Pravim imenom Fernando António Nogueira Pessoa, jedan je od najvećih svjetskih pjesnika. Za života bio je malo poznat, uglavnom u užim lisabonskim krugovima. Rođen je u Lisabonu 13. lipnja 1887. a odrastao u Južnoj Africi.

Ostao je rano bez roditelja, stekao samo najosnovnije obrazovanje, a živio je usamljenički i asketski. Opjevao je ono što vidi svojim pogledom “plavim kao nebo” bez posredništva misli, ideja i imaginacije ili bez potrebe da išta tumači ili vrednuje. Otud su njegove pjesme ujedno i svojevrsna ironična kritika upućena svim onim pjesnicima zaokupljenim pitanjima stila i jezika. Poeziju je pisao kako na portugalskom tako i na engleskom jeziku, sakriven iza brojnih pseudonima među kojima su najvažniji Alberto Caeiro, Ricardo Reis, Álvaro de Campos i Bernardo Soares, ali je neke pjesme potpisao i svojim imenom. Umro je 1935. godine od ciroze, skoro nepoznat javnosti.

ne žurim. zašto žuriti?
sunce i mjesec ne žure: i pravo čine.
kad žuriš to je kao kad bi istrčao ispred nogu
ili poskočiš i htio bi preskočiti sjenku.
ne; ne znam žuriti.
kada ispružim ruku, dosegnem točno
donde gdje mi dohvata ruka –
ni centimetar dalje.