Pehnec: ‘Zagreb nema najlošiju kvalitetu zraka u Europi’

Gordana Pehnec, predstojnica Jedinice za higijenu Instituta za medicinska istraživanja, objašnjava uzroke onečišćenja zraka u Zagrebu, imamo li dovoljno mjernih postaja i kako se zaštititi od posljedica

 

Početkom siječnja neki mediji su izvijestili da je Zagreb imao najlošiju kvalitetu zraka od svih gradova u Europi. Takvi medijski napisi o Zagrebu nisu neuobičajeni, pogotovo u zimskim mjesecima. O tome koliko je onečišćen zrak ozbiljan problem i kako utječe na zdravlje građana Zagreb News je razgovarao s Gordanom Pehnec, doktoricom znanosti; dipl.ing.kem, znanstvenom savjetnicom i predstojnicom Jedinice za higijenu okoline na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu (IMI).

Ona je ispričala kako se kvaliteta zraka u Zagrebu s obzirom na lebdeće čestice najčešće pogoršava u zimskim mjesecima, tijekom sezone grijanja. Razlog tome su, tvrdi, pojačane emisije iz ložišta, ali i nepovoljna meteorološka situacija, naročito inverzija koja nastaje zimi za anticiklone. Dodala je i kako kod dugotrajnih anticiklona zimi nema vjetra koji bi raznosio onečišćen zrak ni oborina koje bi ubrzale taloženje pa se štetne tvari nakupljaju pri tlu.

“Ne bi se, međutim, moglo reći da Zagreb ima najlošiju kvalitetu zraka u Europi. Web stranice koje objavljuju takve liste ‘najzagađenijih gradova’ kao podlogu za izračunavanje koriste satne vrijednosti koncentracija samo s određenog, manjeg broja mjernih postaja te iz njih izračunavaju indekse kvalitete zraka metodologijom koja često nije ujednačena. Koncentracije svih onečišćujućih tvari u zraku variraju tijekom dana, tjedna i godine ovisno o vremenskim uvjetima i ljudskim aktivnostima, stoga povremene visoke satne vrijednosti ne bi trebale biti zabrinjavajuće i ne daju uvijek ni točan uvid u stvarno stanje”, objasnila je Gordana Pehnec.

Rekla je i kako se zbog svojeg štetnog utjecaja na zdravlje danas najčešće prate lebdeće čestice PM10 i PM2.5, odnosno čestice promjera manjeg od 10 µm i 2,5 µm, a mogu sadržavati razne štetne tvari poput toksičnih metala ili kancerogenih organskih spojeva. Krupnije čestice, tvrdi, zadržavaju se uglavnom u gornjim dišnim putevima te ih možemo izbaciti kašljanjem ili kihanjem, dok sitnije (npr. PM2.5) prodiru u donje dišne puteve i do pluća, a one manje od 1 µm mogu kroz alveole dospjeti u krvotok, čime se na česticama vezane štetne tvari mogu prenijeti dalje.

“Lebdeće čestice mogu potjecati iz brojnih izvora. Postoje prirodni izvori čestica, na primjer erupcije vulkana, donos pijeska iz pustinja i sl. U urbanim sredinama glavni su izvori industrija, proizvodnja energije, građevinski radovi, promet i to ne samo ispušni plinovi automobila, već također i trošenje guma, kočnica i dijelova vozila te resuspenzija već nastale prašine s tla. Značajan su izvor i razna ložišta, naročito ona koja koriste drvo ili ugljen kao gorivo te gdje je gorenje nepotpuno”, naglasila je Gordana Pehnec.

Na pitanje mogu li Zagrepčani biti općenito zadovoljni kvalitetom zraka odgovara kako se Zrak u Zagrebu ocjenjuje, na žalost, kao zrak druge kategorije, odnosno onečišćen zrak jer dolazi do prekoračenja propisanih vrijednosti za pojedine onečišćujuće tvari. Istaknula je kako na većini mjernih postaja problem predstavljaju lebdeće čestice PM10 i PM2.5, na nekima je problem dušikov dioksid ili ljeti ozon. No kao pozitivan pomak spomenula je kako višegodišnja mjerenja pokazuju ipak da se koncentracije dušikovog dioksida i čestica na mjernim postajama u Zagrebu polako smanjuju.

No u Zagrebu nemaju svi dijelovi jednako onečišćen zrak. “Naime, što se tiče lebdećih čestica, uočeno je da koncentracije rastu u smjeru od sjevera prema jugu, pa su tako one niže na npr. mjernoj postaji na Ksaverskoj cesti u odnosu na Novi Zagreb, postaje Siget i Zagreb-3 (Dugave). S druge strane, koncentracije dušikovog dioksida, plina prisutnog u ispušnim plinovima automobila, najviše su u dijelovima grada koji su najopterećeniji prometom – u centru grada (Đorđićeva ulica, Miramarska cesta), Prilazu baruna Filipovića…”, rekla je Gordana Pehnec

Dotaknula se i broja mjernih postaja te omogućuju li kvalitetno praćenje stanja zraka. Naglasila je da u Zagrebu postoji šest postaja lokalne mjerne mreže koju financira Grad Zagreb (Ksaverska cesta, Đorđićeva ulica, Prilaz baruna Filipovića, Siget, Susedgrad, Peščenica), tri postaje državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka (u Miramarskoj, Maksimiru i Dugavama) te nekoliko postaja posebne namjere (npr. Jakuševac). Dodala je i kako je u planu uspostavljanje mjerne postaje u Sesvetama i još jedne postaje državne mreže (Zagreb-4). “Broj mjernih postaja u gradu veći je od onog minimalnog koji zahtijevaju naši propisi i propisi EU-a. Također, hodovi koncentracija na pojedinim postajama su vrlo slični te su dosadašnja mjerenja već prilično točno identificirala glavne izvore onečišćenja zraka u pojedinim dijelovima grada.

Na kraju je savjetovala građane da izbjegavaju neprovjerene web stranice i aplikacije te da prate provjerene stranice, na kojima je poznat izvor podataka, a to je u prvom redu portal Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj. Istaknula je i portal Eko Zagreb.hr, na kojem se objavljuju podaci o Zagrebu kao i web stranicu Europske agencije za okoliš, gdje se objedinjavaju podaci za Europu.

“Upute i preporuke kako se ponašati u slučaju povišenih koncentracija osim na spomenutim web stranicama mogu se inače pronaći i na web stranici IMI-ja te NZJZ-a ‘Dr. Andrija Štampar’. Željela bih naglasiti da se preporuke daju preventivno već kod vrijednosti koje su niže od onih kod kojih bi direktno i neposredno nastala šteta po ljudsko zdravlje”, zaključila je Gordana Pehnec.

Komentiraj