OTROVNA POLITIKA: Silovanje HRT-a

Gazeći opoziciju i novinarsku struku, premijer je bezobzirno nametnuo svoju volju pa će tako sva buduća sporna zbivanja na katolibanskoj utvrdi, u koju je HRT odavno pretvoren, i opet ići na dušu HDZ-tu i ministrici kulture

Jedna je od omiljenih perverzija među političkim strankama, kada zasjednu na vlast, grupno silovanje HRT-a. Državna televizija, otkad nam je neovisne Republike, nikada nije ni uspjela postati javni medijski servis, jer je i lijevi i desni tretiraju kao ratni plijen. A rekorder u pobjedničkom bludu nad demokracijom je HDZ, koji je od devedesetih, s dvije kraće pauze, uglavnom vladao Rvackom.

Neželjeni plod te nastranosti je oktroirana uprava HRT-a, čiji je zadatak bespogovorno braniti politiku vladajućih, bez obzira na žrtve u ljudstvu – odnosno, među televizijskim profesionalcima – i bez obzira na pad gledanosti, relevantnosti i kredibiliteta.

Upravo smo takvoj perverziji saborskog Odbora za informatizaciju i medije, kao i HDZ-tovih zastupnika, discipliniranih vojnika partije, i njihovih koalicijskih prirepaka, svjedočili posljednjih tjedana. Uz silovanje procedure i zdravog razuma, u inat svim dokazima o eklatantnom sukobu interesa, za novog glavnog ravnatelja HRT-a izglasan je Robert Šveb, navodno osobni odabranik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. A koja se, kao i obično, pravi grbava. Usprkos ministričinoj razornoj ulozi u kadroviranju HRT-om i prešutnom odobravanju protuzakonitog monopola miljea Zorana Pripuza nad pola radijskih frekvencija, premijer joj iz nekog čudnog razloga bezgranično vjeruje.

Badava je danima rijetko složna opozicija okupirala saborsku govornicu ne bi li fizički spriječila raspravu o Švebovu imenovanju, badava sva uvjeravanja o tome da je čovjek bio u sukobu interesa i dok je radio na rvackoj dalekovidnici, što je u svom životopisu zaboravio spomenuti, badava priznanje da je suvlasnik tvrtke Ro.Ba.Go, koja ima koncesiju za emitiranje pet sportskih kanala kao direktna konkurencija HRT-u, badava i činjenica da je 2008. morao dati neopozivu ostavku na mjesto savjetnika tadašnjeg ravnatelja Mirka Galića za tehnologiju, zbog gubitka prava na prijenos Svjetskog rukometnog prvenstva u korist RTL-a, s kojim je njegova tvrtka surađivala.  

Jer nagon za nasilnim zauzimanjem televizije i radija koje financiraju pretplatnici, jednako je snažan kao i u doba mrskog socijalizma, kada su isključivo režimlije i članovi Komunističke partije mogli obnašati najviše funkcije i s te pozicije kontrolirati pravovjernost programa. Uzgred, čak su se i u toj i takvoj Jugoslaviji zalomile serije poput „Našeg malog mista“, „Kuda idu divlje svinje“ ili „Gruntovčana“, klasika produkcije TV Zagreb, koje su bile itekako kritične i prema Partiji i prema oportunističkom mentalitetu rvackog stada.

No na rvackoj katedrali duha, još od doba neumrlog predsjednika Franje, to se više ne može dogoditi, i to ne samo zato što su odavno potaracali resurse za snimanje dramskih serija pa ih kupuju iz vanjske produkcije, već prije svega iz ideoloških razloga. Kao što se ne može dogoditi ni drugarska kritika lika i djela velikog vođe Andreja Plenkovića, koji u svilenim rukavicama željeznim stiskom kontrolira informativni program. Doduše, vjerojatno ni ne treba previše stiskati jer je Katarini Periši Čakarun, šefici Informativno-medijskog servisa HRT-a, ujedno i supruzi ravnatelja zagrebačkog Centra SOA-e, potpuno jasno što joj je činiti. Uostalom, to je već odradila i za Tomislava Karamarka, koji ju je na to mjesto i postavio, pa žena ima iskustva.

Proeuropćanski premijer nije valjda lud da je smjenjuje, usprkos svim optužbama za cenzuru, jednoumlje i žmirenje na oba oka kada je Mislav Stipić, šef produkcije i vječni čovjek iz sjene, optužen za seksualno uznemiravanje novinarki. Zabole Andreja uvo i za činjenicu da je HRT za ove uprave podigao 35 tužbi protiv vlastitih novinara i drugih medija, kao i Hrvatskog novinarskog društva, što je bez presedana u europskoj praksi.

