Ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac svojom je pasivnošću i slabom kontrolom provedbe natječaja putem kojih se dodjeljuju bespovratna sredstva iz europskih fondova, najodgovornija za položaj Hrvatske na samom začelju Europske unije po isplati tih sredstava. Slaba realizacija, kašnjenje natječaja, česta promjena traženih uvjeta i samovolja pojedinih ministara, glavni su razlozi što mnoge tvrtke, ali i državne institucije, mjesecima pa i godinama čekaju na provedbu natječaja i dodjelu novca koji mnogima od njih znači opstanak na tržištu. Primjer ministra zdravstva Milana Kujundžića i njegova odluka kojom je za čak 26,5 milijuna kuna srezao iznos koji bi za izgradnju Objedinjenog hitnog bolničkog prijema iz europskih fondova trebale dobiti splitska, osječka i varaždinska bolnica, samo je jedan u nizu primjera koji pokazuju zašto je Hrvatska na samom dnu europske ljestvice po iskorištenosti fondova i zašto pojedini stručnjaci upozoravaju da bi ministrica Gabrijela Žalac trebala imati aktivniju ulogu u kontroli i provedbi natječaja koje neki njeni kolege samovoljno provode i putem njih promoviraju vlastite interese.

Na problem loše koordinacije između ministarstava upozorava i jedna od vodećih hrvatskih stručnjakinja za EU fondove te vlasnica učilišta i tvrtke EU Projekti Ariana Vela: “Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a u sustavu upravljanja i kontrole Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), a sukladno našem zakonodavnom okviru, obavlja više funkcija. Moje je mišljenje da bi najvažnija funkcija trebala biti ona koordinacijskoga tijela koje osigurava da cijeli sustav, dakle svi operativni programi i sve prioritetne osi sa svim tijelima koja unutar njih djeluju, rade prema istim pravilima i tumače ih na isti način. To dosad nije postigao niti jedan ministar u resoru fondova EU-a i upravo tu leži jedan od problema s kojima se korisnici redovito suočavaju, a to je različiti pristup u tumačenju pravila. S obzirom na to da imam zadovoljstvo raditi na projektima u sva četiri operativna programa i gotovo svim prioritetnim osima s gotovo svim tijelima u sustavu, jako dobro vidim koliko je praksa neujednačena i koliko se mnogo može napraviti upravo u tom pogledu. Naravno, za ozbiljnu koordinaciju morate imati i vrlo iskusne stručnjake koji odlično poznaju nacionalnu i EU regulativu.”

Osim slučaja s ministrom Kujundžićem, postoji još niz primjera u kojima su se već gotovi projekti, kojima je samo trebalo isplatiti novac, zaustavljali, a za neke od njih odgovorno je bilo i samo ministarstvo koje vodi ministrica Gabrijela Žalac. Tako je nedugo nakon što je preuzela Ministarstvo zaustavljen projekt Newlight Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), a u koji se krajem 2015. godine uključilo 57 općina i gradova Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije. Za potrebe njegove pripreme prvi put u Hrvatskoj odobreno je i bespovratno sufinanciranje od ELENA fonda Europske investicijske banke. Ostatak potrebnih sredstava, oko 150 milijuna kuna, trebao je biti financiran uz pomoć bespovratnih sredstava iz fondova EU-a, konkretno mjere 4.c.4. – Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020., a za tu je potrebu čak i napravljen financijski model koji je kombinirao bespovratnu pomoć i revolving fond. No promjenom vlasti cijeli je projekt zaustavljen jer su iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a zaključili da se on može financirati iz komercijalnih prihoda i da za projekt nisu potrebna bespovratna sredstva EU-a. Branko Grčić, bivši potpredsjednik vlade za gospodarstvo i ministar za EU fondove, tvrdi: “To je samo jedan u nizu primjera kako se ova vlast odnosila prema projektima koji su dogovoreni za vrijeme vlade Zorana Milanovića. Budite sigurni da nije slučajno što je zaustavljen projekt koji se nalazi na području gdje je na vlasti SDP s partnerima. No to je možda i najmanji problem kada su u pitanju EU fondovi. Znam da u javnosti postoji slika da za vrijeme SDP-ove vlade nismo radili ništa i da nismo povlačili dovoljno novca. Ali baš me zanima bi li se premijer Plenković mogao hvaliti s početkom radova na Pelješkom mostu da nije bilo vlade Zorana Milanovića. Trebalo je puno lobiranja i priprema koje smo obavili Siniša Hajdaš Dončić i ja da Europska unija odobri financiranje tog projekta bespovratnim sredstvima.”

