OTROVNA POLITIKA: Thompsona za predsjednika

Možda bi HDZ-tovci mogli Thompsona nagovoriti da bude njihov kandidat i pobijedi MIROSLAVA ŠKORU. Da potvrde mantru europskih pučana kako je ekstremiste bolje imati uz sebe, nego protiv

Ako Miroslav Škoro dobiva skoro 10% u anketama a da nije službeno ni istaknuo kandidaturu za Kolindina nasljednika, zamislite koliko bi tek dobio Thompson?!

Nije li, uostalom, Marko Perković upravo uspješno odradio završnicu kampanje za euroizbore koncertom na Hodu za život koji se uz blagoslov DIP-a održao baš na dan predizborne šutnje i time skromno pomogao Ružinim Suverenistima, ali i Hasinim Neovisnima da otmu glasove HDZ-tu? I nije li njegov nastup pred razdraganom masom na Katarininu trgu odlična uvertira za predsjedničku utrku? Baš kao što će Miroslav Škoro, umiveni estradni desničar, odraditi svoj prvi predizborni skup na Dan grada Zagreba, uz fontane i Zagrebačku filharmoniju. Tko zna bi li ga Mile Fontana zvao da pjeva na Dan Majke Božje od Kamenitih vrata i masno ga platio, da je slutio kako mu kani konkurirati u utrci za gradonačelnika Hrvatske?

Doduše, Thompsonu ne treba da bude predsjednik Republike, kad je već car estrade, Imotske krajine, Hercegovine, Australije, Novog Zelanda, Kanade, Zagore i okolice. Ipak, možda bi ga HDZ-tovci mogli nagovoriti da bude njihov kandidat i pobijedi Miroslava Škoru. Da dokažu kako mogu desnije od desnice i time potvrde mantru europskih pučana kako je ekstremiste bolje imati uz sebe, nego protiv. Što su pokazali i rezultati euroizbora, u kojima su Plenkijevi puleni popušili jedno zastupničko mjesto, a njegova bezlično-birokratska kampanja s bleiburškim komponentama potučena do nogu.

LOGIČNO, JER ANDREJEVO biračko tijelo ionako preferira Ružu, Brunu i Hasu koje u HDZ-tu utjelovljuje Milijan Vaso Brkić. I koji bi sve njih uspješno usisao u svoje redove, samo da ima priliku. Jer koliko god tvrdili da inače slušaju rock, jazz, talijanske opere ili klape, pripadnici stranke koja navodno pripada političkom centru ionako otkidaju na Thompsonov ustašoidno-čobanski heavy metal i eto, slučajno, znaju sve riječi svih pjesama. Osobito “Čavoglava” koje poetično počinju sa “Za dom spremni!” i “Lijepa li si”, u kojoj se, isto tako slučajno spominje ukinuta paradržavica Herceg-Bosna kao dio Hrvatske. Čak se i Velom Joži iz SDP-a, alias Peđi Grbinu svojedobno omaklo da mrtav pijan u nekoj birtiji arlauče neku od Thompsonovih uspješnica. Čemu se onda čudimo kada dobro raspoloženi HDZ-tovi ministri s razvezanim kravatama i mašući balonima jednoglasno deru po hitovima koji su u civiliziranim zemljama zabranjeni. Ne mislite valjda da Goran Marić lumpa uz Arsenove šansone, ili da se Gabrijela Žalac razvaljuje uz Mozarta?

I estradno fleksibilna predsjednica Republike koja je gospodina Marka Perkovića s ostalim uglednicima iz desničarsko-kriminalnog miljea počastila pozivnicom na svoju uguraciju, također ne može odoljeti, a da svako malo ne zacupka i ne zareve njegove megapopularne hitove. Kolinda to najviše voli raditi zagrljena s umirovljenim generalima, ili otimajući mikrofone zborovima iseljenika po rvackim katoličkim misijama u Americi. Nogometnu reprezentaciju da i ne spominjemo. Uostalom, Thompson je čak i njima uspio ukrasti show prilikom veličanstvenog dočeka sa Svjetskog nogometnog prvenstva iz Rusije u Zagrebu. Dakle – čovjek je Bog, pa što onda ne bi postao predsjednik, uz potporu HDZ-ta? Da se ne lažemo više!

BUDUĆI DA SE NAJVEĆI dio rvackog biračkog tijela, okarakteriziranog kao ‘’hrvatski ljudi’’ jer su građani odavno nestali iz vokabulara domaćih političara, na svakom derneku oduzme od oduševljenja kada čuje prve taktove Thompsonove grmljavine inspirirane genima kamenim, potpuno je jasno da on utjelovljuje sve ono što autentična Hrvatska zapravo jest. Ustašofilna državica pokondirenih primitivaca.

