PIXSELL

Hajka na suca koji otkriva kako su se zapošljavali supruge, sinovi i kćeri moćnih sudaca

Otkako je upozorio kako su se zapošljavale supruge, sinovi i kćeri moćnih zadarskih sudaca te tražio da pokažu porijeklo imovine, Željko Rogić postao je meta kolega koji ga tuže za klevetu, ali i šefice zadarskog suda koja mu šalje opomene jer se – odazvao ročištu

“Dana 6. veljače niste bili na svom radnom mjestu, a da o tomu niste izvijestili Sudsku upravu, niti pravovremeno zatražili korištenje godišnjeg odmora za taj dan… Nadalje, prateći medijske napise i objavljene fotografije doznajem da ste na dan 6. veljače, kada ste izostali s posla, bez da ste o tome na propisan način obavijestili sudsku upravu, nakon završenog sudskog ročišta ispred zgrade suda u Šibeniku primali podršku Udruge za podršku žrtvama hrvatskog pravosuđa. Kako ste i sami dio tog pravosuđa, pozivam Vas da se ubuduće suzdržite od istupanja na način koji šteti ugledu suda…’’

TO JE SUKUS SADRŽAJA NEOBIČNOG, ali revnog pisma koje je Ana Mišlov, predsjednica Općinskog suda u Zadru, 7. veljače uputila svom kolegi Željku Rogiću, bivšem predsjedniku tog suda koji ondje danas radi kao sudac. Željko Rogić taj dan izostao je s posla jer se morao odazvati pozivu Općinskog suda u Šibeniku gdje mu se sudi zato što je neke svoje kolege suce prozvao zbog nepotizma pa ga je sutkinja Ivana Klišmanić zbog toga tužila radi uvrede i klevete.

Sadržaj kontroverznog pisma koji Nacional objavljuje tek je posljednja od indicija koja budi sumnju da se Rogić nalazi na udaru iživljavanja predsjednice suda u kojem radi.Sadržaj tog pisma pokazuje da Ana Mišlov naoko nije znala gdje se Rogić toga dana nalazio, ali da je izgleda za to saznala čitajući novine, pa je zaključila da on šteti ugledu Općinskog suda u Zadru jer je nakon tog suđenja, gdje se inače morao odazvati, primao podršku Udruge za podršku žrtvama hrvatskog pravosuđa. Ukratko, dok Rogića nevladina udruga smatra žrtvom pravosuđa, predsjednica zadarskog općinskog suda u hladnom činovničkom, ali zapravo ciničnom tonu zbog toga što je primio takvu podršku optužuje ga da šteti ugledu suda gdje radi.

Ova gotovo bizarna epizoda dodatno pokazuje da na zadarskom području u pravosudnom sustavu, blago govoreći, izgleda puno toga sustavno ne funkcionira. U stručnim, pravosudnim krugovima Nacional je dobio potvrdu da ovakav način komunikacije predsjednika suda sa sucima kakav se vidi u pismu što ga je predsjednica zadarskog Općinskog suda Ana Mišlov poslala sucu Rogiću nije uobičajen u svakodnevnoj sudskoj praksi.

UDRUGA ZA PODRŠKU ŽRTVAMA HRVATSKOG PRAVOSUĐA DALA JE 6. VELJAČE PRED SUDOM U ŠIBENIKU PODRŠKU
SUCU ŽELJKU ROGIĆU (DRUGI SLIJEVA) U SPORU ZA KLEVETU, ALI TO SE NIJE SVIDJELO NJEGOVOJ ŠEFICI ANI MIŠLOV. FOTO: PIXSELL

