OTROVNA POLITIKA: Vršnjačko nasilje

Autor:

Kakva Meghan, kakav Harry, kakva kraljica Elizabeta i princ Charles! Igre prijestolja na hrvatski način među mužjacima od pedeset i kusur na čelu države, sočnije su od šokantnih ispovijesti s britanskog dvora

Nesretnicima po kontejnerima i blatu Sisačko-moslavačke županije koja se svakodnevno ponovo trese, kao i starčadi i kroničnim bolesnicima koji ne mogu do cjepiva, svakako je najvažniji problem koji ih muči izbor predsjednika Vrhovnog suda. Zato im je tankoćutni predsjednik Milanović, kojem, čini se, opet fali adrenalina i fajta s jednako napuhanim Andrejem Plenkovićem, priredio novi spektakl na političkoj sceni.

U svom privremenom smještaju bez vode, sanitarnog čvora i interneta, stradali od potresa zacijelo provode sate zalijepljeni za ekrane kako bi pomno pratili najnoviju verbalnu makljažu predsjednika države, Vlade i Sabora, Zoke, Andreja i Goge, koja nema baš nikakve veze s njihovom surovom stvarnošću. Očito da dokoni čelnici države nemaju pametnijeg posla pa zbog neprevladanih frustracija iz doba zakašnjelog puberteta zabavljaju naciju vršnjačkim nasiljem. Tako je, naime, njihove najnovije ekshibicije nazvao ljuti neprijatelj s krajnje desnice, ustašofilni Zlatko Hasanbegović, koji u svojoj zlobi zna biti i duhovit.

Kakva Meghan, kakav Harry, kakva kraljica Elizabeta i princ Charles! Igre prijestolja na rvacki način među mužjacima od pedeset i kusur na čelu države, daleko su sočnije od svih šokantnih ispovijesti i optužbi s britanskog dvora. Uostalom, Zoki i Plenki se ionako cipelare i na tečnom engleskom, kao da su ispali iz Buckinghamske palače, a ne iz istog legla Mate Granića u Ministarstvu vanjskih poslova ranih devedesetih. Kao i iznenađeni i uvređeni uvlakač svih HDZ-tovih premijera, navodno mega-popularni Gordan Jandroković-Gogo, koji je usred njihove rafalne paljbe ostao popišan. Doduše, nitko od njih nikome nije baka, brat ili zaova, ali kao da jesu. A Zoki i Gogo skoro su pa šogori, pa ionako sve ostaje u obitelji.

I dare you, Plenkoviću! Grow up and respect the Law, Milanoviću! Gogo je Plenkovićev butler! Znate gdje je butler u hijerarhiji posluge u „Downton Abbeyju“? Visoko! Ali Plenkovićev butler krade dokumente koje sam poslao u Sabor! Milanović laže, a što je više kleveta i laži, Gogo nam je miliji i draži! – vruće su to doskočice kojih smo se naslušali prošloga tjedna, dok brojke zaraženih covidom ponovo rastu, a stradali u potresu očajnički prosvjeduju u Petrinji zbog obnove čiji se početak ne nazire ni u tragovima

A sve zbog prijedloga za imenovanje novog gazde Vrhovnog suda, što je izvorna ustavna ovlast predsjednika Republike. On, doduše, mora poštovati i zakon i predložiti jednog od kandidata koji su se prijavili na natječaj. No predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo Zlata Đurđević, kao Milanovićev konačni izbor, nije to učinila. Zoki će se inatiti, Gogo kao vjerni čuvar poslovnika taj prijedlog nije ni stavio na dnevni red Hrvatskog sabora, a Plenki će inzistirati na proceduri i tako ukrug. Neš ti zabave! Igranka može trajati do srpnja! Dotle na Baniji, odakle je počela nezaustavljiva bežanija stanovništva, više nikoga neće biti.

U Rvackoj Nedođiji, čijem se pravosuđu u Europi najmanje vjeruje, dubokoumna tumačenja ustavnih stručnjaka o ovlastima predsjednika puku vulgaris, zadnja su rupa na svirali. Zabole ih uvo hoće li Sabor izabrati Zokijevog kandidata ili će se ponoviti natječaj – ili će se predsjednici države i Vlade na kraju dogovoriti, daleko od mikrofona i očiju javnosti, po sistemu: ja tebi, ti meni.

Čovjeku dođe da pomisli kako svojim posljednjim kapricom Zoki zapravo Andreju radi uslugu, ne bi li odvukao pažnju svekolike javnosti s njegove muke pregoleme na svim planovima. Od petljanja s nabavom cjepiva, preko prespore i kaotične sanacije štete u Zagrebu i Baniji do masovnog egzodusa članova iz slavonskog HDZ-ta uoči lokalnih izbora, čemu se osobito vesele Miroslav Škoro i njegov Domovinski pokret. Nesretnog kandidata za gradonačelnika Zagreba Davora Filipovića, koji svojim gluparijama svakim danom sam sebi sve dublju jamu kopa, da i ne spominjemo. A on je, dakako, Plenkijev osobni izbor koji će ovaj zato braniti zubima, iako je i maloumnima jasno da anonimni doktor ekonomije, osim što je rođen bez karizme, nema ni trunke talenta za politiku.

