Andrej Plenković odlučio je, izgleda, primijeniti glasovito geslo klase životnih luzera: ako ne možeš promijeniti život, promijeni birtiju. Hrvatski će premijer redizajnirati državne praznike, kad već ne uspijeva popraviti i urediti Hrvatsku, što se u poniranju njegova anketnog rejtinga sve jasnije reflektira. Dan državnosti, kako ovih dana najavljuje, vratiti će na 30. svibnja, s objašnjenjem kako je taj datum prihvaćeniji u narodu.

Nema sumnje da je prva posttuđmanovska vlada, na čelu sa SDP-ovim Ivicom Račanom, teško pogriješila kad je Dan državnosti pomakla na 25. lipnja, smatrajući da datum donošenja saborske Deklaracije o neovisnosti Hrvatske od Jugoslavije više odgovara sadržaju blagdana.

Pogriješila je jer se takve stvari ne rade. Jer samo bahata i besposlena vlast pretumbava državne praznike. Plenkovićev rikverc na stari datum ista je vrsta pogreške. Dodatno nesimpatična zbog sasvim legitimne sumnje da je motivirana stranačkim razlozima. Da HDZ preferira 30. svibnja ne kao dan formiranja višestranačkog Sabora, nego kao datum svoga dolaska na vlast. Posve u skladu s vlastitim, na sve strane vidljivim ambicijama da između sebe i hrvatske države povuče znak jednakosti. Sumnju osnažuje činjenica da drugu pogrešku Račanove vlade, uvođenje 8. listopada kao Dana neovisnosti, što je faktički dupliranje Dana državnosti, jer se u oba slučaja po prilici slavi isto, u lipnju izglasavanje, a u listopadu zaživljanje Deklaracije o neovisnosti, Plenković ne namjerava ispravljati.

Svoje prekrajanje državnih praznika premijer objašnjava željom za njihovim boljim ukorijenjivanjem u javnosti, za povratkom u emocije koje su ih nekada pratile. Ne vidi da problem vrlo vjerojatno nije u datumu, nego u državi. Hrvatski su građani jako nezadovoljni državom, stoga se i odnos prema državnim svetkovinama prilično ohladio. Njihova je prihvaćenost bila mnogo veća dok su ljudi vjerovali u Hrvatsku, dok nisu bježali, dok su se grijali nadom da imaju što slaviti. Zato bi Andreju Plenkoviću bilo mnogo pametnije da, umjesto blagdana, mijenja državu. Nažalost, čini se da prepravljanje kalendara predstavlja vrhunac njegovih reformskih kapaciteta.