”Vaše Veličanstvo, usrdno Vas molim da obustavite daljni tijek politike koju Njemačka trenutno vodi. U protivnom, kroz nekih 20 godina raspasti će se Carstvo poradi sukoba u kojem će se naći cijeli svijet, a koji će se dogoditi zbog neke idiotarije na Balkanu. “

Ovim riječima se, u svojem zadnjem pismu, njemačkom caru Willhelmu II. obratio već tada bivši njemački kancelar Otto von Bismarck, upozoravajući ga da više ne vodi politiku nadmetanja u Europi. Dakako, 1890.-ih nitko nije baš ozbiljno shvaćao ovog, tada već, starog političara.

Jedan od najpoznatijih kancelara u njemačkoj povijesti Otto von Bismarck rodio se 1. travnja 1815. godine u obitelji pruskih junkera. Bismarck je bio prvi kancelar Njemačkog Carstva, od njegovog proglašenja 1871. godine u Versaillesu. Prije toga bio je kancelar Pruske još od 1862. godine. Dali su mu nadimak Željezni kancelar (njem. Eiserne Kanzler) zbog nepopustljivosti u svom načinu vladanja.

U unutarnjoj politici stavio je izvan zakona više organizacija i pragmatično uveo starosne mirovine, zdravstveno osiguranje, kao i radničko osiguranje u slučaju nesreće. Posebno je bio zabrinut jačanjem Katoličke stranke centra zbog čega je pokrenuo politiku pod imenom Kulturna borba (njem. Kulturkampf) koja je završila kobno po njega.