Jer da ga ima, ne bi blebetao o tvornici cjepiva protiv korone i raka koju će podići u Zagrebu u roku keks, čim se svojim tlapnjama domogne vlasti. Zaboravivši pritom da je upravo HDZ, odnosno stranka koja ga je i lansirala u besmislenu predizbornu kampanju, najviše zaslužan za propast Imunološkog zavoda i prodaju Plive.

Dečko je možda mlad, ali se mogao informirati, na primjer, o epizodi Verona, u kojoj je Ćaća Sander 2006. godine Amerikancima prodao Plivu. Tvrtka Barr Pharmaceuticals kupila je tada 92 posto nacionalnog obiteljskog srebra za 2,5 milijardi dolara, od čega je Ćaća osobno, kao i njegovi posrednici, zacijelo dobio neku sitnu proviziju. A onda su Amerikanci preprodali Plivu izraelskoj Tevi i bajka o rvackom mozgu, zarađivanju na patentima, Plivadonu, Sumamedu i ostalim lijekovima koje su svojedobno iskemijali rvacki farmaceuti, zauvijek je završila.

I tužna priča o propasti Imunološkog zavoda, najstarijeg proizvođača imunobioloških lijekova i cjepiva u ovom dijelu Europe, osnovanog 1893., također je vezana uz kriminalne pretvorbu i privatizaciju s početka devedesetih. Tada su pravovjerni HDZ-tovci, mahom zadrigli Rvatine, mažnjavali sve što se maznuti dalo pa su se nameračili uništiti i Imunološki. Već je 1997. zbog neulaganja u proizvodnju izgubljen certifikat Svjetske zdravstvene organizacije, a ostalo je povijest propadanja. I sada bi vizionar Filipović u godinu dana sagradio novu tvornicu cjepiva, dok ga njegov mentor Andrej tapše po ramenu umjesto da mu odvali šamarčinu zbog nerealnih i megalomanskih obećanja u predizbornoj kampanji, kojih se ni pokojni Mile ne bi posramio.

Mogao mu je odvaliti i šamarčinu zbog održavanja predizbornog skupa u dvorištu Glazbene škole „Elly Bašić“, odakle ga je potjerala ravnateljica Mirela Buchberger Karlo i pozvala policiju. Idiotska Filipovićeva objašnjena prema kojima ravnateljica sigurno zna koliko je europskog novca uloženo u tu školu, za što je valjda zaslužan HDZ, i obećanja da će se on osobno potruditi da i stražnja strana prema dvorištu bude uređena, bila su očito previše i samom premijeru pa mu je zabranio da se pojavljuje u javnosti i otvara usta sljedeća 24 sata. Obrušavanje na novinare, a onda i nespretna isprika voditelja kampanje Zvonimira Milasa, koji je na kraju priznao da je pogriješio i nije obavijestio školu o dolasku, samo su ih još više zakucali u crnu zemlju.

Kao da mu sve to skupa nije dosta, već je našeg uvaženog europćanskog premijera dodatno razjario njegov pajdo iz obitelji europskih pučana, austrijski Sebastian Kurtz, koji nas je ljubazno obavijestio da je Rvacka među onim zemljama EU-a koje dobivaju najmanje cjepiva po glavi stanovnika. A kad to kaže Austrijanac, nemamo mu razloga ne vjerovati. Badava našem Andreju mazanje očiju naciji, badava mu šaputanje na trima jezicima s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, kad su neki drugi, manje častohlepni i manje pravovjerni, ali zato pragmatičniji premijeri direktno dogovorili distribuciju s proizvođačima.

Ma koliko nastojao djelovati staloženo, Plenkovića vjerojatno ždere i činjenica da je pogodio ravno prstom u govno kad je potpisao narudžbu za AstraZenecu, koje smo, na tko zna čiju preporuku, naručili najviše. Između dvaju izljeva vršnjačkog nasilja sa Zokijem možda se ipak pita – kud smo baš tog cjepiva naručili 2,7 milijuna doza?! Em što ga ne isporučuju, em se pokazalo i najproblematičnijim pa je dio zemalja EU-a zabranio njegovu primjenu. Teško da mu i samome nije jasno kako se bez ruskog i kineskog cjepiva možemo pozdraviti s procijepljenošću od 70 posto, a onda i turističkom sezonom. Novi slogan Hrvatske turističke zajednice „Stay safe in Croatia!“ trenutačno zvuči kao loša šala, koja bi na kraju mogla i loše završiti.

Zbog svega navedenog ne čudi entuzijazam s kojim su se Andrej i Gogo upustili u vršnjačko nasilje sa Zokijem. Sve dok ima medija koji će prenositi njihove izjave, presice i tweetove, narod će se manje zamarati onime što slijedi. A to je ekonomska kataklizma iz koje se nećemo izvući sljedećih deset godina, tko god bio na vlasti. Francuzi bi rekli – déjà vu. lliti – već viđeno.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.