„SUDAC SE MORA ODAZVATI na poziv i prisustvovati ročištu ako je stranka u postupku i s te strane niti jedan predsjednik suda nema pravo zamjeriti sucu što se odazvao pozivu i prisustvovao ročištu. Pritom i sudac, kada se odaziva na poziv da prisustvuje ročištu u kojem je stranka u postupku, svoj odlazak s radnog mjesta treba najaviti i opravdati jednako kao što to mora učiniti svaki drugi zaposlenik, no svakako da je odlazak na sudsko ročište posve opravdan razlog zbog kojeg je sudac morao izostati s posla i kao takav mu se mora priznati“, kaže pravosudni izvor Nacionala i dodaje kako takav izostanak definitivno ne zaslužuje ovakvu opomenu. Osim toga, Ana Mišlov je ujedno i kolegica s Ivanom Klišmanić koja je njezina zamjenica, pa je i od nje svakako mogla doznati gdje se nalazi sudac Rogić i zbog čega je navedenog dana izostao s posla. To je vjerojatno znala već ranije, tim više što se o Rogićevu obračunu s kolegama sucima već duže vrijeme u zadarskim pravosudnim krugovima, ali i šire, intenzivno diskutira.

PRAVOSUDNI IZVORI NACIONALA tvrde da je Željko Rogić zbog svojih rezultata rada dok se nalazio na čelu zadarskog općinskog suda, prema službenim statistikama bio najefikasniji i najuspješniji predsjednik jednog općinskog suda u Hrvatskoj. Međutim, proteklih je godina privukao više pozornosti javnosti zbog svojih nespretnih, neoprezno odmjerenih, ali suštinski vjerojatno prilično točnih medijskih istupa u kojima je zadarski pravosudni sustav prozvao leglom nepotizma i interesne premreženosti i u kojima je otvoreno svoje kolege suce pozvao da se izjasne o porijeklu svoje imovine, zbog čega je nekoliko sudaca protiv njega podiglo sudske tužbe. O borbi bivšeg predsjednika zadarskog općinskog suda Željka Rogića s negativnostima u zadarskom pravosudnom i sudskom miljeu, u čemu je rijetko nailazio na razumijevanje Državnog sudbenog vijeća, nadležnih sudačkih vijeća, Vrhovnog suda, pa i vlastitih kolega, Nacional je već pisao u rujnu 2015.

U međuvremenu sukob Rogića i određene grupe sudaca unutar toga suda eskalirao je u protekle tri godine novim tužbama i novim sporovima. Jedan od takvih sporova je krajem 2014. pokrenuo umirovljeni sudac Županijskog suda u Zadru Antun Klišmanić, optuživši Rogića za klevetu i uvredu jer ga je Rogić, tada predsjednik Općinskog suda u Zadru, u nekoliko navrata spomenuo u svojim izjavama prenesenima u medijima, dovodeći ga u vezu s nepotizmom.

NAKON GOTOVO TRI GODINE sudovanja sudac Ivica Jurišić je u rujnu prošle godine presudio kako je Željko Rogić kriv za kazneno djelo klevete i osudio ga nepravomoćno na plaćanje novčane kazne u iznosu od 40 dnevnih dohodaka, odnosno 14.666 kuna. A paralelno s ovom tužbom, protiv Rogića je kaznenu prijavu zbog klevete podigla i Rogićeva kolegica na istom općinskom sudu, sutkinja Ivana Klišmanić, kći suca Antuna Klišmanića. Taj je postupak u tijeku.

Konkretno, Klišmanić je u svojoj tužbi naveo kako je grubo oklevetan u Rogićevim izjavama objavljenima u tekstu pod naslovom „Pomozite mi srušiti partijsku grupu na zadarskom sudu“, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 23. listopada 2014. te u člancima „Grupa drma sudom“ i „Kaznu su mi smjestili Antun Klišmanić i njegova kćer“ objavljenima tijekom listopada i studenog iste godine u Zadarskom listu. Rogić je u spomenutim člancima iznio tvrdnje za koje je u kasnijim raspravama tvrdio da su istinite i da iza njih stoji. Između ostaloga je konstatirao da je hrvatski pravosudni sustav još uvijek opterećen nepotizmom te da u pravosuđu sudske presude donose pojedini suci čvrsto premreženi međusobnim prijateljskim, rodbinskim ili obiteljskim vezama, a da je upravo tužitelj Klišmanić kao bivši sudac zadarskog Županijskog suda eklatantan primjer nepotizma jer je, tvrdi, u vrijeme dok je obnašao dužnost predsjednika Suda u zadarskom pravosudnom sustavu uspio pozicionirati pet članova vlastite uže obitelji.