On dodaje: “Očito je da ministrica Gabrijela Žalac ima problema s provedbom projekata jer ja ne vidim da je ova vlada uspjela napraviti neki veliki projekt koji se financira europskim novcem. Tu mislim na projekte koji su veći od 300 milijuna kuna. Mene stvarno zanima što je s projektom pruge od Zagreba do Rijeke i gdje se stalo s tom projektnom dokumentacijom. Mislim da je nedostatak tih velikih projekata glavni problem ove vlade kada je u pitanju korištenje EU fondova.”

Drugi veliki problem česte su promjene uvjeta natječaja i odgoda njihove provedbe, što dodatno stvara probleme onima koji se na te natječaje javljaju zbog rasta troškova. Na to je upozorio varaždinski župan Radimir Čačić, koji kaže da zbog dugog razdoblja u kojem se provode natječaji rastu cijene potencijalnih građevinskih radova, što dovodi do promjena u troškovniku i u potpunosti mijenja natječajnu dokumentaciju pojedinih projekata. Branko Grčić kaže da su mu iz vremena dok je bio ministar poznati takvi primjeri i da bi upravo takve stvari trebale biti čvršće pod nadzorom ministrice Gabrijele Žalac: “I sam sam imao velikih problema s gradnjom pruge Dugo Selo-Križevci jer je zbog žalbi natječaj nekoliko puta rušen, što je dovelo do rasta troškova gradnje. Na takve stvari ne možete utjecati, ali ih možete minimalizirati. Ne može se dogoditi da u drugoj polovici 2018. godine imamo samo devet posto isplaćenih sredstava za razdoblje koje završava 2020. godine. To pokazuje da ministrica, ali i cijela Vlada, ne radi dobar posao.”

U financijskom razdoblju 2014. – 2020. Hrvatskoj je na raspolaganju ukupno 10,7 milijardi eura sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Od tog iznosa 8,43 milijardi eura predviđeno je za ciljeve kohezijske politike, dvije milijarde eura za poljoprivredu i ruralni razvoj te oko 250 milijuna eura za razvoj ribarstva. To je više od osam puta veći iznos nego što nam je bio dostupan u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju. Međutim, Hrvatska za sada loše koristi ta sredstva, na što upozorava i Ariana Vela: “Trenutačno stanje iskorištenosti EU sredstava iz omotnice Europskih strukturnih i investicijskih fondova promatram objektivno i smatram da rezultat nije dobar. Manje od 50 posto alokacije je ugovoreno, a posebno je nepovoljna činjenica da je isplaćeno manje od 10 posto ukupne alokacije. Budući da se sredstva moraju potrošiti unutar prethodno određenih rokova, a svakako najkasnije do kraja 2023. godine, riječ je o objektivno lošem rezultatu i postoji opasnost da će ukupni iznos isplaćenih sredstava na kraju ovog financijskog razdoblja biti nizak. Još uvijek postoji nada da će dio dosad ugovorenih projekata biti proveden do kraja navedenog razdoblja pa će i iznos isplaćenih sredstava biti veći, ali potrebno je uložiti mnogo veće napore na razini sustava, korisnika i države općenito kako bi se to i ostvarilo.”

Njene riječi potvrđuju i relevantni podaci službenih europskih institucija iz Bruxellesa, što se vidi i na službenom portalu Europske komisije koji izvještava o korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova. Podaci objavljeni na toj stranici uključuju rezultate pojedine države do kraja prošle godine i kada je riječ o stupnju implementacije, odnosno postotku ugovorenih sredstava, od nas su trenutačno gore samo Španjolska – koja je od dodijeljenih 37 milijardi eura ugovorila nešto preko 10 milijardi, odnosno 19,2 %, Cipar s ugovorenih 16 % od 874 milijuna te Rumunjska koja je stalno na dnu liste, a koja je od gotovo 31 milijarde eura do sada ugovorila tek nešto preko pet milijardi (13,9 %).

Listu uspješnih predvodi Belgija, ali treba napomenuti da toj zemlji kroz ukupno 10 programa na raspolaganju stoji samo 2,7 milijardi eura, odnosno 242 eura po glavi stanovnika. Za usporedbu, Hrvatska ima pravo na deset puta veću sumu, odnosno 2529 eura po glavi stanovnika. Slična suma po glavi stanovnika na raspolaganju je i susjednoj Mađarskoj, ali je ona ugovorila i povukla tri puta više. Od 25 milijardi eura Mađarska je već ugovorila 63,2 % sredstava, odnosno 18,7 milijardi. Kada je riječ o isplatama, situacija je još gora i tu je na europskoj tablici od Hrvatske, kojoj je od ukupne svote do sada isplaćeno samo 9 % sredstava (europski prosjek je 13 %), gora samo Malta sa 7 %. Ariana Vela objašnjava koji su glavni problemi zbog kojih je Hrvatska na začelju Europske unije: “Problemi koji pogađaju sustav fondova EU-a zapravo dobro oslikavaju stanje u kojem se nalazi naša država i vrlo su slojeviti. Na primjer, kada pogledamo funkcioniranje tijela javne vlasti, možemo zaključiti da se zapošljavanja uglavnom događaju po političkom ključu, odgovornosti političara i javnih službenika najčešće nema, a postoji i niz često nepotrebnih administrativnih zahtjeva i preduvjeta koje je potrebno ispuniti da bi se sredstva bolje koristila. Na primjer, za svaki ozbiljan infrastrukturni projekt potrebno je riješiti imovinsko-pravne odnose na zemljištu, što ili nije učinjeno ili ti postupci traju jako dugo zbog sporosti naše administracije, što ugrožava dinamiku provedbe projekata i nepovoljno utječe na pokazatelje iskorištenosti fondova EU-a. S druge strane, sustav upravljanja i kontrole ESIF-om kompleksan je, funkcionira na više razina i često ovisi o tome tko je na čelu svake razine, što pokazuje da sustav kao takav ne funkcionira, već se oslanja na entuzijazam pojedinaca. Ako na određenoj funkciji radi osoba koja je nečiji rođak ili prijatelj, a nema tražene kompetencije, ne možemo očekivati da će stvari funkcionirati. Osim toga, korisnici često zanemaruju odredbe ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava koje su potpisali i provode projekte suprotno njihovim odredbama, što za posljedicu ima utvrđivanje nepravilnosti i financijske korekcije. Postoji još mnogo razloga, ali već to što sam nabrojala jasno demonstrira u čemu je problem. Bez značajnijih promjena našeg nacionalnog mentalnog sklopa i jačanja stručnih kapaciteta, teško ćemo ići naprijed u svim segmentima, pa tako i fondovima EU-a.”

Probleme s korištenjem EU fondova nema samo ova vlada, već su kontinuirani od kada je Hrvatska stekla status kandidata za članstvo u Uniji, a samim time i mogućnost samostalnog korištenja programa pomoći iz pretpristupnih programa Europske unije. Tako je Hrvatska od 2005. bila korisnica ISPA, Phare i SAPARD programa, a početkom 2007. godine otvoren je novi integrirani program IPA koji je zamijenio spomenute programe. Od ulaska u EU 1. srpnja 2013. Hrvatskoj su kao punopravnoj članici na raspolaganju znatno veća sredstva iz europskih strukturnih fondova u odnosu na sredstva koja je imala na raspolaganju kroz pretpristupne fondove. No kako se u EU-u rade sedmogodišnji planovi, s danom pristupanja Hrvatska je postala korisnik strukturnih instrumenata iz financijskog razdoblja 2007. – 2013., ali samo za drugu polovicu 2013. Ukupno gledajući, u financijskom razdoblju 2007. – 2013. Hrvatskoj je iz pretpristupnih programa pomoći IPA i strukturnih fondova u zadnjih šest mjeseci 2013. godine na raspolaganju bilo 1,28 milijardi eura (0,84 milijarde € iz pretpristupnih i 0,44 milijarde € iz strukturnih fondova).

U početnim godinama trend u ugovaranju i isplati sredstava krajnjim korisnicima bio je iznimno slab jer je do završetka financijskog razdoblja 2007. – 2013. Hrvatska ugovorila tek nešto preko 40% i imala jedva 30 % isplaćenih sredstava od ukupno raspoloživih. Ipak, u preostale tri godine stanje se osjetno popravilo pa su posljednji podaci pokazali da je ugovoreno čak i više od raspoloživa iznosa, a isplaćeno je 87,4 % raspoloživog iznosa.

I dok politika ministrice Žalac, ali i njenih prethodnika, ne ulijeva preveliku nadu u naglo poboljšanje cijele situacije oko povlačenja fondova, treba reći da će se sredstva iz financijskog razdoblja 2014. – 2020. koristiti do 2023. godine. S obzirom na to da je Hrvatskoj do sada doznačen samo manji dio dodijeljenih sredstava, u narednih pet godina možemo povući gotovo 10 milijardi eura. Taj iznos predstavlja preko 20 % hrvatskog BDP-a pa je zato vrlo važno da političari napokon shvate koliko su europski fondovi važni i pokrenu svoju tromu administraciju koja će omogućiti da se taj ogromni potencijal i iskoristi jer može imati snažan učinak na gospodarski rast u narednim godinama.

“Suština je takva da će neki ministri, kao na primjer ministar gospodarstva, prepoznati važnost EU fondova za poduzetnike i raditi na tome da poboljšaju situaciju i osiguraju im sredstva, dok će netko drugi zanemariti njihovu važnost. Sve dok ne uspostavimo sustav u kojem postoji adekvatna odgovornost zaposlenih u javnom sektoru, kao i političku odgovornost dužnosnika, neće postojati alati koji bi ih mogli natjerati da počnu obavljati svoj posao”, zaključila je Ariana Vela.