Daina Oniunas Pusić, kći bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, uskoro će režirati svoj prvi dugometražni film „Tuesday“. Mlada 36-godišnja redateljica, koja živi u Londonu, na platno će prenijeti priču o majki i kćeri u kojoj će glavne uloge imati Julia Louis-Dreyfus (Seinfeld) i irska glumica Lola Petticrew. No, ono što je u ovoj priči najvažnije jest činjenica da će film producirati američka kompanija A24 koja već godinama ima status kompanije s posebnim ukusom za nezavisne filmove, kompanije koja je producirala osvajača Oscara, film „Moonlight“ i niz drugih filmova koji su bili nominirani ili čak i osvajali Oscara. Činjenica da je kompanija A24 odabrala ovaj film znači da se radi o intrigantnoj priči vrijednoj snimanja i prikazivanja prvenstveno u festivalskim krugovima. No, priča o nastanku i usponu kompanije A24 jednako je uzbudljiva.

Kada su 2012. godine Daniel Katz, David Fenkel i John Hodges osnovali kompaniju A24, mnogi su se pitali tko su ljudi koji su odlučili prodrmati hollywoodsku scenu a ne žive u Los Angelesu već u New Yorku? Prvi filmovi na čijem se početku pojavio logo kompanije A24 bili su „Spring Breakers“ koji je režirao Harmony Korine, „The Bling Ring“ Sofie Coppole, „The Spectacular Now“ Jamesa Ponsoldta i „A Glimpse Inside the Mind of Charles Swan III“ Romana Coppole. I opet pitanje, tko su ljudi koji ne žele stajati iza komercijalnih filmova već ih zanima filmska nezavisna, pa čak i underground scena? U to vrijeme oni su samo distribuirali te filmove, nisu ih i producirali. Tek su 2016. godine odlučili i producirati filmove, prvi im je bio „Moonlight“, onaj koji je dobio Oscara za najbolji film.

U te četiri godine A24 godina izrasla je od male kompanije u mjesto gdje dolaze velike glumačke zvijezde kao što su Robert Pattinson i Scarlett Johansson kako bi glumili u malim, autorskim filmovima redatelja kao što su Jonathan Glazer i Denis Villeneuve. U kontekstu onog kako funkcionira Hollywood, to je izgladalo kao nešto neostvarivo. Ali, kako je rekao Harmony Korine, „ti frajeri su imali muda“. Colin Farrell je bio pristojniji, opisao ih je kao ljude koji imaju oko za male filmove s jedinstvenim pričama koje nikada ne bi bili snimljeni da nije bilo čelnika kompanije A24.

Daniel Katz, David Fenkel i John Hodges bili su prijatelji koji su radili u različitim producentskim i distributerskim filmskim kompanijama i koji su sanjali kako će jednog dana imati svoju kompaniju. Jedno zajedničko ljetovanje na jugu Italije, jedno putovanje prema Rimu i odluka je donesena. Osnovati će vlastitu kompaniju. Kako će se zvati? A24. Bilo je to ime autoputa prema Rimu kojim su se vozili u trenutku kada su donijeli najvažniju životnu odluku.

Pronašli su urede u New Yorku koji su izgledali loše, u Hollywoodu nikoga nije bilo briga za nekog tko je baziran u New Yorku, a kako je rekao Jeanie Igoe koji im se kasnije pridružio „Nismo imali pojma što radimo“. U jesen 2012. došli su na festival u Torontu kako bi pokušali dobiti distribuciju nekih od filmova. Srca su im se slamala, nitko nije želio raditi s njima. Tek slijedeće godine uspjeli su dobiti prve, gore spomenute filmove, za distribuciju. „Spring Breakers“ sa Jamesom Francom u glavnoj ulozi bio je hit u nezavisnim krugovima pri čemu je osvojio niz festivalskih nagrada.

U drugoj godini već su postali respektabilna firma te su distribuirali filmove Davida Michôda „The Rover“ sa Robertom Pattinsonom, „Enemy“ Denisa Villeneuvea sa Jakeom Gyllenhaalom i „Under the Skin“ Jonathana Glazera sa Scarlett Johansson. Kritičari su bili oduševljeni, publika baš i ne. Radilo se o klasičnim art filmovima, nikako o zabavi za razbibrigu. No, 2015. distribuiraju film „Ex Machina“ sa Aliciom Vikander koji je osvojio Oscara za vizualne efekte. S tim filmom više nisu bili start-up kompanija, postajali su sve veći i veći. Naročito kada su iste godine distribuirali film „Room“ za koji je Brie Larson osvojila Oscara za najbolju glumicu. I ne samo to, distribuirali su dokumentarac „Amy“ koji također osvaja Oscara za najbolji dokumentarni film 2016. godine.

Ozbiljne novce počeli su zarađivati 2016. godine kada su za milijun dolara kupili prava na distribuciju filma „The Witch“ redatelja Roberta Eggersa koji je na kino blagajnama diljem svijeta zaradio 40 milijuna dolara. Zato su taj novac odlučili investirati u produkciju prvog vlastitog filma, onog „Moonlight“. Film je bio nominiran za osam Oscara, a nakon velike drame osvojio je onaj za najbolji film. Drama je bila, ako ste zaboravili, trenutak kada je film „La La Land“ proglašen pobjednikom da bi nakon intervencije bilo objavljeno kako je to pogreška i kako je „Moonlight“ osvojio Oscara za najbolji film. Trijumf ljudi koji su odlučili uložiti novac u film o crnom homoseksualcu kojem je majka narko ovisnica a režira ga čovjek koji je prije toga snimio samo jedan film čiji je proračun iznosio 15 tisuća dolara. Nitko u Hollywoodu ne bi toliko riskirao. Oni jesu.

Kompanija tim uspjehom nije promijenila smjer poslovanja, i dalje distribuiraju i produciraju male, nezavisne filmove s dobrom pričom pa su tako uslijedili filmovi o odrastanju „Lady Bird,” “Eighth Grade” i “American Honey”; horror-thrileri “Hereditary” i “The Killing of a Sacred Deer” te snažne studije likova “A Ghost Story” i “First Reformed”. Prošle godine, tom klubu su se pridružili filmovi  “Midsommar” i obiteljska drama “The Farewell”, dok su ove godine vrhunac doživjeli filmom „Minari“ koji je imao šest nominacija za Oscara i osvojio onog za najbolju sporednu žensku ulogu.