NA ZAHTJEV ANTUNA KLIŠMANIĆA sudski spor prebačen je u nadležnost Općinskog suda u Šibeniku. Ovo nije bio ni prvi a niti posljednji sudski spor koji je Klišmanić pokrenuo na sudu, a potom tražio da se nadležnim proglasi Općinskim sud u Šibeniku, otkud je i sam. Zanimljivo, u jednom od dokumenata koji su se nagomilali u predmetnom sporu navode se i Rogićeve riječi da se „Antun Klišmanić ‘služi’ Općinskim sudom u Šibeniku za prikrivanje vlastitog nepotizma i dodatnog izvora zarade jer su članovi obitelji Klišmanić upravo pred tim sudom zaradili znatne novčane iznose u parnicama za naknade štete zbog povreda ugleda i časti nakon što su ih novinari, stranke i druge osobe prozivali za nepotizam i druge nečasne radnje“, jer je spomenuti sud u svim parnicama stao na stranu obitelji Klišmanić. I najnoviji sudski spor koji je pred Općinskim sudom u Zadru 2015. protiv Željka Rogića pokrenula Klišmanićeva kći Ivana Klišmanić također je prebačen na Općinski sud u Šibeniku.

ŠIBENSKA SUTKINJA MAJA ŠUPE, POZNATA PO PRESUDI HORVATINČIĆU, TRAŽILA JE ROGIĆEVO IZUZEĆE KADA JE ON TREBAO SUDITI U NJEZINU SPORU SA STIPOM PETRINOM U ZADRU. FOTO: PIXSELL

Klišmanić se našao uvrijeđen Rogićevom izjavom da je u vrijeme kada je Klišmanić u dva mandata bio predsjednik Županijskog suda u Zadru njegova kći Ivana Klišmanić bila imenovana prvo sutkinjom Općinskog suda u Zadru, a potom vrlo brzo i predsjednicom parničnog odjela tog suda, iako je na tom odjelu bila jedna od najmlađih i najneiskusnijih sutkinja te je najviše izbivala sa suda i imala najmanji broj riješenih predmeta. Uz to, u dokumentaciji sa suđenja zapisane su i Rogićeve tvrdnje da je suprug Ivane Klišmanić (zet Antuna Klišmanića) Zoran Vukušić Bokan privatni odvjetnik u Zadru koji zastupa stranke pred sudovima u parničnim postupcima građanskog prava, na kojem području sudi njegova supruga Ivana Klišmanić, da je sin Antuna Klišmanića Josip Klišmanić imenovan stalnim sudskim vještakom financijske struke upravo u vrijeme kad je njegov otac Antun Klišmanić bio predsjednik Županijskog suda u Zadru, a ujedno je i direktor FINA-e u Zadru koja provodi sve novčane sudske ovrhe. Rogić je u sporu gdje mu se sudilo ponovio da je Josip Klišmanić bio kandidat HDZ-a na izborima u Zadru u isto vrijeme dok je njegov otac bio predsjednik Županijskog izbornog povjerenstva, a sestra Ivana Klišmanić predsjednica odnosno članica nižeg izbornog povjerenstva te da je tada supruga Josipa Klišmanića Merlina Klišmanić zaposlena na Trgovačkom sudu u Zadru u vrijeme kada je njezin svekar Antun Klišmanić bio sudac i predsjednik Županijskog suda u Zadru.

