‘Nesretnik sam od rođeeeenjaaa, čija me to ruka proklelaaaa?!!!” tako se otužno orilo prošle srijede u Trnjanki, gdje se na rođendanskoj proslavi Velikog Tome okupilo odabrano društvo u kojem nije bilo “njegovih ministara”. To jest – bio je jedan. Josip Buljević. Ostali su osjetili da Vladin brod tone, a s njime i kapetan, pa su naglo počeli patiti od zubobolje, umrla im tetka, morali pedikeru, crk’o auto, punica slomila nogu, znate već kako to ide, dok se Milijan Brkić, nekada Vaso, zbog iznenadne bolesti cijeloga dana nigdje nije pojavljivao. Osim po medijima. E stvarno je nesretnik taj Karamarko koji se od svih datuma na svijetu morao roditi baš na rođendan druga Tita i slaviti svoje postojanje na Dan mladosti. Nije ni čudo što Toma ima problema s javnom komunikacijom i izražavanjem svojih isprepletenih misli, kad je cijeloga života bio izložen teškim duševnim bolima baš na svoj rođendan! Možda je morao i nositi štafetu u kratkim hlačicama, s crvenom maramom, možda mu je omražena petokraka žarila plavu titovku dok je on gutao suze i mislio na tortu koja ga čeka s upaljenim svjećicama i blagoslovom lokalnog župnika. Ove godine citirane riječi poznatog megahita Zlatka Pejakovića posebno su mu teško sjele jer, eto, baš na njegov rođendan netaktični psihijatar iz Metkovića Božo Petrov dao mu je ultimatum od 48 sati da nestane iz Vlade. Zahvali se na dužnosti, ispari, ode, podnese ostavku u interesu Hrvatske i njenih građana! I to sve zbog Joze Petrovića, činčila i Mola! Taj nečuveni bezobrazluk toliko ga je pogodio da nije ni pomislio na štafetu koju bi možda bilo zgodno ponovo organizirati kad jednog dana uvede diktaturu kako Bog zapovijeda i kako mu je savjetovao američki predator iz iseljeništva Frenki Bilaver!

KOJI BI, KAKO SE MOGLO ZAKLJUČITI PO NJEGOVU ISTUPU, sjeka’ glave po kratkom postupku, bez časnog suda, i satra maljem protivnike HDZ-a jer tako to rade u JAMERICI! Nabijao na kolac izdajnike i streljao bivše komuniste! Ostale bi uvaljao u katran i perje i spalio! I da je na Tominu mjestu, vodio bi državu bez Mosta, bez HSS-a, bez HSLS-a, bez BUZ-a, bez opozicije i bez demokracije! I naravno – bez izbora! Kako onih na državnoj, tako i na stranačkoj razini. Frenkija su posebno raspametili prokletnici koji medijima dostavljaju dokumente o poslovima obitelji Karamarko, kao i oni koji naručuju rovarenje po HDZ-u. A to su, ako niste znali, izdajnici iz vlastitih redova! Među njima i Plenković, prikriveni izdajnik, koji je na tom balu vampira stršao kao špranja u oku. Taj drznik iz Europskog parlamenta usudio se primijetiti da stranka ne može biti talac političke sudbine jednog čovjeka i dobro da je živu glavu izvukao. Frenkijeva provala iskonske HDZ-tovske sirovosti pomalo je zbunila prisutne delegate u Lisinskom, koji nisu znali da l’ da aplaudiraju ili da pobjegnu. Imam natruhu slutnje da je čak i moderatoru Kalmeti bilo malo neugodno, što je doista rijetkost. Ostalim govornicima, namazanima vazelinom kako bi što lakše ušli u analni otvor Tome Karamarka, priviđali su se štakori koji glođu HDZ i pijavice koje sišu krv hrvatskog naroda, kao i Udbaši koji su posvuda oko nas i koje bi trebalo hitno lustrirati. Vjerojatno su onako raspaljeni zaboravili da bi se to prvo odnosilo na Velikog Tomu i neke njegove posliće u prošlosti, kao i značajan postotak članova HDZ-a! Delegati bez štafete, koji su za govornicom ushićeno veličali lik i djelo jedinog vođe i predsjednika Tome, nisu štedjeli ni Petrova ni Most – te prodane duše koje svojim politikanstvom ucjenjuju stožernu stranku naše države, koja je ujedno i jedina garancija naše nacionalne opstojnosti. Naime, kad HDZ kihne, Hrvatskoj je loše, a ne daj Bože da HDZ dobije proljev. Jer tko ne voli Karamarka, ne voli ni Hrvatsku! Dakle, nas 70 posto koji mislimo da je Karamarko najnegativniji političar u Hrvata, trebalo bi zakonom zabraniti i potrpati u logore. Ukratko, da je Karamarko bio pametan i slušao svoju ostrašćenu sljedbu, odavno bi uveo izvanredno stanje zbog ugroženosti hrvatskog nacionalnog bića, riješio se Bože, diskretno smaknuo Oreškovića i pohapsio pola SDP-a. Medije bi ukinuo, a glavni ravnatelj HRT-a bio bi Ladislav Ilčić, ravnatelj programa Velimir Bujanec, voditeljica Dnevnika Željka Markić, dok bi Prvi program uređivao preuzvišeni fra Prcela, a ostale uznositi kardinal Puljić. I mirna Bosna. Bez Hercegovine, koja je ionako naša! Odnosno – mi smo njihovi. Sve to je u svojoj neizmjernoj dobrohotnosti i velikodušnosti propustio učiniti i sada kusa govna iz afere koju su mu namjestili prokleti novinari u službi orjunaša i četnika, kao i jalnuši koji mu zavide na ljepoti, šarmu, duhovitosti, znanju, iskustvu, moći, bogatstvu i ženi! Eto što ti je hrvatski narod i kad mu želiš najbolje!

