PLAN MOL-A IZ 2018.: Zatvoriti Sisak, a Inu pretvoriti u podružnicu MOL-a

Objavljeno u Nacionalu br. 1053, 26. lipanj 2018.

Mol testira Plenkovića, ignorira njegov plan za reotkup dionica Ine i šalje Fasimona da snagom upravljačkih prava stečenih podmićivanjem Ive Sanadera što prije zatvori sisačku rafineriju

Nakon zatvaranja prvog dijela krize oko Agrokora potpisivanjem nagodbe s dobavljačima, hrvatsku vladu čeka ulazak u intenzivnu fazu bitke za Inu koja će službeno započeti 1. srpnja dolaskom Sándora Fasimona na mjesto predsjednika Uprave Ine. Je li tu bitku Vlada Andreja Plenkovića unaprijed predala, moći će se vrlo skoro vidjeti iz njihovih poteza i sposobnosti suprotstavljanja onom zbog čega Fasimon i dolazi u Hrvatsku – a to je konačno zatvaranje rafinerije nafte u Sisku, ali i potpuno integriranje Ine kao podružnice MOL-a. Fasimon je to već najavio na MOL-ovu sastanku direktora na razini cijele MOL Grupe održanom u Budimpešti 29. svibnja. Na tom su sastanku bili i svi Inini direktori druge i treće razine upravljanja.

“Fasimon je tada rekao da će raditi sve u cilju da Ina što prije postane članica MOL Grupe, odnosno da se potpuno integrira kao podružnica MOL-a”, izjavio je jedan od dvaju izvora Nacionala koji su izravno upućeni u sadržaj tog sastanka. Ta njegova izjava, kao i plan o zatvaranju sisačke rafinerije, pokazuje da MOL uopće ne doživljava ozbiljno strategiju hrvatske vlade za otkup njihovih dionica Ine, već se ponašaju kao da je Ina isključivo u njihovim rukama te kao da sami mogu donositi sve odluke – a Inu tretiraju tek kao jednu od svojih podružnica. To im je, naravno, omogućeno predajom upravljačkih prava nad Inom u vrijeme bivšeg premijera Ive Sanadera, o čemu se vodi novi sudski postupak nakon što je Ustavni sud poništio prvostupanjsku osuđujuću presudu kojom je Sanader osuđen zbog primanja mita u visini 10 milijuna eura od MOL-a u čemu je, prema optužbi USKOK-a, sudjelovao i predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi.

No službeno Ina još uvijek nije podružnica MOL-a, a hrvatska vlada ni jednim dokumentom nije priznala da Ina može biti dio MOL Grupe. Kako to da MOL ipak Inu tretira drugačije, objasnio je jedan od Nacionalovih izvora upućenih u poslovanje Ine:

“Njima je to omogućeno onog trenutka kad su Inu knjigovodstveno upisali kao dio MOL Grupe temeljem većinskog glasa. Ina je time konsolidirana u MOL-ovim izvješćima. Da bi se to moglo provesti sukladno međunarodnim knjigovodstvenim standardima, mora biti ispunjen jedan od dvaju uvjeta. Prvi je da imate preko 50 posto vlasništva, a ako to nemate, morate dokazati da imate upravljačka prava. A MOL to ima zahvaljujući Sanaderu. No čak ni Sanader nije nikad prezentirao vladi da će Ina biti konsolidirana unutar MOL Grupe niti je to navedeno u međudioničarskom ugovoru”.

Ako ne bude odlučnosti s hrvatske strane, i plan o pretvaranju Ine u podružnicu MOL-a i plan o zatvaranju Rafinerije Sisak Fasimon bi mogao provesti puno prije nego što Vlada uopće donese strategiju otkupa Ininih dionica od MOL-a, za što je nedavno angažirala međunarodni konzorcij konzultanata koji čine Morgan Stanley, Intese San Paolo i Privredna banka Zagreb. Jedan od Nacionalovih izvora iz naftnih krugova detaljno upućen u situaciju Ina-MOL tvrdi da je ključ rješenja upravo u Vladinim rukama. On kaže:

“Vlada mora radikalnije krenuti u proces otkupa dionica Ine i jasno taj plan prezentirati javnosti, a ne vrludati. Isto tako, treba jasno artikulirati da je sadašnja situacija u Ini i raspodjela upravljačkih prava na temelju kojih se donose ključne odluke produkt kaznenih djela o kojima se vode sudski procesi protiv Sanadera i Hernádija. Izgleda da Plenkovićeva vlada taj argument uopće ne koristi. S druge strane, posve je jasno da je MOL ohrabren mlakom politikom Vlade i da ne namjeravaju izaći iz Ine.

