OTROVNA POLITIKA: Rvacki kler i HRT predziđe kršćanstva

Usprkos malim nestašlucima domaćeg svećenstva, Hrvatska katedrala duha služi kao njihova službena PR agencija

U ova teška vremena kušnje za ljudski rod i katoličku vjeru, napadnutu koronavirusom, Bog može mirno spavati. Jer dok su drugi pokleknuli i drže propovijedi bez vjernika, bez masovnih procesija, bez pranja nogu na Veliki četvrtak, bez misa na Cvjetnicu i Uskrs, nepokoreni rvacki kler čvrsto stoji na braniku vjere. I kao nekad protiv Osmanlija, hrabro se bori protiv nevidljivog neprijatelja, prkoseći zdravom razumu, javnom interesu, preporukama stručnjaka i sekularnoj državi.

“Ajd’te k vragu! Đava vas sve odnija! Nemojte srat po nama! Ajte ća! Jel čuješ šta ti govorim”, tako je neustrašivi don Josip Delaš, župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića na Sirobuji, sa svojom podjednako ostrašćenom pastvom novinarima čestitao Uskrs.

Usput su njegovi najvjerniji sljedbenici okupljeni u crkvi prikliještili ruku neotesanoj novinarki Živani Šušak Živković, oteli joj mobitel i autom nagrnuli na televizijsku ekipu koja je na taj najveći kršćanski blagdan pokušavala raditi svoj posao. Divni ljudi iz Sirobuje, čvrsti kao stijene u svom vjerskom milosrđu i nema nikakve sumnje da bi ih Isus Krist osobno pohvalio, samo da ga svojedobno nisu raspeli.

Iako je papa Franjo među prvima prihvatio najstrože mjere u borbi protiv pandemije koronavirusa, obraćajući se milijardi vjernika diljem svijeta putem interneta i ostalih tehnoloških čuda, moleći u pustoj Bazilici svetog Petra i preskočivši Križni put u Koloseumu, iako su Vatikan, pa čak i Hrvatska biskupska konferencija dekretom zatvorili crkve, pojedine zadrigle župnike to ‘’se ni najmanje ne smatra’’. Otkad traje izvanredno stanje, oni uporno dokazuju ‘’Urbi et Orbi’’ da su Rvatine jedini pravi vojnici vjere koji predstavljaju predziđe kršćanstva i zemaljske zakone ne priznaju. Premda je taj isti don Josip Delaš već zaradio prekršajnu prijavu zbog održavanja mise na Cvjetnicu i popio oštra upozorenja Splitsko-makarske nadbiskupije, pa i prijekore kardinala Bozanića, njegovim nadređenima nije palo na pamet da mu odvale pedalu. I pošalju ga u neko zabačeno selo s malom kapelicom. Ili možda prijave policiji. Koja je navodno unaprijed znala što se sprema na Uskrs.

Da je Delaš, na primjer, u civilu i nije sluga Božji vjerojatno ‘’bi ga promptno uhapsilo i naplatilo’’ mu masnu kaznu, no u ovom slučaju ministar od nutarnjih stvari i šef Nacionalnog kriznog stožera, smjerni Davor Božinović, samo je verbalno osudio dvostruko kršenje zakona, dok istraga traje. A dok istraga traje zbog popova sličnih ambicija i poznatog dalmatinskog dišpeta, broj zaraženih u Dalmaciji raste. To dakako nema nikakve veze ni s vjerom, ni s tradicijom niti s običajima. Ima veze samo s autohtonim idiotizmom pojedinaca.

Usprkos ovim malim nestašlucima domaćeg svećenstva, Hrvatska katedrala duha služi kao njihova službena PR agencija. Uostalom, tamo ionako najviše vole izvanredne situacije. Radilo se o ratu, epidemiji koronavirusa ili potresu, od jutra do sutra mogu talambasati o domoljublju, zajedništvu, nacionalnom ponosu i naravno – Bogu. Mogu puštati Thompsona i njegove uspješnice u kojima svojata Herceg-Bosnu kad im je ćeif, podsjećati na fenomenalne sportske uspjehe iz slavne nam prošlosti, a u rijetkim vijestima iz kulture pratiti on-line izložbe s motivima kalvarije Kristove.To što nismo u ratnom stanju i ne borimo se protiv srbočetničke vojske, već protiv koronavirusa, u čemu najvažniju ulogu imaju epidemiolozi, infektolozi i mikrobiolozi, nije omelo vodstvo HRT-a da se ponaša slično kao devedesetih. Jednoumlje caruje, a važnije od upozoravanja na pridržavanje propisanih mjera opreza očito je jačati rvactvo i vjeru.

Iako nemaju baš nikakve veze s rješavanjem višestruke krize u državi, dapače, don Josip Delaš i njegovi istomišljenici pogoršavaju je svojim sebičnim ekshibicionizmom, vjerski pastiri u Rvata na HRT-u dobivaju gotovo više prostora od ministra zdravstva Vilija Beroša i Nacionalnog stožera civilne zaštite. Premda s Kaptola nisu ni prstom mrdnuli kako bi pomogli potrebitima, ustupili neku od svojih brojnih nekretnina za smještaj nesretnika pogođenih potresom, ili možda, ne daj Bože, za karantenu, premda su mlako osudili prekršitelje zakona u svojim redovima, ne silaze s ekrana.