Možebitno je jedan od kriterija za odabir Roberta Šveba bila i njegova garancija da neće dirati ni Perišu Čakarun, ni Stipića, ni Damira Novinića, kao ni Renata Kunića, ravnatelja programa, inače kuma supruga ministrice Obuljen-Koržinek. Iako su se zbog nametanja Roberta Šveba na čelo HRT-a digla na noge profesionalna udruženja – Hrvatsko novinarsko društvo, Sindikat novinara Hrvatske i Ogranak HND-a na HRT-u – ništa od toga nije se posebno dojmilo autokrata Plenkovića, koji je nadmeno, kako samo on to zna, ustrajao u svojoj demonstraciji moći. Jebo i demokraciju i sukob interesa, jebo mantru o slobodi medija i neovisnosti takozvanog javnog servisa, jebo i opravdane zahtjeve da se poništi natječaj. Nema tog argumenta koji će Malog Sanadera natjerati da proguta taštinu i eventualno prizna da mu je netko – naprimjer, samozatajna i promućurna ministrica Obuljen Koržinek – podvalio kukavičje jaje.

Umjesto toga, šef HDZ-ta i Vlade cinično se naslađivao nad činjenicom da ima saborsku većinu. Doduše, tanku, unutar koje su i tri ruke iz SDSS-a (Miloradu Pupovcu na dušu), ali ipak većinu koja mu omogućuje da se iživljava na proceduri i imenovanjima do mile volje. U tome ga nije obeshrabrio ni neuspjeli eksperiment s bivšim glavnim ravnateljem HRT-a Kazom Kamikazom, također osobnim odabranikom ministrice kulture, koji je upravo izašao iz istražnog zatvora u kojem je, zbog sumnji na torbarenje i prenošenje 50 tisuća eura mita za pokojnog zagrebačkog šerifa Mileta Banditića, proveo posljednja četiri mjeseca neplaćenog godišnjeg odmora. Da bi se, iako još uvijek osumnjičen za korupciju, već prošloga tjedna ‘ladno vratio u svoj ured na Odjelu tehnike, vjerojatno onaj isti koji je nakon njegova uhićenja pretraživao USKOK. Pa čovjek se zasluženo odmarao u zatvoru, zašto ga ne bi primili natrag? Divni ljudi u koje ministrica ima povjerenja, nema što! Zašto ih onda i Plenki ne bi bespogovorno podržao?

Baš kao i svu ostalu kamarilu koja na HRT-u odrađuje prljavi posao za vladajući HDZ, na što su i navikli posljednjih tridesetak godina. A prije toga isto su radili i za Komunističku partiju Jugoslavije. Obrad Kosovac – čovjek koji je film o Alojziju Stepincu u doba mračnog socijalizma nazvao „Put izdaje“, a onda ga u Tuđmanovoj eri prekrstio u „Stepinac – blaženik i svetac“ promijenivši tek tekst u offu – to je jezgrovito objasnio: „Nisam se promijenio ja, promijenio se režim!“ Iste takve Obrade Kosovce uzgaja i njeguje HDZ, u kojeg se, uostalom, početkom devedesetih, prema grubim procjenama, učlanilo oko 27 tisuća bivših tvrdih komunjara.

Zna to dobro i europćanski premijer Plenković, pripadnik zlatne jugoslavenske mladeži, diplomat koji je obećavao, kojem takvo presvlačenje kaputa iz pragmatičnih razloga nije strano. Zato ga zadrigli HDZ-tovci i ne vole, jer bilo bi im puno milije da malo tvrđe predstavlja njihovu iskonsku nacionalističku ustašofilnu ideologiju. Zbog osjećaja da ga baš ne doživljavaju kao autentičnog vođu stranke koja je nedavno pravomoćno osuđena kao kriminalna organizacija, Andrej mora pokazivati mišiće u Saboru kako bi bagri iz lijevo-zelene koalicije, kao i mostovljanima koji ga kritiziraju s desna, dao do znanja tko je u državi gazda!

I zato je tekstom koji bi se narodski dao prevesti na „badava vam trud, svirači“, zlurado, bahato i svisoka u sebi svojstvenom stilu, komentirao pokušaje ujedinjene opozicije da spriječi imenovanje Roberta Šveba glavnim ravnateljem HRT-a. „Već sam to nazvao događanjem naroda, cirkusom na valu zbivanja prošloga tjedna – homogenizacija, ljubav između Benčić i Hasanbegovića, Grmoje i Hajdukovića, to je ljubav koja cvate. Želimo im svu sreću u toj zaljubljenosti“, podrugljivo se naslađivao Plenki, kojem je fašistoidni Haso bio stranački drug i ministar kulture prethodne HDZ-tove vlade.

A gdje je u svemu tome verbalni silnik s Pantovčaka, u čijem je opisu radnog mjesta obrana javnog interesa i briga za to da institucije poput, naprimjer, HRT-a funkcioniraju? Umjesto toga, on se nadjebava s Plenkovićem oko umirovljena načelnika počasne bojne na Pantovčaku, kako bi još jednom pokazao tko ima većega. Za što narod briga ko za lanjski snijeg.

Dotle je premijer, gazeći opoziciju i novinarsku struku, bezobzirno nametnuo svoju volju pa će tako sva buduća sporna zbivanja na katolibanskoj utvrdi, u koju je HRT odavno pretvoren, i opet ići na dušu HDZ-tu i ministrici kulture. Uostalom, ministricu se uvijek može smijeniti ako Andrej procijeni da mu je postala preveliki teret, zar ne? Ili možda misli da će uz silovanje demokracije ostati vječno na vlasti?

Komentiraj