Plenković je otvorio pitanje zašto je Brkić mogao imati glavnu ulogu u rušenju Karamarka

Najžešći do sada sukob između premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i njegova formalnog stranačkog zamjenika Milijana Brkića otvara za Brkića neugodna pitanja o tome je li i zašto zapravo bio motiviran rušiti bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka

Hrvatski premijer Andrej Plenković, ujedno i predsjednik HDZ-a i kandidat za još jedan mandat na toj funkciji, dao je prošloga tjedna jednu intrigantnu izjavu koja je izazvala veliko zanimanje na desnoj političkoj sceni. On je praktički optužio Milijana Brkića, aktualnog potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a, da je svojedobno sudjelovao u rušenju vlastite HDZ-ove vlade.

Plenković je koncem proteklog tjedna, nakon što su njegovi protukandidati, koje je podržao i Brkić, predali prikupljene potpise potpore za vlastite kandidature uoči unutarstranačkih izbora, izjavio sljedeće: “Nisam imao vremena slušati što su alternativci željeli poručiti medijima, ne znam u kojem se segmentu Brkić žali na suradnju sa mnom. Vodite računa da sam se ja kandidirao za predsjednika HDZ-a kada je HDZ u kojem nisam bio u upravljačkim tijelima, a Brkić je, srušio vlastitu vladu.“

Od medija tek je portal teleskop.hr posvetio značajniju pozornost toj Plenkovićevoj izjavi, danoj u kontekstu njegova šireg javnog istupa u kojem je govorio o svojim odnosima s drugim protukandidatima. Taj portal je vijest o tom Plenkovićevom javnom istupu objavio uz naslov „Plenković optužio Brkića da je srušio vlastitu vladu“.

Ta je izjava intrigantna jer još uvijek nisu razjašnjene sve okolnosti koje su prouzročile pad vlade u vrijeme kada je na čelu HDZ-a bio Tomislav Karamarko. Pad te vlade bio je potaknut Nacionalovim otkrićem afere Konzultantica. Pa se sada otvara pitanje zašto je Plenković otvorio tu temu te planira li je on tijekom unutarstranačke kampanje dodatno produbljivati, ali i znači li to da Plenković zna nešto više o mogućoj skrivenoj ulozi Milijana Brkića u političkim procesima koji su doveli do pada te vlade i izlaska Tomislava Karamarka iz visoke politike.

Odluči li se Plenković tu temu dodatno produbiti, završnica unutarstranačke kampanje uoči izbora za vodstvo HDZ-a mogla bi razjasniti neke ključne pozadinske odnose koji su u toj stranci doveli do pada HDZ-ove vlade tijekom 2016.

U vezi toga više izvora bliskih vrhu HDZ-a Nacionalu je izjavilo kako postoje ozbiljne indicije da je nakon Nacionalova otkrića afere Konzultantica, koja je dovela do pada Karamarkove vlade, za trasiranje Karamarkova puta izvan visoke politike u političkom smislu mogla biti zainteresirana stranačka grupacija bliska upravo Milijanu Brkiću, moguće potaknuta nekim Brkićevim tada nerealiziranim ambicijama.

Štoviše, isti izvori navode da je za Karamarkov definitivni politički pad nakon otkrića afere Konzultantica mogao biti zainteresiran upravo Milijan Brkić – dotad najbliži Karamarkov politički suradnik, koji mu se kleo u bezuvjetnu lojalnost.

Nacional je u svibnju 2016. objavio dokumente koji su pokazali da je Josip Petrović, lobist mađarskog MOL-a, preko svoje tvrtke Peritus savjetovanje gotovo pune dvije godine plaćao usluge tvrtki Drimia, u vlasništvu Ane Šarić Karamarko, supruge tada prvog potpredsjednika vlade Tomislava Karamarka.

Pojednostavljeno govoreći, Petrović je, lako moguće upravo novcem koji je primao od MOL-a, plaćao supruzi Tomislava Karamarka 2500 eura mjesečno da za njega prati stanje na energetskom tržištu.

Moguće je da Plenković zna nešto više o skrivenoj ulozi Milijana Brkića u političkim procesima koji su doveli do pada bivše HDZ-ove vlade i izlaska Tomislava Karamarka iz visoke politike

Josip Petrović je za usluge savjetovanja i medijskih analiza u periodu nakon dolaska Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a, a prije njegova dolaska na vlast, tvrtki njegove supruge Ane Šarić, tadašnje partnerice, isplatio najmanje 60 tisuća eura, odnosno nešto manje od pola milijuna kuna.

