PITANJE U SREDIŠTU POZORNOSTI 2016.: Ruski izazovi u glibu sirijskog građanskog rata

Objavljeno u Nacionalu br. 963, 14. listopad 2016.

Mir u Siriji zasad neće biti uspostavljen pa je više nego ikad u središtu pozornosti pitanje zašto je zapravo Rusija uputila svoje vojne snage u tu državu

Godinu dana nakon aktivnog ruskog angažmana u Siriji, pojedini stručnjaci ističu da je Rusija praktički zaglibila u sirijski građanski rat na strani Bašara al-Asada i da se tako suočila s ozbiljnim problemom. “Mi smo još uvijek strana u konfliktu, a ne moderator konflikta”, kazao je arabist Leonid Isajev, stariji predavač katedre za politologiju Nacionalnog istraživačkog sveučilišta Visoka škola ekonomije.

On je u razgovoru za RBTH Hrvatska izjavio da se Rusija suočava i s drugim izazovima u Siriji, gdje danas kombinira napade na položaje terorista Islamske države s diplomatskom aktivnošću. U svjetlu tih izazova, kao i u svjetlu činjenice da mir u Siriji po svemu sudeći neće biti uskoro uspostavljen, možda i više nego ranije u središtu pozornosti je pitanje zašto je zapravo Rusija uputila svoje trupe u Siriju, što je uspjela postići tijekom protekle godine i koliko se tamo planira zadržati.

Vijeće Federacije (gornji dom ruskog parlamenta) jednoglasno je 30. rujna 2015. podržalo odluku predsjednika Vladimira Putina da u Siriji primjeni Zračno-svemirske trupe Rusije u borbi protiv Islamske države. Prema informacijama Ministarstva obrane, ruski avioni su istog dana izvršili prva raketiranja položaja Islamske države na teritoriju Sirije.

Ulasku Rusije u sirijski konflikt u proljeće 2011. prethodilo je službeno obraćanje Bašara al-Asada Putinu s molbom za pružanjem vojne pomoći. Ruskim avionima stavljena je na raspolaganje zrakoplovna baza Hmejmim kod Latakije. Kasnije je rusko rukovodstvo više puta isticalo da Rusija, za razliku od koalicije koju predvodi SAD, djeluje na teritoriju Sirije legalno, koordinirajući svoja djelovanja sa sirijskim rukovodstvom. Moskva u Siriji također surađuje s Iranom, Irakom i libanonskim Hezbollahom.

Od samog početka operacije Putin je naglašavao da je Moskva otvorena za suradnju s drugim zemljama koje se u Siriji bore protiv terorista. On je u intervjuu za TV kanal “Rossija 1” u listopadu 2015. rekao da je Rusija u znak dobre volje unaprijed obavijestila SAD i druge zemlje zapadne koalicije o početku operacije.

Službeni cilj slanja ruske avijacije u Siriju je borba protiv terorizma. Međutim, stručnjaci imaju i druga tumačenja motiva Rusije za taj angažman, koja su ili drugačija od službene verzije ili je dopunjavaju.

U ljeto i u rujnu 2015. regularna sirijska vojska trpjela je poraze, a teritorij koji kontrolira postajao je sve manji. Slom Asadove vojske nije odgovarao Rusiji s obzirom na to da je on jedan od malobrojnih saveznika Rusije na Bliskom istoku (primjerice, u sirijskom gradu Tartusu nalazi se jedina zrakoplovna baza Rusije na Sredozemnom moru). Orijentalist Aleksej Malašenko, član znanstvenog vijeća nevladine organizacije Moskovski Carnegie centar, smatra da Rusija u Siriji prije svega podržava Asada i takva podrška je, po njegovu mišljenju, logična. Kako je rekao u emisiji radiopostaje Eho Moskve u ožujku 2016., “mi smo (za vrijeme operacije) podržali Bašara i ta naša odluka nije baš toliko glupa jer bolji je Bašar nego ona ‘luda kuća’ koju sada vidimo”. Pod “ludom kućom” on podrazumijeva kaos građanskog rata koji se razbuktao u Siriji 2011.

Dio ruskih stručnjaka smatra da Rusiji nije jako stalo do samog sirijskog predsjednika te da je najvažniji cilj Rusije očuvanje Sirije kao države u ovom ili onom obliku

Dio ruskih stručnjaka smatra da Rusiji nije jako stalo do samog sirijskog predsjednika te da je najvažniji cilj Rusije očuvanje Sirije kao države u ovom ili onom obliku. Takvo gledište podudara se sa službenim stavom. Primjerice, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov više puta izjavljivao je da Rusija u Siriji ne brani nekoga osobno, nego samu državu kao članicu UN-a. Kako je za RBTH Hrvatska izjavio Vladimir Ahmedov, stariji znanstveni suradnik Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti, “Asad će prije ili kasnije morati otići, jer znatan dio stanovništva poslije pet godina građanskog rata nije spreman priznati ga kao šefa države i Rusija to shvaća. Za nas je najvažnije da se osigura građanski (a ne vjerski) karakter vlasti, uz poštovanje naših interesa”.