ONO ŠTO JE DUBOKO UZNEMIRILO HDZ-ETOVCE i natjeralo ih da zbiju svoje redove u Lisinskom, bila je iznenadna usuglašenost nakupine inkopatibilnih jedinki iz Mosta oko Karamarkove moralne i političke odgovornosti i najava da će glasati za njegov opoziv. Šestero ministara, koji inače nemaju primjedbi, na telefonskoj sjednici podržalo je interpelaciju SDP-a. A ostalih dvanaestero zastupnika vulgaris najavilo je da će to isto učiniti u Saboru! Pa jesu li oni normalni?!!

Sat Velikom Tomi tiktaka sve do 18. lipnja. A onda će mu, baš kao nekada Jadranki Kosor, isti ti uguzi, laskavci i stranački poltroni crijeva razvuć’ ako prije toga ne uspiju ucijeniti, kupiti, obećati bubreg, umjetni kuk, zubne implantante, dionice u Molu ili jednostavno isprepadati na mrtvo ime dovoljno mostovljana i pripadnika manjina za njegov ostanak u Vladi. No čak ako Toma i preživi, pitanje je kako će izgledati suradnja s drugim potpredsjednikom Vlade u pubertetu Božom Petrovom, tim kamenčićem u cipeli, s kojim se nije mogao pogledati u oči na proslavi Dana Oružanih snaga. Sva sreća da su imali rejbanice pa se nije vidjelo kako kolutaju očima jedan na drugoga i strijeljaju se pogledima punim prezira. I sad bi oni trebali složno raditi na reformama svega i svačega sljedeće četiri godine. Ou hau jes nou, rekao bi premijer Tim, izgubljen u prijevodu.

A kad smo već kod Sabora, njegovu predsjedniku akademiku Reineru nikako se ne treba zamjerati. Osjetio je to na svojoj koži i SDP-ov Nenad Stazić (koji nije Darko, kako sam omaškom napisala u prošloj kolumni), a koji je netom nakon što ga je Reiner izbacio sa saborske sjednice pao s bicikla. Kao, slučajno! Polomio se čovjek, ni kriv ni dužan, jer mu je nepoznat netko istrčao pred kotač. A Reiner nema ništa s tim. Bog je kaznio Stazića, to vam je! U međuvremenu je razbarušeni ministar obrazovanja Šustar pokazao svoje pravo lice. Otkad je ošišao lokne, krenulo mu nagore pa je zasr’o motku do kraja.

ZAPRAVO, ZASRALA JU je prvo gospođa Ru(k)sak, u ulozi produljene ruke opskurnih parakatoličkih strančica i udruga, na čelu s Hrastom u saborskom Odboru za obrazovanje. Koji je nebuloznom odlukom o deset ćudorednih pozornika u funkciji nadgledanja reforme školstva izazvao ostavku Borisa Jokića i njegovih naivnih entuzijasta, koji su čak i bez honorara stvarno mislili reformirati obrazovanje. Svašta! U cijelom tom kaosu, kao Deus ex machina pojavio se neuništivi prerijski lisac Vlajo Šeks, koji se naslađuje sve većim Tominim mukama, očekujući da mu se uskoro njegova glava kotrlja pod nogama. Pokopao je Vlajo i jače igrače, što ne bi Karamarka. A vođa opozicije Zoka Milanović, koji od sebe već danima glasa pustio nije, možda je shvatio da rejting stranke raste isključivo kad on šuti. Što mu i dalje srdačno preporučujem. U slučaju da ne poklekne pred vlastitim razarajućim karakterom, moglo bi mu se dogoditi da mu vlast padne u krilo, a da on s tim nema ništa. Opet!