 

‘Kada je 2014. Vrhovni sud potvrdio pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu, u MOL-u su bili spremni pristati na otkup Ininih dionica, ali Milanovićeva vlada to nije znala iskoristiti’, kaže upućeni Nacionalov izvor

 

Njihov plan može se promijeniti isključivo ovisno o ponašanju hrvatske strane i oni u tom smislu sigurno imaju odstupnicu, odnosno razrađen plan o povlačenju ako stvari krenu u pogrešnom smjeru. Treba uzeti u obzir činjenicu da je ipak riječ o kompaniji koja kotira na burzi i oni si ne mogu dozvoliti nikakve potrese jer bi se to odmah odrazilo na cijenu njihovih dionica. Upravo zato su 2014., nakon što je Vrhovni sud potvrdio pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu, bili spremni pristati na otkup dionica, ali mi kao država nismo promptno reagirali odnosno tadašnja Vlada Zorana Milanovića, namjerno ili nenamjerno, nije znala iskoristiti tu za nas povoljnu situaciju. A sada MOL nema namjeru tako lako se povući”.

Baš zato, tvrdi Nacionalov izvor, premijer Plenković treba biti svjestan da njegov dosadašnji pristup ide isključivo u korist MOL-u te da napokon treba preuzeti proaktivnu ulogu oko Ine.

U tom bi se kontekstu trebale promatrati i nedavne informacije o tome kako je za ulazak u strateško partnerstvo s Inom zainteresirana američka tvrtka Castleton Commodities International, što je objavio Jutarnji list. Iako je pismo u Vladu stiglo još u ožujku, njegovo puštanje u javnost neposredno prije Fasimonova preuzimanja dužnosti, izgleda kao da je dio taktičke igre Vlade, no bez konkretnih poteza takva strategija neće značajno utjecati na stopiranje plana MOL-a o zatvaranju Rafinerije Sisak. Uz to, MOL nije dao nikakvu garanciju da će barem provesti modernizaciju rafinerije nafte u Rijeci.

Da je zatvaranje sisačke rafinerije njegov glavni plan, Sándor Fasimon je demonstrativno objavio pred odabranim hrvatskim medijskim kućama, odnosno njihovim novinarima koji su 19. travnja ove godine pozvani u sjedište MOL-a u Budimpešti kako bi se budući šef Ine mogao predstaviti hrvatskoj javnosti. Tada je Fasimon, inače član Odbora izvršnih direktora MOL Grupe i glavni šef MOL-a Mađarska, rekao još jednu značajnu stvar. Prvi put je službeno potvrdio da je MOL zainteresiran za ulaganje u kutinsku Petrokemiju. Otkrio je i da se sastao s tadašnjom ministricom gospodarstva i potpredsjednicom Vlade Martinom Dalić te s ministrom zaštite okoliša i energetike Tomislavom Ćorićem.

“Odmah po mojem predlaganju za glavnog menadžera u Hrvatskoj, otišao sam u Zagreb gdje sam se predstavio tamošnjem menadžmentu, ali i Vladi kroz sastanke s potpredsjednicom Vlade i ministricom gospodarstva Martinom Dalić i ministrom zaštite okoliša i energetike Tomislavom Ćorićem. Taj dan su bili pregovori u Vladi o kutinskoj Petrokemiji, gdje je Ina iskazala interes za daljnju suradnju koja bi se mogla i produbiti. Dogovoreno je da idemo u daljnje pregovore”, izjavio je sam Fasimon pred hrvatskim novinarima. O njegovim sastancima u Vladi javnost u tom trenutku ništa nije znala, a posebno nije bilo poznato da je MOL za ulazak u Petrokemiju tražio ustupke.

Upravo je Nacional u pretprošlom broju otkrio da je ulazak Ine u Petrokemiju s hrvatskom vladom dogovoren u zamjenu za određene ustupke, koji su se odnosili na prešutni pristanak Vlade na zatvaranje FCC postrojenja u Sisku. Sada se može rekonstruirati da su se prvi pregovori između vrha MOL-a i predstavnika Vlade zbivali neposredno prije Fasimonova istupa, a sve se to, naravno, odvijalo u strogoj tajnosti.

Odmah nakon što je izgleda, pao taj dogovor, uslijedio je Fasimonov istup u kojem je najavio zatvaranje Rafinerije Sisak. Taj svoj plan Fasimon je tada pojasnio u izjavi za RTL:

“Moje stajalište, s obzirom na poslovne rezultate tvrtke, jest da Sisak ne zarađuje novac. To znači da je potrebna transformacija, a ono što će se najvjerojatnije dogoditi jest da će Rafinerija biti na jednoj lokaciji, a druga će se iskoristiti za logistiku, za druge industrijske namjene”.

Takva Fasimonova izjava protumačena je tada u poslovnim i naftnim krugovima bliskima Vladi kao skandalozan potez koji nije samo u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima, već otvara i pitanje kršenja zakona.