U opis poslova koje je tvrtka Ane Šarić Karamarko obavljala za Josipa Petrovića spadale su i savjetodavne, marketinške i PR usluge, ali i sudjelovanje na poslovnim sastancima i konferencijama u svojstvu predstavnika Petrovićeve tvrtke Peritus Savjetovanje, kao i savjetovanje ili konzultiranje Petrovića u bilo kojem drugom poslovnom pitanju koje je ad hoc dogovoreno među ugovornim stranama na bazi povremenog, ugovorno netipičnog postupanja.

Sadržaj tog ugovora pružio je prilično logično objašnjenje tada zagonetnog neformalnog utjecaja Josipa Petrovića na zbivanja unutar HDZ-a. S druge strane, on je bio i najizravnija potvrda sumnji u postojanje sukoba interesa u samom vrhu tadašnje Vlade, kada su odnosi s mađarskim MOL-om u pitanju.

Ugovor koji je Nacional tada objavio doveo je kroz nekoliko tjedana do pada Karamarkove vlade. Slučaj je prigodno nazvan „afera Konzultantica“.

Milijan Brkić tada je bio glavni tajnik HDZ-a, ali bila je unutar stranke gotovo javna tajna da ga je iritirao golemi neformalni utjecaj koji je na Karamarka imao Josip Petrović. Petrović je u to vrijeme slovio gotovo kao najutjecajniji čovjek u stranci. Bio je izuzetno blizak i s Karamarkom i s njegovom suprugom. Tu svoju poziciju često je koristio kako bi pokušao ostvariti utjecaj na kadroviranje u pojedinim državnim tvrtkama, ali i na način na koji će te tvrtke trošiti svoje budžete za oglašavanje u medijima i druge vrste sponzorstava. Izvor upućen u stranačka zbivanja iz tog vremena za Nacional je rekao:

„To je Brkića izuzetno iritiralo. On je Petrovića smatrao gotovo kriminalcem. Naročito mu je smetalo što se nije mogao približiti Karamarkovoj supruzi, koja je također značajno utjecala na razne poslovne procese zahvaljujući političkom utjecaju Tomislava Karamarka. S druge strane, Ana Karamarko nije voljela ni podnosila Brkića. Smatrala ga je primitivcem, rigidnim desničarom sklonom najprizemnijem trgovanju utjecajem. Međutim, bio je to u svojoj biti rat za utjecaj. Presudno je bilo tko će zapasati lukrativne budžete u energetskom sektoru, a Brkić tada nije tome imao značajniji pristup. To se počelo bitno mijenjati nakon Karamarkova pada.“

Nacional je i ranije upozoravao na teške sukobe Brkićevih i Petrovićevih interesnih grupacija. Dva mjeseca prije otkrića afere Konzultantica, Brkić je počeo sumnjati da ga Karamarko želi žrtvovati i marginalizirati unutar HDZ-a nakon što ga je Karamarko nominirao za ministra branitelja. To se zbog medijskih propitivanja sporne Brkićeve diplome odmah prometnulo u prvorazrednu političku dramu. Brkića je to tada šokiralo te je bio uvjeren da ga je Karamarko, vrlo vjerojatno na nečiji savjet, mimo njihova dogovora praktički izložio medijskom propitivanju, pritiscima političkih suparnika i javnosti.

Brkić je zapravo tada definitivno posumnjao da ga je Karamarko izdao i doveo u pitanje njihove dugogodišnje dobre odnose. I za Brkića i za Karamarka bilo je neugodno i to što se Brkić s HDZ-ove strane nalazio na čelu Vijeća za suradnju HDZ-a i Mosta, koje je baš u to vrijeme trebalo dogovarati ključna kadrovska rješenja unutar vlade. Brkić je trebao biti najupućenija osoba kada je riječ o tome koga će HDZ kandidirati za odgovorne funkcije u izvršnoj vlasti, a ispalo je da ga je Karamarko mimo njihova dogovora nominirao za ministra branitelja bez da je to Brkiću neposredno prije najavio.

Međutim, ključno je u tom kontekstu bilo to što je Brkić zapravo već tada sumnjao da tu situaciju zapravo nije izvorno smislio Karamarko, već da je mozak te operacije zapravo Jozo Petrović, potpomognut Anom Šarić Karamarko. Nacional je već u ožujku 2016. pisao da njih dvoje već dulje ne simpatiziraju Brkića te da su ti osjećaji uzajamni.

