OTROVNA POLITIKA: Razorni populizam

Autor:

Ako ovo što se dogodilo preko bare nije upozorenje onima koji se na izborima ponašaju kao guske u magli, onda neka nam u zemlji koju su privatizacija i korupcija poharale više nego Domovinski rat, poplave i potresi zajedno, i dalje vladaju oni za to odgovorni

Ako je itko ikad u posljednje četiri godine posumnjao u činjenicu da je Donald Trump najopasniji eksperiment koji se ikada dogodio svjetskoj velesili kakva je SAD, u to ga je valjda konačno uvjerila razularena masa desničarskih radikala koja je prošloga tjedna nasilno upala u Capitol, sjedište američke zakonodavne vlasti, u pokušaju da spriječi potvrdu pobjede Joea Bidena na predsjedničkim izborima.

Sramotni poraz demokracije u zemlji koja se smatra njenim najvećim izvoznikom, i time se ponosi, bio je logična posljedica egocentričnog i sa stvarnošću posvađanog Donalda Trumpa koji još od studenoga ne želi priznati poraz i pristati na mirnu primopredaju vlasti. Eksplozivnu atmosferu dodatno je zapalio svojim huškačkim govorima na skupovima za Senat u Georgiji, u kojima je svojim zaslijepljenim sljedbenicima ispranog mozga neprestano ponavljao da su izbori pokradeni i poručivao da uzmu pravdu u svoje ruke i da se nikada ne predaju.

Ostalo su odradile društvene mreže, osobito Twitter i Facebook, koje su ovom narcisoidnom showmanu na čelu SAD-a bile najmoćnije oružje. I ma koliko šokantne bile scene iz srca američke demokracije, mjesta za iznenađenje zapravo nije bilo. Jer to su u svojim objavama danima najavljivali Trumpovi najzadrtiji pristalice, koji dolaze mahom iz onih država u kojima je legalno posjedovati oružje. Oni su Trumpov poziv na ustanak doslovno shvatili pa su se za tu priliku, osim pištoljima, Molotovljevim koktelima i bombama, oboružali i zastavom američke konfederacije, simbolom bijelih supremacista. U napadu na Capitol sudjelovale su razne skupine indoktriniranih fanatika koje povezuje opsjednutost dubokom državom i alternativnim činjenicama, kao i bjesomučna želja da Trumpa pod svaku cijenu ostave na vlasti.

U podivljaloj gomili kojom je dominirala figura šamana Jakea u kacigi s rogovima, našli su se i pripadnici Proud Boysa, bijelih rasista kojima je Trump u predizbornoj kampanji poručio da se malo povuku i budu u stanju pripravnosti jer njihovo vrijeme dolazi, Oath Keepersa, neonacista iz skupine NSC-131, teoretičara zavjere iz krugova QAnona i militanata iz desničarske Grouper Army.

Probijanje policijskog kordona, razbijeni prozori, okrvavljene glave, nasilje nad policajcima, uništavanje novinarske opreme i naposljetku petero mrtvih, logična je kulminacija svega što je Donald Trump zakuhao u četiri godine svog destruktivnog mandata, tijekom kojeg je medije proglasio neprijateljem naroda, a svoje kritičare komunistima i sotonistima. Sva sreća da su njegovi omiljeni megafoni, odnosno Twitter i Facebook, a onda i Instagram i ostale društvene mreže, ovoga puta odustali od masne zarade na klikovima desetaka milijuna pratitelja i trajno mu uklonili profile. Tako su tempiranoj bombi u Bijeloj kući konačno oduzeli omiljenu igračku i mogućnost opasnog manipuliranja masama, zbog čega su ih Trump i njegova preostala administracija optužili za cenzuru. Može li biti apsurdnije?

Tim više što i društvene mreže snose odgovornost za posljedice njegove razorne vladavine, a to su duboke i nesavladive podjele u američkom društvu koje se već neko vrijeme nalazi na rubu novog građanskog rata. Toga su konačno postali svjesni i republikanski senatori i kongresmeni, pa čak i Mike Pence, američki potpredsjednik koji je svojom voljom ostao na Capitolu tijekom napada i nije poslušao svog šefa koji mu je slao poruke da pod svaku cijenu onemogući ratifikaciju Bidenove pobjede. No usprkos svemu, nije imao hrabrosti aktivirati 25. amandman američkog Ustava kojim bi se Trumpa odmah smijenilo zbog psihičke nestabilnosti, to jest neuračunljivosti. Uznemirujući napad na američke državne institucije indijski su mediji nazvali Ku-Klux Coup – iliti državni udar Ku-Klux Klana – čime su se posebno naslađivali turski, ruski i kineski vođe Erdoğan, Putin i Xi Jinping, poznati po osebujnom shvaćanju demokracije i ljudskih prava. S druge strane, cijeli demokratski svijet koji je zabrinuto pratio što se događa u Washingtonu, bez ostatka je osudio ne samo ponašanje nasilne rulje, već i neodgovornost američkog predsjednika koji ih je prvo potaknuo na masovno okupljanje na Capitolu, a zatim ništa nije učinio da ih zaustavi. Odnosno, učinio je prekasno. Okrenuo je ploču za 180 stupnjeva i prijestupnicima koji su napali organe vlasti zaprijetio zatvorom tek kad je shvatio da je njegova glava na panju i da bi ga mogli ne samo ekspresno smijeniti desetak dana prije kraja mandata, već mu i nakon toga suditi zbog poticanja na rušenje ustavnog poretka.

