Grigor Vitez je napisao brojne pjesme i priče namijenjene djeci te je autor i mnogobrojnih članaka u časopisima. Radio je kao učitelj prije početka Drugog svjetskog rata, a nakon toga u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu.

Razbolio se početkom šezdesetih godina. Njegova kći Olga Vitez Babić prisjetila se kako se jednoga jutra spremao za posao. Napravio je nagli pokret i primio se za kralješnicu. Krenuo je prema poslu, ali se za sat vremena vratio kući. Legao je u krevet i iz njega više nikada nije ustao. “Ispostavilo se da je zbog određenih problema sa štitnjačom imao nedostatak kalcija u organizmu. Kralješnica mu je bila nepovratno oštećena”. Bolest se s vremenom još dodatno zakomplicirala. Unatoč tomu, pjesnik je stvarao na kauču. Oko njega su bili fascikli i razne knjige. Volio je igrati šah i gledati prijenose nogometnih utakmica. Navijao je za Dinamo. “Uvijek je govorio kako mu silno nedostaju djeca. Jednom mu je u posjet došao cijeli razred. Bila je gužva, ali tata je bio neizmjerno sretan”.

Grigor Vitez preminuo je 23. studenog 1966. u 56 godini života. “Na ispraćaju na Mirogoju mnoštvo ljudi došlo je pozdraviti pjesnika za djecu”, rekla je njegova kći.