Pokretanjem vojne operacije u Siriji, Rusija je postala jedan od ključnih aktera u diplomatskom rješavanju sirijske krize i stalna sudionica Međunarodne grupe za potporu Siriji, a također jedan od pokrovitelja Ženevskog mirovnog procesa. Po mišljenju niza stručnjaka, to je omogućilo da se osujeti trend koji je bio usmjeren na izolaciju Rusije. “Tu se radi o diplomatskom zadatku, a zadatak je da se izbjegne izolacija Rusije koja je počela poslije Krima, Donbasa i ‘Boeinga’”, rekao je u listopadu 2015. u intervjuu za Colta.ru Aleksandar Baunov, glavni urednik stranice nevladine organizacije Moskovski Carnegie centar. “U pitanju je želja Rusije da se pomiri sa Zapadom, ali ne tako što će pasti pred njim na koljena, nego demonstracijom svog utjecaja i svoje nezamjenjivosti”, zaključio je on.

Vijeće Federacije dalo je 30. rujna 2015. predsjedniku Putinu dozvolu da koristi Zračno-svemirske snage Rusije u Siriji s ciljem pomoći legitimnoj vlasti Bašara al-Asada. Istoga dana izvršena su prva raketiranja na teritoriju Sirije (prema priopćenjima Ministarstva obrane napadnuti su položaji koje kontrolira Islamska država).

Rusija u Siriji koristi različite rodove vojske, prije svega zračno-svemirske trupe, od kojih je formiran avijacijski kontingent s bazom u Hmejmimu. Za čuvanje baze koriste se jedinice marinaca Crnomorske flote i 7. divizije desantnih padobranskih trupa. Pored toga, za pokrivanje vojne operacije postavljen je sustav PZO. U taj sustav uključene su i rakete S-400 poslije incidenta u kojem je turska avijacija oborila ruski avion. U čišćenju Palmire od mina sudjelovale su ruske inženjerske postrojbe.

Tijekom 12 mjeseci Rusija je iz svog avijacijskog arsenala u Siriji koristila lovce Su-30SM, bombardere Su-34 i Su-24M, jurišne avione Su-25, helikoptere Mi-8 i Mi-24P. Pored toga, ruska avijacija je raketirala položaje terorista iz strateških bombardera Tu-22M3, Tu-95MS i Tu-160, s raketnih brodova Kaspijske flote i s podmornice Crnomorske flote.

Različite su procjene koliko je Rusija utrošila na vojnu operaciju u Siriji jer službeni podaci nisu objavljeni. Medijska kuća RBK smatra da je Rusija u jesen 2015. na sirijsku operaciju trošila oko 2,5 milijuna dolara dnevno. Britanski analitički centar IHS Jane’s nudi procjenu s rasponom troškova od 2,3 do 4 milijuna dolara dnevno. Obje procjene iznesene su prije nego što je dio vojnih zrakoplova povučen u ožujku 2016.

Putin je izjavio 10. svibnja 2016. da su ruske Zračno-svemirske trupe od početka operacije u Siriji izvršile preko 10.000 borbenih letova i uništile preko 30.000 ciljeva na položajima terorista, uključujući 200 objekata vezanih za eksploataciju i preradu nafte. Od tada Ministarstvo obrane nije iznijelo novije podatke. Prema procjeni vojnog stručnjaka Vladimira Jevsejeva, zamjenika šefa Instituta za proučavanje zemalja Zajednice nezavisnih država, ukupan broj borbenih letova prije proglašavanja primirja 10. rujna mogao bi iznositi oko 13.000.

U trenutku pisanja ovog teksta Rusija je službeno priznala da je u Siriji tijekom vojne operacije poginulo 19 njezinih državljana i da su to većinom vojne osobe (među njima su i dva službenika Centra za pomirenje sukobljenih strana). Tri osobe izgubile su život izvan borbenih djelovanja, a ostali su poginuli u borbi.

Ministar obrane SADa Ashton Carter već prvog dana ruske operacije okarakterizirao je strategiju Rusije u Siriji kao pogrešnu i istaknuo da Rusija ne napada samo Islamsku državu, nego i opoziciju: “(Rusija) po svemu sudeći napada sve koji se bore protiv Asada.” Kasnije su zapadni političari više puta pozivali Rusiju da odustane od raketiranja umjerene opozicije. Rusija, sa svoje strane, kritizira SAD i njihove saveznike za šurovanje s pripadnicima Al Nusre, organizacije koju su zabranili Ujedinjeni narodi, ali koja dosta surađuje sa sirijskom oporbom.