Koliko nam je poznato, Hrvatska je prema Ustavu sekularna država, a javna bi se dalekovidnica financirana izdašnom TV pretplatom trebala jednako obraćati svim građanima – i vjernima i nevjernima i nacionalnim i ostalim manjinama. No, revni urednici uporno zanemaruju tu činjenicu i očito jedva dočekaše da se više nego inače uvlače u dupe Autokefalnoj Crkvi u Rvata, a gledatelje tretiraju kao svoje zabludjelo stado.

U situaciji kada su masovna okupljanja vjernika zabranjena, a crkve zatvorene, nacionalna medijska kuća je tako konačno došla na svoje, pa sada, osim misa koje ionako emitira nedjeljom, uz redovitih 32 tisuće sati vjerskog programa godišnje, Križnog puta, Pasije, koncerata duhovne glazbe, ponoćke i obraćanja Pape ima dodatno opravdanje uživo prenositi obraćanja kardinala Bozanića i na Cvjetnicu i na Uskrs i trpati slične sadržaje i u sve ostale dane u tjednu.

U tome, dakako, prednjači nekada popularna, a u posljednje vrijeme sve negledljivija emisija „Dobro jutro Hrvatska“, čija je urednica notorna Ana Milić, supruga posljednjeg yutelovca Gorana Milića i majka glasnogovornika Vlade Marka Milića. Ne prođe dan, a da od rane zore tamo ne gostuje netko u mantiji, ili se ne prikazuju reportaže koje imaju veze s vjerskim običajima, časnama i fratrima ili pobožnošću kao takvom.

Treba li podsjetiti i na sve one programe s biblijskom tematikom kojima na HRT-u maltretiraju gledateljstvo već tjednima, ne samo zbog Uskrsa, već i koronavirusa. Valjda misle da će ljudima u samoizolaciji biti lakše ako ih se podsjeti na muke Isusove. Pa ih ohrabruju svjedočanstvima o Mariji Magdaleni i raspinjanju sina Božjeg na križ, hollywoodskim spektaklom o Noi i velikom potopu, vatikanskim receptima, pričom o životu svetog Leopolda Mandića ili emisijama kao što su „Riječ i život: Veliki petak hrvatskog sela“, ‘’I to je Hrvatska: zagrebačka katedrala“, biografijom Majke Tereze, neizbježnim ‘’Ben Hurom’’ ili dokumentarcem o Alojziju Stepincu koji ni s Uskrsom ni s potresom niti epidemijom nema ama baš ništa. Usprkos činjenici da je država Katoličkoj Crkvi široke ruke dodijelila mnoge profitabilne radijske i televizijske frekvencije – od Katoličkog radija, preko Radio Marije do Televizije Laudato – pa tko voli nek’ izvoli, na Hrvatskoj katedrali duha imaju neodoljivu potrebu svakodnevno dokazivati da su pravovjerniji od pravovjernih. Valjda uprava te javne kuće misli da će im zbog toga svi grijesi, osobito oni financijski i programski, biti oprošteni i da će im Sveti Petar na kraju progledati kroz prste. Pa će ravno u raj.

Budući da i anemični premijer ima određenih problema s dijelom rvackog klera, nije lud da se zamara takvim irelevantnim sitnicama kao što je pretvaranje javnog medijskog servisa u glasilo Kaptola. Osim toga, na HRT-u ima svoje ljude čija funkcija ovisi isključivo o dobroj volji HDZ-ta, a ne o njihovoj kvaliteti, pa na njihove usluge uvijek može računati. Poput urednice Informativnog programa još iz Karamarkove ere Katarine Periše Čakarun koja je u izvanrednim okolnostima odabrana da nadahnuto opći u izvanrednom intervjuu s premijerom.

Srećom, u trenutku kada je opasnost od epidemije koronavirusa došla do grla, vladajućima je ipak proradio instinkt za političko i svako drugo preživljavanje, pa su primijenili drugačije kriterije i imenovali članove Nacionalnog kriznog stožera isključivo prema znanju, profesionalizmu i sposobnosti. I gurnuli ih u prvi plan. Što im se višestruko isplatilo, vratilo povjerenje građana u državu i uskrslo rejting.

Da bi stvar bila apsurdnija, uprava HRT-a hvali se najvećom gledanošću u posljednjih deset godina. Doista, bilo bi čudno da u ovoj kriznoj situaciji narod zatočen u svojim kućama prati dnevne konferencije Nacionalnog kriznog stožera, ili izvješća iz ostalih dijelova Hrvatske na nekim drugim televizijama jer je, zahvaljujući golemoj pretplati od milijardu i tristo osamdeset milijuna kuna, regionalnoj mreži TV studija i brojnim dopisnicima, HRT ipak najopremljeniji za ovakve situacije. A i ima direktnu vezu s Bogom. I Andrejem Plenkovićem koji je za HRT uvijek dostupan. Pravo medijsko predziđe kršćanstva.

Komentiraj