KLIŠMANIĆ SE ZBOG TIH TVRDNJI OSJETIO oklevetanim i uvrijeđenim kao i zbog Rogićeve izjave kako „želi da se prizna da je na zadarskim sudovima bilo nepotizma“ te da su neki suci privatizirali sudove zapošljavajući svoju djecu i rodbinu, da su vodili računa o sebi, a ne o društvu te da je Općinskim sudom u Zadru kojemu je on (Rogić) bio na čelu od srpnja 2012. do srpnja 2016., „vladala partijska grupa“ u kojoj su osim Ivane Klišmanić bile još i njezine kolegice Iva Lovrin (kći bivše ministrice pravosuđa Ane Lovrin) i Danijela Zubčić Poljak, (također kći bivše sutkinje Županijskog suda u Zadru Anice Pučić Zubčić). Uz to, Klišmanić se našao uvrijeđen i zbog Rogićeve izjave da će, „ako ponovno bude odlučivala grupa Lovrin, Klišmanić, Poljak, puno više od njega (Rogića) izgubiti građani kojima će se vratiti partijski model sudovanja“.

BIVŠI PREDSJEDNIK ŽUPANIJSKOG SUDA U ZADRU ANTUN KLIŠMANIĆ DOBIO JE SPOR PROTIV ROGIĆA. FOTO: PIXSELL

Sadržaj tog sudskog spisa otkriva da Rogić smatra da je stvarni razlog napada na njega kao tadašnjeg predsjednika Općinskog suda to što je upravo on u srpnju 2012. izabran za prvog čovjeka toga suda, a ne kandidati koje je podržavala Ivana Klišmanić i njen otac, odnosno spomenuta partijska grupa koja je sada ponovo u cijelosti ovladala zadarskim sudovima. Rogić je u svojim podnescima i predstavkama te u obrani na sudskim ročištima isticao da je od samog početka imenovanja na mjesto predsjednika Općinskog suda u Zadru doživljavao podmetanja i opstrukcije u radu, optužujući za organizaciju tih podmetanja i opstrukcija upravo – Ivanu Klišmanić i njezine sutkinje-prijateljice Lovrin i Poljak te još par sutkinja tog suda. Rogić je konstatirao kako se Ivana Klišmanić kao članica te „grupe“ nikada nije pomirila s činjenicom da je na mjesto predsjednika Suda imenovana osoba koja nije član te neformalne, a vrlo utjecajne skupine unutar zadarskog pravosuđa, zbog čega je krenula u „tihi rat“ protiv Rogića lobirajući protiv njega i dižući tihu pobunu koja je kulminirala Rogićevim javnim kritikama u medijima, što je bio i temelj pokretanja Klišmanićeve tužbe. Rogić je potom na ročištima tvrdio i kako obitelji Klišmanić nije odgovarala ni činjenica da je Rogić u kratkom vremenu značajno popravio prosjek rada Općinskog suda, smanjio broj zaostalih predmeta i reorganizirao rad Suda tražeći od sudaca veći angažman i brže rješavanje predmeta, što Ivani Klišmanić, kako je ustvrdio na jednom od ročišta, nije odgovaralo.

NACIONAL JE UPITAO AKTUALNU PREDSJEDNICU zadarskog općinskog suda Anu Mišlov kakva je bila statistika suda za vrijeme Rogićeva mandata, a kakvi su trendovi nakon njegova odlaska. Ona je na to pitanje izbjegla odgovoriti već je uputila Nacional da podatak o broju naslijeđenih neriješenih predmeta te o broju riješenih sudskih predmeta u razdoblju od sredine 2012. do sredine 2016. potraži od Ministarstva pravosuđa. No podatke o broju zaprimljenih, neriješenih i riješenih predmeta u svojem mandatu, dakle od sredine 2016. do danas, spremno je predočila iznoseći precizne brojke.

„Kada je riječ o statistici predmeta Općinskog suda u Zadru u 2016. i 2017., mogu navesti da je u 2016. godini na početku godine bilo 10.071 neriješenih predmeta, da je primljeno 15.211 predmeta, a riješeno 15.308 predmeta, dok je u prošloj, 2017., primljeno 13.646 novih predmeta, riješeno ih je 13.885, tako da je ostalo ukupno 9754 neriješenih predmeta. Za ovaj dobar rezultat rada suda u 2016. i 2017. godini zaslužni su isključivo suci, sudski savjetnici i službenici koji rade na rješavanju sudskih predmeta te bih zaista bila neskromna kada bih sebi pripisivala kakve zasluge za brojčani rezultat“, navela je sutkinja Ana Mišlov, objasnivši pritom kako je „dužnost predsjednika suda, kao suca koji je prvi među jednakima, nastojati organizirati posao što bolje, sve u skladu s kadrovskim i prostornim mogućnostima suda, kao i voditi računa o dobrim međuljudskim odnosima zaposlenika u sudu te stručnom i profesionalnom odnosu zaposlenika prema strankama čiji su odnosi preduvjet za ostvarenje pozitivnih rezultata rada suda“.

