Najbolja svjetska bacačica diska, četverostruka europska prvakinja i olimpijska pobjednica iz Londona 2012. godine, 26-godišnja Sandra Perković u utorak je iz Zagreba krenula prema Rio de Janeiru, a prije 12-satnog leta je istaknula da se osjeća odlično i da je fokusirana na ostvarenje cilja.

“Osjećam se odlično. Odradila sam danas zadnji trening, koji je bio fantastičan. Nakon 12 sati leta, kad dođem tamo, najbolje ću znati u kakvom sam stanju”, rekla je vlasnica najbolja četiri rezultata u ovoj sezoni i najveća favortkinja za zlatno odličje u bacanju diska.

No, Sandra ne želi preskakati korake u pripremi.

“Prvo je na meni da se dobro odrade kvalifikacije, da se uđe u finale, a onda su sve šanse otvorene. Znam da sam se spremila, da sam zdrava i da odlazim tamo fokusirana i spremna, a onda je sve u božjim rukama.”

U Londonu je prije četiri godine za zlato bacila disk do 69,11 metara.

“Za zlato će trebati baciti preko 70 metara, iako je to možda upitno, jer će natjecanje biti u 11 ujutro. Za medalju će trebati baciti preko 67 metara. Ne opterećujem se ni plasmanom, ni daljinom. Samo želim doći tamo, osjećati se odlično, uživati u natjecanju, dati sve od sebe i učiniti nas ponosnima.”

Sandra tvrdi da je rani termin finala ne brine.

“Kako meni, tako svima. Napravili smo već nekoliko testova i bilo je odlično. Ne moram se ničega bojati.”

Perković ima zanimljivu tezu o najvećim suparnicama.

“Definitivno najveća konkurencija sam sama sebi, jer ako nisam prava, onda ni disk ne može poletiti. Tu su dvije Kubanke, prošlogodišnja osvajačica svjetskog zlata Denia Caballero i Yaime Perez koja ove sezone baca na razini 69 metara, imamo Njemicu Juliju Fischer na 68 i pol metara, drugu Njemicu Nadine Mueller koja treću godinu zaredom osvaja velika odličja, To je top pet, ali postoji mogućnost da i neke druge djevojke iznenade. Ovo su olimpijske igre i sigurno će sve djevojke doći spremne.”

Sandrin trener Edis Elkasević nije u toj ulozi bio u Londonu, gdje je Sandra još uvijek bacala pod vodstvom legendarnog ‘Trenđe’, pokojnog Ivana Ivančića. Dakle, Elkaseviću u kolekciji još nedostaje olimpijsko zlato, što je dodatno povećalo osjećaj uzbuđenja uoči puta.

“Sinoć sam shvatio da idemo na nešto za što se četiri godine spremaš. Evo, i sad sam naježen. Olimpijske su igre svake četiri godine i za njih se svi spremaju. Zdrava je i spremna”, rekao je Elkasević i tvrdi da je u pripremama učinjeno sve što je bilo moguće te da je njegova štićenica još bolja nego što je bila na Europskom prvenstvu u Amsterdamu.

“U Amsterdamu je bila na nekih 90 posto, sad je sto posto spremna.”

Od Sandre svi očekuju još jedno zlato, a toga je svjestan i njezin trener.

“Svaka medalja je uspjeh, a kamoli zlato. Mi se spremamo, imamo četiri najbolja rezultata i svi očekuju zlato. Ja kažem – idemo na medalju. Sve ostalo je plus. Nije to natječaj, na kojem ćeš se pojaviti i pokupiti medalju. Ona mi djeluje dobro, djeluje mi smireno, željna je i ja kao trener jedva čekam da vidim kako će to tamo izgledati”, zaključio je Elkasević.

Prvo hrvatsko zlato iz Rio de Janeira, otišlo je u ruke Josipa Glasnovića, sportaša iz zagrebačke Dubrave, što je dodatno razveselilo kvartovski odanu Sandru, koja najavljuje velike rezultate i ostalih članova reprezentacije iz sjeveroistočnog dijela hrvatske metropole, od kuda osim dvoje spomenutih dolaze još skakačica u vis Ana Šimić, boksač Filip Hrgović i rukometaš Manuel Štrlek.

“To mi daje veliki optimizam. Znači ima nešto u toj Dubravi, nadam se da je to vjetar koji nas gura naprijed. Ima nas pet, ja garantiram da će biti… možda budu svih pet medalja”, rekla je Sandra i zaputila se prema Brazilu.