Iako su to HDZ-tovci pokušavali neuspješno sakriti pred ushićenom Angelom Merkel na svom veličanstvenom europredizbornom skupu u Zagrebu, njemački mediji koji nisu ni gluhi ni glupi vrlo brzo su shvatili kakvo su kukavičje jaje organizatori spektakla podmetnuli svojoj njemačkoj prijateljici. Nije ni čudo da su se od takve play liste HDZ-tovog DJ-a promptno ogradili iz Merkeličina ureda i CDU-a, al’ bilo je kasno da se kaju. Čovjek zapamćen po uzvišenim stihovima domoljubne pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara’’ i ‘’u Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila” tako je i međunarodno potvrđen kao službena glazbena misao vodilja HDZ-ta i njegova navodnog europćanskog čelništva. Eh, zloćko, zloćko, Andreju, i ti si se ljuljuškao i gađao riječi, da vide Vasini kako si duboko upoznat s Thompsonovim opusom.

S njegovim pjesmama na usnama dernjaju se i pijani maturanti koji su završetak školovanja ove godine proslavljali uzvikivanjem fašističkih pozdrava i mjerenjem kukuruza na sijaset uličnih tuluma. Dakle, popularnost među poslovično rezigniranom i apolitičnom mladeži je osigurana, čemu je svakako pomogla i posebna privlačnost zabrane ustaševanja. Jer ako si mlad, lud i neobrazovan, ima li išta slađe od zabranjenog voća?

Pa zašto da se onda HDZ-tovci u predizbornom pripetavanju protiv Suverenista, HSP-ovca, Neovisnih za Hrvatsku i sljedbe Milijana Brkića Vase muče s potporom Kolindi kojoj će, ako samo poželi, Miroslav Škoro postati opasan protukandidat, kad bi Thompson sigurno pobijedio u prvom krugu?

Prema njemu bi bivši diplomat i bivši HDZ-tov saborski zastupnik, doktor ekonomije koji tambura “Ne dirajte mi ravnicu” ili “Otvor ženo kapiju, man’ se Očenaša”, dok mu je najekstremnija pjesma “Sude mi”, bio sasvim blijeda kopija stvarne ikone rvackih ustašofila. U tom bi se slučaju Velimir Bujanec i Mate Radeljić, prepredeni ideolozi desničarske ofenzive protiv odnarođene Kolinde koja se u jednom trenutku neoprezno odrekla drevnog rvackog pozdrava “za dom spremni”, mogli tek lupati glavom u zid. I pitati se kud su baš Škoru pripremali kao neugodno iznenađenje i osvetu aktualnoj predsjednici? Zašto se oni nisu prvi sjetili Marka Perkovića iz Čavoglava?

JEST DA THOMPSONA kao pridsjednika Republike možda ne bi previše zvali u državničke posjete, vjerojatno ga ne bi primili u nekim rigidnim zemljama Europske unije, poput Austrije, Njemačke, Nizozemske, Slovenije ili Švicarske koje su mu zabranile koncerte na svom teritoriju, al’ tko mari! Barem bismo znali da je naš čoek na čelu države…

Ovakav scenarij imao bi svakako i dodanu vrijednost jer bi sraz dvojice glazbenih Titana – Škore protiv Thompsona bio medijska senzacija. Tim više što bi si mogli međusobno pjevati na predizbornim skupovima, da ljudima ne bude dosadno. Ako Škoro, prema Ćaćinu poučku, ne bi platio Thompsona da ne pjeva za drugu stranu. To jest za sebe.

Uz takva dva potencijalna estradna macana u predsjedničkoj kampanji naša amaterska pjevačica, glumica i najavljivačica s Pantovčaka ne bi imala nikakve šanse. Pa ako Kolinda na političkom bojnom polju pogine od onih koje je koristila za vlastiti populizam, možemo samo konstatirati da drugo nije ni zaslužila. Pitanje je samo treba li ovaj narod ipak nešto bolje? Jer svaka zemlja ima vodstvo kakvo zaslužuje, kaže stara poslovica.

Kad se malo otrijezni od gorkog poraza koji mu je opasno uzdrmao poziciju u HDZ-tu, bit će zanimljivo pratiti kojim će smjerom krenuti anemični Andrej jer ga dosadašnje licemjerno ideološko vrludanje očito nije nikuda dovelo. Niti je birače centra uvjerio da je istinski Europejac i antifašist, niti je iskorijenio jastrebove u svojoj stranci koji kao lešinari čekaju da on padne. Ili da ode u Bruxelles, što bi mu bilo najisplativije. Vjerojatno se staloženi premijer ovih dana u bunilu pita što mu je sve to uopće trebalo?

A s kime će na predsjedničke istrčati rascjepkana ljevica i SDP, kojem se ko’ ćoravoj koki dogodio senzacionalan rezultat na euroizborima i zacementirao Bernardića na čelu stranke do daljnjega? Budući da je Nela Eržišnik pokojna, dočim Zoran Milanović i nije nešto vickast i sklon pjevanju, vrijeme je da SDP podrži kandidaturu Željka Pervana, stand-up komičara, ili nekoga iz ekipe News Bara za predsjednika Republike. Ako mogu Ukrajinci, Talijani i Slovenci, što ne bismo mogli mi? Politika je ionako kurva, a odnedavno je ne samo u Hrvatskoj, već i na međunarodnom planu postala i estrada. I ima tendenciju nastaviti tako sljedećih pet godina. S Kolindom, Škorom, Thompsonom ili Mislavom Kolakušićem u Uredu predsjednika.

Komentiraj

Source:Zrinka Vrabec Mojzeš