Medijska kuća RBK smatra da je Rusija u jesen 2015. na sirijsku operaciju trošila oko 2,5 milijuna dolara dnevno. Britanski analitički centar IHS Jane’s nudi procjenu troškova od 2,3 do 4 milijuna dolara dnevno

Za godinu dana, koliko traje ruska operacija u Siriji, Rusija je više puta optužena za ubijanje civila. Primjerice, nevladina organizacija Amnesty International u svom prosinačkom izvješću optužila je Rusiju za kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Prema verziji koju iznosi spomenuta NVO, Rusija je gađala zone u kojima su se nalazili civilni objekti i primjenjivala je slobodno padajuće bombe, što je izazvalo pogibiju civilnog stanovništva. Ministarstvo obrane Rusije odbacilo je te optužbe i naglasilo da Rusija ne raketira civilne objekte.

“Pokrenuta je sveobuhvatna medijska kampanja koja prikazuje ulogu Rusije tako kao da se ona ne bori protiv terorizma, nego napada civilno stanovništvo”, rekao je za RBTH Hrvatska arabist Grigorij Kosač, profesor Ruskog državnog sveučilišta za društveno-humanističke znanosti (RGGU). Kosač smatra da dovođenje Rusije u vezu s pogibijom civila nanosi ozbiljan udarac njezinu imidžu u svijetu.

Irina Zvjageljska, profesorica Moskovskog državnog sveučilišta međunarodnih odnosa (MGIMO) i glavna znanstvena suradnica Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti, smatra da je ruska operacija učvrstila poziciju Bašara al-Asada i njegove vojske te da je ujedno potaknula međunarodnu zajednicu na pregovore. “Ruska intervencija pomogla je da se izmijeni odnos snaga i upravo zahvaljujući toj promjeni otvoren je put za pregovore”, rekla je Zvjageljska za RTBH Hrvatska i dodala: “Pregovori napreduju teško, ali su oni postali mogući tek nakon ruske intervencije.”

Zvjageljska također ističe da je ulazak Rusije u sirijski konflikt pokazao da Rusija i SAD i pored složenih odnosa mogu surađivati i doći do zajedničkog shvaćanja situacije prilikom razmatranja principijelnih pitanja. Kao primjer može poslužiti rezolucija 2254 Vijeća sigurnosti UN-a, koja je pripremljena uz aktivno sudjelovanje obiju svjetskih sila i koja podrazumijeva sveobuhvatno rješavanje krize mirnim putem. Ruska znanstvenica smatra da se još jedno dostignuće Rusije sastoji u tome što je ona uspjela spriječiti nasilno svrgavanje legitimnih sirijskih vlasti koje je moglo gurnuti zemlju u totalni kaos, kao što se to dogodilo u Libiji.

Sa Zvjageljskom se slaže i arabist Leonid Isajev, stariji predavač katedre za politologiju Nacionalnog istraživačkog sveučilišta Visoka škola ekonomije. On ističe još jedan pozitivni rezultat ruske operacije. “U ovom trenutku već više nema razgovora o blickrigu Islamske države na teritoriju Sirije, pa i Iraka”, rekao je Isajev za RBTH Hrvatska. “Prije se može govoriti o tome da Islamska država pokušava zadržati teritorije koje je ranije zauzela.”

S druge strane, Isajev ističe da je Rusija praktički zaglibila u sirijski građanski rat na strani Bašara al-Asada i tako se suočila s ozbiljnim problemom. Po njegovu mišljenju, Rusija sada nema kontakte sa sirijskom oporbom, što joj ne pruža mogućnost da postane učinkoviti posrednik. Takva jednostrana angažiranost je opasna, ona podriva povjerenje oporbe i otežava djelovanje Rusije u statusu mirotvorca.

Pored toga, Rusija, kao i SAD, i pored sve želje teško može pokrenuti sveobuhvatno rješavanje sirijske krize mirnim putem na bilateralnoj osnovi. “Sve strane u konfliktu ponašaju se na svoj način i ne može se reći da Rusija i SAD potpuno kontroliraju svoje partnere”, kaže Irina Zvjageljska. “Postoji prilično široka sfera u kojoj i mi i SAD malo toga možemo promijeniti.”

“Rusko-američki dogovor funkcionirat će tek onda kada i za nas i za Amerikance ispunjavanje Ženevskog sporazuma postane prioritet, odnosno kada postane važniji od obveza prema saveznicima. Mislim da ćemo se mi poslije izvjesnog vremena vratiti za pregovarački stol”, zaključio je Isajev.

Komentiraj

Source:Oleg Jegorov