KAO PREDSJEDNICA OPĆINSKOG SUDA, kazala je Ana Mišlov, posebno insistira da se pojača rad „na starim predmetima zaostalima iz proteklog razdoblja, pa je zadarski općinski sud primjerice, samo u 2017., riješio 2591 predmet stariji od tri godine“.

Ona je navela da joj je ipak kao sutkinji poznato da je i u mandatu njezina prethodnika Rogića zadarski općinski sud „bilježio dobre rezultate, što ponovno valja pripisati radu sudaca, sudskih savjetnika i službenika koji rade na rješavanju sudskih predmeta“. Kad je Rogić zaprimio dužnost predsjednika suda 2012. preuzeo je više od 27000 zaostalih predmeta. Za vrijeme mandata riješio je pored zaprimljenih i dodatnih 16929 predmeta te početkom 2016. sveo zaostatak na 10071 predmet. Rogić je godišnje rješavao preko 4000 predmeta zaostataka, dok je u dvije godine pod Anom Mišlov riješen 2591 predmet, ili 1295 godišnje. Rogić je Ani Mišlov bio protukandidat prilikom izbora šefa suda u Zadru, o kojem je odlučivao DSV. Rogić je po kriterijima DSV-a osvojio posljednje šesto mjesto na tom natječaju.

I NEKE SLUŽBENO DOSTUPNE i nedavno objavljene informacije pokazuju i neku drugu, ne baš pohvalnu sliku trendova sa zadarskog općinskog suda. Prema nedavnom pisanju Jutarnjeg lista, zadarski općinski sud tako je među pet sudova u Hrvatskoj koji bilježe najveći porast neriješenih zemljišno-knjižnih predmeta, a Zemljišnoknjižni odjel vodi upravo Ivana Klišmanić, koja je tužila Rogića. U odnosu na 2015. u zemljišno-knjižnom odjelu nije bilo zaostataka, a tijekom 2016. porastao je broj neriješenih predmeta za 720. Neki pravosudni izvori tvrde da se u Zadru taj trend počeo negativno preokretati upravo nakon što je Rogić napustio mjesto predsjednika tog suda te da su mu potom zlonamjerno dali u rad referadu jedne od sutkinja s povećim brojem kompleksnih, odnosno najstarijih neriješenih predmeta.

PREDSJEDNICA OPĆINSKOG SUDA U ZADRU ANA MIŠLOV I NJEZINA ZAMJENICA IVANA KLIŠMANIĆ. FOTO: PIXSELL

Ana Mišlov je također za Nacional iznijela i precizne podatke o radu suca Željka Rogića tijekom 2017., kada se vratio na ranije radno mjesto suca u parničnom odjelu. Prema njezinim riječima, Rogić je prema podacima u aplikaciji eSpis, u 2017. ostvario radni učinak od 77,14 posto tzv. sudačke norme, riješivši 141 predmet“, ali u uvjetima spomenute nedavno zadužene najstarije referade Općinskog suda i zbog izbivanja s posla zbog upale pluća, pa se taj rezultat pokazuje uspješnim.

