Kad je riječ o plesu, jesmo li se pomaknuli s mrtve točke pokretanjem studija pri ADU?

Definitivno smo se pomaknuli, ne samo pokretanjem studija, nego i svakodnevnim angažmanom cijele plesne scene. Imamo stvarno potentnu, kvalitetnu scenu… Pametne i divne umjetnike. Kad sam se vratila sa studija iz New Yorka 2000., svi bi me pitali čime se bavim. Kad bih rekla plesom, pitanje je opet bilo, ali čime se baviš?

Danas me ljudi prepoznaju isključivo kao plesačicu i koreografkinju, tako da se iz mog iskustva vidi da smo se pomaknuli. Pokretanje studija bilo je potrebno i važno. Njime se svakako povećao vizibilitet suvremenog plesa. Ali važnost toga poteza je u tome što se sada napokon plesna umjetnosti može svrstati u isti rang sa svim drugim umjetnostima i zanimanjima u Hrvatskoj.

NACIONAL: Kakva je situacija sa Zagrebačkim plesnim centrom (ZPC) i sporom oko vlasništva?

Nažalost, u posljednje dvije godine nisam toliko aktivna, s obzirom na to da živim između dvaju gradova – Zagreba i Berlina, u kojem sam upisala studij pa se ne osjećam kompetentnom da bih komentirala tu situaciju. Pratim, naravno, sve i podržavam svoje kolege u želji i borbi za autonomnim plesnim prostorom. Mi smo već odavno pokazali naš stav prema situaciji u ZPC-u tako što smo Platfomu HR premjestili u Pogon Jedinstvo jer se slažemo s politikom i načinom funkcioniranja te organizacije i strukture. Moje skromno mišljenje je da ZPC nikada nije funkcionirao kako bi trebao; model, transparentnost, način odabira programa koji se izvode u tom prostoru nije bio jasan… Plesnoj sceni treba prostor koji je vođen na način i po modelu kakav ima Pogon.

NACIONAL: Zašto se u Hrvatskoj ples još uvijek ne cijeni dovoljno kao umjetnička forma i što se mora napraviti, prema vašemu mišljenju, da se ples počne ‘’doživljavati’’?

Ja mislim upravo suprotno. Ples se cijeni kao forma. Mi moramo nastaviti sa svime kao i dosad. Ne odustati. Ne dozvoliti da nam padne entuzijazam. Jer politika ove zemlje upravo radi na tome da iscrpljuje ljude. Pogotovo one koji rade uporno ili koji postižu rezultate jer su prijetnja. Ne podržava one koji imaju talent ili ideju kako bi neke stvari mogle biti bolje. Jednostavno, nismo Skandinavci. Nemamo to ni u obazovnom sustavu, a kamoli u kulturnoj politici. Savjet je da se ugledamo na Berlin ili Stockholm. Ne moramo izmišljati toplu vodu. Postoje isprobani modeli koji funkcioniraju.

Komentiraj

PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture