PAOLO TIŠLJARIĆ: ‘Unatoč pandemiji, ove godine imamo čak sedam premijera’

Redatelj Paolo Tišljarić, ravnatelj dubrovačkog Kazališta Marina Držića, režira Vojnovićeve ‘Maškerate ispod kuplja’ koje će premijerno biti izvedene 25. svibnja. Paolo Tišljarić najavljuje i da će se iduće godine ponovno javiti na natječaj, za drugi mandat ravnatelja kazališta u Dubrovniku

Od 2018. godine ravnatelj dubrovačkog Kazališta Marina Držića je redatelj Paolo Tišljarić. Iako u početku nije dobio podršku Kazališnog vijeća, uz objašnjenje da je mlad i neiskusan, ipak je Gradsko vijeće Dubrovnika dalo tada 27-godišnjem Tišljariću povjerenje da dođe na čelo KMD-a koji je bio u rasulu. U trećoj sezoni, koja je pri kraju, Tišljarić je zaista napravio velike stvari u Kazalištu Marina Držića. Upravo režira Vojnovićeve “Maškerate ispod kuplja”, koje će premijerno biti izvedene 25. svibnja. To je jedna od čak pet predstava u tom kazalištu ove sezone, a onda su ove godine na redu još dvije. U godinama obilježenim koronom nije lako raditi i proizvoditi predstave, priznaje Tišljarić, ali je zato potrebno mudro birati tekstove i suradnike. Ponekad se, primijetio je, baš u nedostatku novca dogode najzanimljivija rješenja.

Tišljarić je rođen 13. prosinca 1991. u Zagrebu, a 2013. diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dosad je postavio mnoge predstave u brojnim kazalištima te je asistirao Tomažu Panduru, Ivici Buljanu, Krešimiru Dolenčiću, Oliveru Frljiću, Aleksandru Popovskom i drugim redateljima, kao i na glumačkim klasama Franke Perković, Velibora Jelčića i Krešimira Dolenčića. Član je HDDU-a, a u Dubrovniku je prije KMD-a radio s kazališnom družinom Kolarin na predstavama “Vjera iznenada” i “Novela od Stanca”.

NACIONAL: U Kazalištu Marina Držića režirate Vojnovićeve “Maškarate ispod kuplja”, zašto ste se odlučili za taj tekst? Znamo da se Vojnović više puta igrao u Dubrovniku, ali zašto baš sada?

“Maškarate ispod kuplja” lirska su dramska igra o umiranju gosparske sluškinje, “kozice” Anice, u ozračju gašenja dubrovačkog vlasteoskog gospodstva. Događa se u kući Nikšinica, gospođe Jele i gospođe Ane, između dvaju i pet sati po objedu, na pokladni utorak oko 1850. godine. Mislim da melankolija tog komada savršeno korespondira s našom svakodnevicom. Dekadentna vojnovićevska atmosfera i dalje živi u ovim našim suvremenim zidinama.

NACIONAL: Ovu predstavu i režirate. Koliko vam je važno, uz ravnateljski, obavljati i taj umjetnički, redateljski posao?

Kada sam se zaposlio u Kazalištu Marina Držića, mislio sam da neću režirati u tom kazalištu, ali upravo me ova koronakriza prisilila da zbog uštede na honorarima i smještaju krenem raditi “Tramvaj zvan žudnja” i sada “Maškarate ispod kuplja”. U međuvremenu sam shvatio kako je to bitno, jer sam u periodu rada na predstavi u bliskom kontaktu s radnicima u kazalištu i bolje razumijem probleme i izazove s kojima se nose. Rad na predstavi prilika je za kalibriranje i podizanje kvalitete rada i umjetničkog ansambla i tehnike.

 

‘Najtužnije je vidjeti praznu kazališnu dvoranu. Naravno da uživamo u stvaranju predstava, ali jedini smisao našeg posla je taj pljesak zadovoljne publike na kraju predstave’

 

NACIONAL: Je li se promijenilo vaše viđenje nekih stvari otkad ste ravnatelj?

I dalje smatram da je izvrsnost ono prema čemu trebamo težiti, a u međuvremenu mi se čini da sam postao zreliji i snažniji.

NACIONAL: Zašto je važno igrati Vojnovića, Držića, ali i Krležu, barde hrvatske književnosti koji ne izlaze iz mode?

Autori koje ste naveli temelji su naše literature i jezika. Bez kvalitetne klasike ne postoji ni dobar suvremeni teatar.

NACIONAL: Unatoč pandemiji, prošla godina bila je sjajna za kazalište kojem ste na čelu – jako puno premijera, gostovanja, publike uživo i online – a i pred kraj ove sezone rezultati su slični, pretpostavljam? Kako ste uspjeli realizirati toliko premijera, kako ste zadovoljni?

Za realizaciju svega bilo je potrebno puno odricanja i strpljivosti. Iskoristili smo maksimalno svoje unutarnje potencijale, a cijeli pogon kazališta marljivo je radio. S obzirom na crne prognoze tijekom prošle godine, mislio sam da ćemo morati otkazati cijelu ovu sezonu. Presretan sam što se to nije dogodilo i što smo dosad realizirali sve što je bilo planirano.

NACIONAL: Često možemo čuti da je umjetnicima zaista bilo jako teško, i još uvijek jest, zbog nemogućih uvjeta rada odnosno nemogućnosti rada. Ali kako to zaista izgleda u praksi, s jednim ansamblom koji ne radi, sa scenom koja se ne koristi, bez publike? Kako se vi osjećate?

Najtužnije je vidjeti praznu kazališnu dvoranu. Naravno da mi uživamo u stvaranju predstava, ali jedini smisao našeg posla jest upravo taj pljesak zadovoljne publike na kraju predstave.

NACIONAL: Na početku svog mandata niste dobili podršku Kazališnog vijeća jer su vas smatrali mladim i neiskusnim, ali Gradsko vijeće ipak vam je dalo šansu. Zašto se mladima ne daje više šanse, uvijek su nekako po strani i ne daje im se prilika? Vi ste imali sreću da ste dobili priliku pokazati što možete, ali mnogi je ne dobiju.

Da, imao sam sreću, ali imao sam i životopis na temelju kojega sam dobio povjerenje Gradskog vijeća. Godine rada i odricanja uvijek se na kraju isplate i mislim da kvalitetan rad nikad ne ostaje nezapažen.

‘Imao sam sreće, ali imao sam i životopis na temelju kojega sam dobio povjerenje Gradskog vijeća. Godine rada i odricanja uvijek se na kraju isplate i mislim da kvalitetan rad ne ostaje nezapažen’. PHOTO: Žarko Dragojević

 

NACIONAL: Kad smo kod mladih, jedna od vaših specifičnosti na čelu KMD-a upravo je davanje prilike mladim afirmiranim redateljima da rade, zašto vam je to bitno?

To je način da izgradimo i održimo jaku i kvalitetnu nacionalnu scenu. Uz kvalitetne glumce izrazito je bitno da imamo i kvalitetne redatelje, scenografe, kostimografe i oblikovatelje svjetla svih generacija. Jer samo izvrsna i raznolika kazališna scena može konkurirati industriji lake zabave za mase.

NACIONAL: Isto tako, plan vam je na početku mandata bio revitalizacija scene za djecu i mlade, jeste li u tome uspjeli?

Mislim da brojke pokazuju da jesmo. Osim što su naše predstave za djecu i mlade rasprodane, ostvarili smo niz uspjeha. Naše “Blizanke” nagrađene su Nagradom hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje, a Tea Bašić Erceg nagrađena je od Hrvatskog centra Assitej za najbolje kostime u predstavi “Priče iz davnine” koju smo ostvarili u suradnji s Gradskim kazalištem Trešnja iz Zagreba, jednim od najboljih kazališta za djecu i mlade u RH.