Budući da se nikada ne zna što će mu u stanju rastrojstva još pasti na pamet, demokrati ga u strahu da ne pritisne krivi gumb i ne digne planet u zrak atomskom bombom, odmah žele ukloniti s dužnosti, što znači da će Trump postati prvi američki predsjednik koji se drugi put suočava s postupkom opoziva, prije inauguracije Joea Bidena kojoj, kako je najavio, neće nazočiti.

I tako je završio opasni eksperiment s beskrupuloznim populistom koji je više puta ugrozio svjetski poredak, posvadio se sa saveznicima, povukao SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije, UNESCO-a, kao i iz Pariškog sporazuma, Nuklearnog sporazuma s Iranom i Rusijom i minorizirao ulogu NATO-a, a svojim narcisoidnim i nepredvidivim ponašanjem postao uzor mnogim političkim ekshibicionistima koji ne vjeruju u demokratske institucije.

Bit će teško iskorijeniti trumpizam koji se kao pošast proširio, pa tako i u našoj prćiji u kojoj svoje populiste za trku imamo. Sva sreća da Rvacka nije Amerika pa posljedice na ostatak svijeta ne mogu biti tako fatalne.

Iako je dio građana nakon parlamentarnih izbora odahnuo jer nije pobijedio Hitler iz našeg sokaka, rvacki showman Miroslav Škoro, i anemični premijer Plenković u svekolikoj krizi u kojoj se država našla sve više pokazuje autokratske tendencije i sklonost populizmu. I umjesto da organizira suvisli sustav civilne zaštite i pozabavi se istraživanjem kriminalne poslijeratne obnove Banije, prepun samozadovoljstva nadmeno se obrušava na medije, optužuje novinare za spinove, a kritičare neefikasnosti institucija za neprijateljsku agendu. Doduše, opoziciju još uvijek nije proglasio sotonistima, ali nije daleko od toga.

S druge strane, njegov koalicijski pajdo iz rvacke metropole, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, posljednjih se dana naslikavao po potresom razrušenoj Baniji i obećavao brda i doline, iako Zagreb devet mjeseci nakon potresa i dalje čeka obnovu koja nikako da počne. I dok prolaznicima po zagrebačkim ulicama još uvijek na glave padaju dimnjaci, crjepovi i dijelovi fasada, Mile usred epidemije korone baca pare na umjetno sanjkalište na Cmroku i ponosi se organizacijom Snježne kraljice, skijaške trke na Sljemenu. Za koju je iz Ureda za obrazovanje uzeo 3,3 milijuna kuna namijenjenih zagrebačkim školama. A Bože moj, trebalo mu je zbog južine i proizvodnje dodatnog snijega na brdu koje to nije! Kakve veze ima što se škole i vrtići raspadaju i nisu sigurni za djecu, a roditelji se bune. No iako nije Donald Trump, i Mile Fontana, doktor populizma, ima fanatičnu sljedbu koja će mu sve to oprostiti i masovno glasati za njega na skorim lokalnim izborima. Osobito ako oni rezignirani opet ne izađu na izbore, a opozicija ostane razjedinjena.

Nakon debakla uljuđenog HDZ-tovog gradonačelnika Andra Krstulovića-Opare u Splitu, još jedan populist čeka da se kao feniks digne iz pepela i ponovo postane gradonačelnik. To je, dakako, osebujna politička figura Željko Kerum, poznat po pršutu koji je, ponesen razuzdanom zabavom, lijepio na čelo. I kojeg narod baš zbog toga voli. I opet će za njega glasati. A ako se kandidira, možda i za sisačko-moslavačkog župana Ivu Žinića, koji je vodio suspektnu poslijeratnu obnovu kuća po Banovini.

AKO ovo što se dogodilo preko bare nije dovoljno upozorenje rvackim građanima koji se na izborima često ponašaju kao guske u magli, onda neka nam bude! Neka nam u zemlji koju su kriminalna privatizacija i endemična korupcija poharale više nego Domovinski rat, poplave i svi potresi zajedno, i dalje vladaju oni koji su za to odgovorni. Neka nam HDZ-tovci s rukom na srcu i ubuduće otimaju pare iz džepa, dok će se narod u izvanrednim situacijama morati sam snalaziti. Uostalom, u rvacke institucije i nema smisla provaljivati, jer su ih odavno zauzeli razorni populisti koji su u ovoj zemlji očito neiskorjenjivi.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.