‘Njima je HDZ poslovna legitimacija. Uopće im nije važno što će biti s Hrvatskom, nego kako će oni kotirati prilikom raspodjele kolača u poslovnim sferama’, kaže o Brkićevoj struji izvor blizak Plenkoviću

Nacional je tada objavio i sljedeće: „Brkić je zbog Joze Petrovića frustriran, dijelom i zato što smatra da se radi u najmanju ruku o osobi koja pripada suspektnoj interesnoj grupaciji. Izvori upućeni u zbivanja u HDZ-u tvrde da je upravo zbog Petrovićeva utjecaja on počeo gubiti utjecaj na neke ključne procese u stranci. To se počelo događati još u proljeće, neposredno nakon što su imenovani ključni ljudi u izbornom stožeru HDZ-a. Već tada se Petroviću pripisivao zagonetan, ali i iznimno jak utjecaj na Karamarka. Još se koncem svibnja tvrdilo da je taj utjecaj počeo dodatno jačati i zato što je Petrović pozadinski pomagao u razvoju poslovne karijere Karamarkove supruge Ane. Već se tada u jednom dijelu HDZ-a način funkcioniranja vrha stranke opisivao ovako: Petrović lobistički potpomaže poslovni uzlet člana obitelji Tomislava Karamarka, a to mu dodatno ojačava utjecaj na njega, na promjenu ključnih pozicija stranke prema nekim najosjetljivijim pitanjima od strateškog nacionalnog interesa te donosi ključni utjecaj na neka kadrovska rješenja unutar HDZ-a.“

Te okolnosti pokazuju zašto je Brkić mogao imati motiva biti u političkom smislu zainteresiran za marginalizaciju Petrovića i njegove klike – a samim time i Karamarka – te pozadinski usmjeravati određene političke procese čak i u smjeru pada vlade. A nakon otkrića afere Konzultantica, u čijem se središtu s Karamarkovom suprugom našao upravo Petrović, nakon nekoliko tjedana agonije s pokušajem političkog preslagivanja u Karamarkovoj režiji, došlo je upravo do pada vlade. Brkić je nakon Karamarkova pada i prije Plenkovićeva uzleta na čelo stranke jedno vrijeme nominalno bio čelni čovjek HDZ-a, a vrlo brzo se sredinom 2016. dogovorio o paktu s Plenkovićem. Već tada bio je opterećen raznim aferama, ali tijekom tih posljednjih mjeseci uoči Karamarkova pada upravo se Brkiću neformalno pripisivalo da je unutar stranke najjače upozoravao na sporne Karamarkove aktivnosti i njegove neodržive kontakte s konzultantom MOL-a Josipom Petrovićem.

Upravo na taj aspekt, na Brkićevo upozoravanje na zaštitu nacionalnih interesa u kontekstu odnosa vlade i mađarskog Mola u Ini, stranačka frakcija ideološki i interesno bliska Brkiću gledala je u to vrijeme kao na njegov temeljni zalog za ostanak u vrhu HDZ-a. Bio je to ujedno i početak razdoblja jačanja njegova utjecaja na brojne druge potencijalno lukrativne procese pod kontrolom stranke.

Međutim, tijekom posljednjih godina Brkić je dodatno opterećen brojnim drugim aferama, a ujedno se u očima svojih neistomišljenika i dijela javnosti isprofilirao kao svojevrsna metafora takvog političkog ponašanja kakvo Plenković nastoji izbjeći i iskorijeniti iz HDZ-a. U vrhu HDZ-a pojedinci bliski Plenkoviću doživljavaju Brkića kao jednog od onih stranačkih članova kojima je bitan jedino osobni probitak, makar i po cijenu pada stranačkog rejtinga. Jedan od tih izvora to je opisao ovako:

„Njima je HDZ poslovna legitimacija. Uopće im nije važno što će biti s Hrvatskom, nego kako će oni kotirati prilikom potencijalne raspodjele kolača u raznim poslovnim sferama. Upravo zato konstantno nameću zamjenu teza da je udaljavanje od desnice put HDZ-a u propast na izborima. HDZ se pod vodstvom Plenkovića ne udaljava od desnice, nego se nastoji otrgnuti iz zagrljaja trgovine utjecajem, klijentelizma i korupcije, koji su zaštitni znak brojnih pojedinaca iz te desne stranačke frakcije. Među njima je svakako i Brkić.“

Pa u tom kontekstu ne čudi što je Plenković usred unutarstranačke kampanje potegnuo tezu da je Brkić bio u vrhu stranke kada je srušila vlastitu vladu. Prilično je izvjesno da je pritom mislio da su to napravili oni pojedinci koji su zapravo željeli ojačati svoj utjecaj na lukrativne procese koji su dotad imali upravo oni s kojima su se obračunavali. Drugo je pitanje ima li Plenković o tomu i neka izravnija saznanja te hoće li ih podastrijeti hrvatskoj javnosti prije raspleta unutarstranačkih izbora u HDZ-u.

Komentiraj