NACIONAL: Ono što se događalo s Kazalištem Marina Držića prije nego što ste ga vi preuzeli, zaista je bilo tužno. Malo predstava koje igraju za još manje publike, nije bilo doticaja s regijom, sa županijama koje gravitiraju vašem kazalištu, glumci su bili posve neiskorišteni – posebno moram naglasiti da tu mislim prije svega na divnu Milku Podrug-Kokotović. Bilo je, u najmanju ruku, zapušteno, kako se to dogodilo? Zašto se nije prije reagiralo?

Ne znam, valjda su se svi prepustili općoj letargiji. Ipak, Dubrovnik je kao stvoren za kazalište i kazališne umjetnike, pa je malo bilo potrebno da Kazalište ponovo zasja u svom punom sjaju.

NACIONAL: Kad su vam ukazali povjerenje, gradski vijećnici dali su vam “u zalog” da više koristite glumce iz ansambla KMD-a na Dubrovačkim ljetnim igrama, jer oni nisu baš ondje igrali, što je svakako neobično. Je li ta suradnja obnovljena i kakvo je vaše mišljenje o DLJI?

U dobrim sam odnosima s intendanticom Dorom Ruždjak-Podolski i stalno se trudimo pronaći modele za suradnju. Lani smo koprodukcijski ostvarili predstavu za djecu i mlade “Zlatno libro – bajke iz dubrovačkog kraja”, a planiramo i veliku koprodukciju za jednu od idućih sezona.

 

‘Od Ministarstva kulture i medija ove godine je Kazalište Marina Držića dobilo novac za obnovu dijela zgrade, ali to je samo kap u moru jer je zgrada godinama bila zapuštena’

 

NACIONAL: Kako ministrica kulture i medija surađuje s vama, s kazalištem? Je li vam se “uskočilo” s novcem za tehniku koja je bila u lošem stanju?

Ministrica nas je nekoliko puta pohvalila za odlične promotivne materijale, na što sam stvarno ponosan. Ove godine dobili smo od Ministarstva kulture i medija novac za obnovu dijela zgrade, ali to je samo kap u moru jer je zgrada godinama bila zapuštena. Prošle godine obnovili smo rasvjetni park Kazališta sredstvima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Nadam se da ćemo tako, malo pomalo, uz podršku Ministarstva i Grada Dubrovnika dovesti zgradu u reprezentativno stanje. Drago mi je što ministrica podržava i naše programske tendencije pa je iz Fonda za međunarodnu suradnju financijski podržala produkciju predstave “Noćni pisac” legendarnog Jana Fabrea.

NACIONAL: Iz godine u godinu pokazujete da je moguće s malo novca napraviti puno različitih predstava, kako vam to uspijeva?

Mudro birati tekstove i suradnike. Ponekad se baš u nedostatku novca dogode najzanimljivija rješenja.

NACIONAL: Što još publiku očekuje u ovoj sezoni, a što u idućoj? Na što ste se fokusirali pri odabiru komada?

Do kraja sezone na našoj sceni premijerno će zaigrati “Noćni pisac” Jana Fabrea, jednog od najvećih svjetskih kazališnih umjetnika, a slijedi autorski projekt Aleksandra Švabića i Vedrane Klepice “Južina”. Na jesen nas čeka predstava “Je l’ tako Zorane?’ koju radimo u koprodukciji s kazalištem Moruzgva iz Zagreba i “Dani ubojstava u priči o Hamletu” u režiji poznate slovenske redateljice Livije Pandur.

NACIONAL: Kako vidite KMD na kraju svog mandata i planirate li se kandidirati za još jedan?

Apsolutno, da. Smatram da imam još puno toga dati Kazalištu Marina Držića i gradu Dubrovniku, gdje se osjećam kao kod kuće.

 

Komentiraj