Rogić je kao optuženi u dva navrata u veljači i svibnju prošle godine od Općinskog suda u Šibeniku zatražio izuzeće suca Ivana Jurišića kojemu je dodijeljen spor između Rogića i Klišmanića, no oba su mu zahtjeva glatko odbijena. Rogić je u prvom zahtjevu za izuzeće naveo kako je sudac Jurišić na jednom od ročišta prilikom saslušanja svjedoka – novinara Slobodne Dalmacije Predraga Opačića – Rogiću zabranio pitanje o tome postoji li, prema mišljenju svjedoka, nepotizam u hrvatskom pravosuđu, budući da je tema rasprave na ročištu na kojem je saslušan svjedok Opačić bio upravo nepotizam u hrvatskom pravosudnom sustavu. U drugom je zahtjevu za izuzeće suca Jurišića optuženi Rogić kao razlog naveo kako je doznao da je sudac Jurišić izvan sudnice s kolegama komentirao događanja na raspravi i iskaze svjedoka. Rogiću je sporno to što je Jurišić komentare razmjenjivao sa sutkinjom Općinskog suda u Šibeniku Majom Šupe koja je tražila i dobila Rogićevo izuzeće kada je on trebao suditi u njezinu sporu sa Stipom Petrinom u Zadru.

ROGIĆ JE, DAKLE, BIO SUDAC u postupku koji sutkinja Šupe kao tužiteljica vodi protiv tuženog načelnika općine Primošten Stipe Petrine zbog navodne klevete. Maja Šupe je na početku spora tražila izuzeće Rogića, tvrdeći kako je saznala da Rogić kao sudac „na rasprave dolazi u društvu optuženog Petrine“ te je zaključila da on ne može biti nepristran u toj parnici. Rogić je izuzet iz toga slučaja. Rogić se pita kako je sutkinja Šupe mogla dobiti izuzeće iz razloga jer on navodno na rasprave dolazi s optuženim Petrinom te zaključuje kako opravdano sumnja da sudac Jurišić, koji sudi u njegovu predmetu protiv Antuna Klišmanića, prenosi kolegici Maji Šupe događaje u sudnici tijekom rasprava u sporu s Klišmanićem. Rogić u zahtjevu za izuzeće upozorava da je takav oblik iznošenja pojedinosti s rasprave neprofesionalan i pristran u korist suprotne strane. No zahtjev za izuzeće sutkinje Šupe Rogiću nije prihvaćen. Sutkinja Maja Šupe u domaćoj je javnosti poznata po nedavnoj oslobađajućoj presudi u korist kontroverznog zagrebačkog biznismena Tomislava Horvatinčića u bizarnom sudskom procesu koji je protiv njega pokrenut zbog pomorske nesreće koju je ovaj izazvao u kolovozu 2011. i u kojoj je na svojoj jedrilici smrtno stradao bračni par Salpietro.

PREMA SADRŽAJU SUDSKOG SPISA, Željko Rogić je uvjeren da je sudska hajka protiv njega pokrenuta isključivo zbog činjenice da je javno progovorio o nepotizmu u pravosuđu koji je u jednom od svojim istupa na ročištima nazvao „gorim zlom i od korupcije jer je to svojevrsna vječna korupcija i najplodnije tlo za trajnu i dugotrajnu korupciju u očima nevidljivoj, a bistrim raciom lako uočljivoj klijentelističko-nepotističkoj mreži razapetoj poput paukove“ u kojoj najviše stradaju oni „koji ne žive u čoporu“. Kao refleksiju takvih neprimjerenih pritisaka očekivano je doživio i nesvakidašnje pismo koje mu je predsjednica suda uputila nakon što se morao odazvati sudskom ročištu na drugom sudu, iako se, kako tvrde njemu bliski izvori, uredno pojavio na poslu i radio navedenog dana te tek naknadno otputovao u Šibenik na popodnevno sudsko ročište.