“Nedopustivo je da Fasimon daje bilo kakve izjave o Ini dok nije službeno imenovan na funkciju, a vrlo je ozbiljno pitanje i odakle on crpi podatke na temelju kojih je zaključio da će sisačku rafineriju prenamijeniti. Otkud njemu dokumenti i kako je došao do tih podataka? Je li već napravio uvid u poslovanje Ine i tko mu je to dozvolio? Naime, podaci o poslovanju Ininih rafinerija poslovna su tajna i oni su nedostupni čak i hrvatskoj vladi. O tome može najbolje posvjedočiti sadašnji predsjednik HNS-a i Plenkovićev koalicijski partner Ivan Vrdoljak koji je kao ministar u Vladi Zorana Milanovića tražio od Uprave Ine podatke o poslovanju kako bi vlada mogla napraviti analize, ali mu je Zoltan Aldott odgovorio da je to poslovna tajna te da bi to značilo da bi onda te podatke morali dati svim dioničarima”, upozorio je Nacionalov izvor. Više Nacionalovih sugovornika detaljno upoznatih s problematikom Ina-MOL smatra da je Fasimonov nastup značio još jedno pokazivanje bahatosti MOL-a te očito i poruka hrvatskoj vladi da će oni pod svaku cijenu u Hrvatskoj provesti svoju politiku.

Uvod u zatvaranje Rafinerije bila je upravo odluka o gašenju FCC postrojenja u Sisku. A kao podloga za takvu odluku poslužila je analiza konzultantske kuće Deloitte.

Ta je analiza, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, trebala biti zapravo određeno kompromisno rješenje kojim bi se odgodilo zatvaranje Rafinerije Sisak do daljnjega, uz prešutni pristanak hrvatske strane na zatvaranje FCC postrojenja. Analiza je otpočetka trebala poslužiti kao izgovor – i jednoj i drugoj strani. Evo što o tome kaže Nacionalov izvor:

“Hrvatska strana time je željela ‘kupiti’ vrijeme, a MOL-ova imati podlogu i opravdanje za zatvaranje rafinerije. S tim da je tu Zoltán Áldott odigrao pozitivnu ulogu jer je u vrhu MOL-a bila ideja da se dovede jedna druga ugledna svjetska konzultantska kuća koja je bila spremna odmah uvrstiti zatvaranje Siska u tu analizu.

 

Nacionalovi izvori iz naftnih krugova tvrde da je počela interna operacija nadigravanja dviju grupacija unutar MOL-a. Áldott je bliži liniji Zsolta Hernádija, a Fasimon je čista linija premijera Viktora Orbána

 

To je bila takozvana ‘hard varijanta, ali je Áldott bio svjestan da to neće u Hrvatskoj moći provesti bez otpora. Kako mu je bilo sve teže objašnjavati šefovima u MOL-u da se to ne može tek tako, prihvatio je da se napravi balans između hrvatskih i mađarskih pozicija. Tako da nisu angažirani konzultanti koji bi posve odgovarali MOL-u, već je kroz analizu Deloittea provučena ova priča o zatvaranju FCC postrojenja, što je otpočetka trebala biti samo prva faza. Međutim, ono što je važno, a što nitko ne spominje je činjenica da se u analizi navodi da to FCC postrojenje na neki način ostane ‘konzervirano’ te da se naknadno može donijeti odluka i o njegovom ponovnom pokretanju”.

No to što nije uspio do kraja provesti zatvaranje Rafinerije Sisak, što je bio jedan od glavnih ciljeva MOL-a, na kraju je “presudilo” Zoltánu Áldottu koji je formalno sam podnio ostavku. U tom smislu Nacionalovi izvori iz naftnih krugova tvrde da je počela jedna interna operacija nadigravanja dviju grupacija unutar samog MOL-a. Ovako oni vide taj sukob:

“Áldott je dio vlasničke strukture MOL-a bliži liniji Sándora Csányija i Zsolta Hernádija, dok je Fasimon čista Orbánova linija, a tvrdi se da je blizak i s financijskim direktorom Jozsefom Simolom. Oni imaju svoje interne sukobe oko toga tko je uspješniji i pametniji. Fasimon dolazi s uvjerenjem da će se na Ini iskazati, iako je u odnosu na njega Aldott zapravo puno veća ‘zvjerka. No Fasimon misli da će uspjeti provesti ono što Áldott godinama nije mogao i da će zatvoriti Sisak preko noći”.

Fasimon će službeno stupiti na dužnost kad njegovo imenovanje potvrdi Nadzorni odbor Ine. Prema proceduri, oni to mogu učiniti i bez održavanja formalne sjednice odnosno putem telefonskog glasanja. Vlada po tom pitanju nema nikakve mogućnosti upliva. Jedina opcija joj je eventualno uskraćivanje radne dozvole, no ta opcija za sada je isključena i teško bi se mogla pravdati. Osim Áldotta, iz Uprave odlaze još dva mađarska člana, Gábor Horváth i Péter Ratatics. Kao najvjerojatniji kandidati koji bi trebali doći na njihova mjesta spominju se Ákos Székely, izvršni direktor MOL-a za financije i Zsolt Pethő, jedan od MOL-ovih menadžera.

Nacionalovi izvori iz naftnih krugova dobro upoznati sa strukturom MOL-a tvrde da o MOL-ovu odnosu prema Ini najbolje svjedoči izbor kadrova koji se šalju u Zagreb.

Komentiraj