Veze odvjetnika i sudaca na zadarskim sudovima

U sudskom spisu gdje je Rogić tužen radi uvrede i klevete spomenute su i brojne ostale obiteljske i prijateljske veze odvjetnika i sudaca na zadarskim sudovima koje u samom sudskom postupku nisu bile demantirane, a na koje je Rogić upozorio. Navodi se da je kći bivšeg predsjednika Županijskog suda u Zadru Vladimira Mikolčevića Marta Mikolčević primljena na Općinski sud u Zadru u vrijeme kad je njezin otac bio sudac na Županijskom sudu u Zadru te da je u vrijeme kad je preuzeo dužnost predsjednika tog suda Marta Mikolčević prešla na Županijski sud u Zagrebu, a potom i na Vrhovni sud Republike Hrvatske gdje i danas radi. Spominju se i slučajevi suca Županijskog suda u Zadru Borisa Radmana, čija je supruga Kerol Sablić Radman državna odvjetnica na općinskom državnom odvjetništvu u Zadru te da oboje rade na istim kaznenim predmetima, potom i slučaj Marina Grbića, suca i dugogodišnjeg predsjednika građanskog odjela Županijskog suda u Zadru te da je njegov sin Frane Grbić odvjetnik u Zadru koji zastupa stranke pred sudom u kojem je sudac njegov otac. Odvjetnik Ive Brkić je sin Ustavnog suca suda Republike Hrvatske Branka Brkića koji je ranije bio sudac Vrhovnog suda RH i privatni je odvjetnik u Zadru u uredu s Branimirom Zoricom, Ana Brkić je supruga navedenog privatnog odvjetnika u Zadru Ive Brkića i ujedno i predsjednica kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru i nevjesta sucu Ustavnog suda Republike Hrvatske Branku Brkiću. Branko Brkić je ujedno bio član Državnog sudbenog vijeća, dakle tijela koje bira suce. Danijela Zubčić Poljak je kaznena sutkinja Općinskog suda u Zadru, inače kći bivše sutkinje Županijskog suda u Zadru Ankice Pučić Zubčić. Domagoj Kurobasa je kazneni sudac Općinskog suda u Zadru, a sucem je imenovan u vrijeme kad je njegov otac Milivoj Kurobasa bio predsjednik Trgovačkog suda u Rijeci.

Predsjednica Trgovačkog suda u Zadru je Ardena Bajlo, rođena Kotlar, njezin brat Franko Kotlar je odvjetnik u Zadru, a uz specijalnost bavljenja trgovačkim pravom uredno zastupa stranke pred sudom na čijem čelu je njegova sestra. Sin predsjednice Trgovačkog suda u Zadru zove se David Bajlo, odvjetnik je i sa svojim ujakom Frankom Kotlarom zastupa stranke pred Trgovačkim sudom u Zadru, čija je predsjednica njegova majka.

U spisu se također navodi da je sutkinja Iva Lovrin imenovana sutkinjom Općinskog suda u Zadru i to odmah nakon stjecanja uvjeta potrebnih da može postati sutkinja i to u vrijeme kad je njezina majka Ana Lovrin bila ministrica pravosuđa u vladi. Na tom mjestu Iva Lovrin nalazi se i danas, a Nacional iz pouzdanih izvora saznaje da se trenutno sprema njen prelazak na Vrhovni sud sa zadarskog općinskog suda i to u vrijeme dok joj je majka Ana Lovrin zamjenica u Državnom izbornom povjerenstvu koje predvodi predsjednik Vrhovnog suda. U spisu se navodi da je u županijsko državno odvjetništvo u Zadru Astrid Galović došla upravo u vrijeme kada je njezin otac Ivan Galović bio čelnik županijskog državnog odvjetništva u Zadru. Navodi se i da je nekadašnji općinski državni odvjetnik u Zadru Denis Sokol sada zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zadru, kao i da je njegova supruga u to vrijeme također zaposlena u zadarskom općinskom državnom odvjetništvu, a supruga zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Zadru Igora Vulića Dunja Vulić je odvjetnica u Zadru koja klijente zastupa u kaznenim predmetima, a ranije je također bila zamjenica općinskog državnog odvjetnika kao i njezin suprug. Riječ je o povezanosti koja je interno prikazana u Rogićevu sudskom postupku, a koja ukazuje na to da rodbinske premreženosti u zadarskom pravosuđu a i šire itekako ima. Sve navedene činjenice ni u jednom trenutku tijekom sudskoga postupka nisu demantirane i nitko od sudionika postupka nije ih dovodio u pitanje.

Komentiraj