OTROVNA POLITIKA Rajska devo, kraljice Hrvata

Pa što hoćete više, dragi Hrvati, kad Hrvatska ima najbolji advent u Europi na kojem se jedu najbolje kobase, a POLITIČARI PRŠTE od optimizma, jer bili oni u poziciji ili opoziciji, jednako im je dobro. Osobito ako je nacija opijena adventskim ludilom i ponaša se kao da sutra ne postoji. Malo sutra

Nije nikakva tajna da su Hrvati i ostali građani Lijepe Naše u posljednjih dvadesetak godina usvojili najgore običaje podivljalog kapitalizma sa žuđenog zapada i svemu dodali neumjereni balkanski štih. Umjesto vladavine prava, plaćanja poreza, poštovanja različitosti i efikasne državne birokracije, kod nas se primilo baš sve ono najprizemnije, što i oni koji stotinama godina uživaju u demokraciji istinski preziru. Usprkos svim tegobama s plaćanjem računa, dugovima prema bankama i činjenici da je Hrvatska s Bugarskom na samom začelju Europske unije po BDP-u, Rvatine manijakalno troše k’o da im je zadnje. Kao da nema sutra i kao da će ih Bog više voljeti ako nakupuju što više gluposti po lažno sniženim cijenama u nakinđurenim trgovinama u kojima se tuku za posljednji bakalar ili haljinu na šljokice u kojoj bi trebali zasjati u toj nekoj fatalnoj noći u kojoj će nam se život iznenada preokrenuti nabolje. Sve do drugog jutra, kada počinje suočavanje sa surovom stvarnošću i iscijeđenim kreditnim karticama. U zemlji u kojoj gospodarski rast ovisi isključivo o potrošnji raspomamljenog naroda čije blagdansko pretjerivanje svake godine poprima sve lascivnije oblike, nije ni čudo da ih se sa svih razina potiče na svaki gubitak samokontrole.

PROBLEMA SA SUROVOM stvarnošću dan poslije nemaju naši saborski zastupnici, koji su nakon par mjeseci makljaže, arlaukanja, gašenja mikrofona i cirkusiranja po Saboru za potrebe medija i javnosti, u miru i slozi iskapili čašicu, dvije šampanjca i tri tjedna prije svih normalnih ljudi, pa čak i đaka, razišli se na beskrajne praznike, veselo i u slozi, kao da ničega nije bilo. Ni ogorčenih optužbi, ni kočijaškog vrijeđanja, ni prijetnji tučnjavom, ni nasilnog iznošenja iz sabornice, ni lupanja nogama i rukama. A što ćete – i to je dio posla koji se mora odraditi. Lupali vi ne lupali, dolazili ili ne, mijenjali stranke ili klubove – plaćica ide, a dnevnice se množe. Čovjek s najboljim živcima, uvjerljivo najgorim šiškama i frizurom kojom opasno konkurira sjevernokorejskom Kim Jong-Unu, Gordan Jandroković uz širok je blagdanski osmijeh najavio novi Poslovnik kojim će ograničiti replike i stanke i tako učiniti Sabor još besmislenijim no što je do sada bio. Pobrinut će se Njonjo da se saborski zastupnici ubuduće pristojno ponašaju, režu nokte, čiste uši i biraju riječi kojima će se obraćati “uvaženim kolegicama i kolegama”, kako bi sačuvao svoje svevremensko beskičmenjaštvo i omogućio sam sebi da po Saboru radi što mu je volja.

Zato bi trebao zamoliti Djeda Mraza da Tomislavu Sauchi ove godine donese specijalni dar. Jer ako ga je itko zaslužio, onda je to bivši šef kabineta Zoke Milanovića, koji je ne trepnuvši okom promijenio stranu i osigurao HDZ-tu tanku većinu koja je oktroirala Jandrokovića na poziciju o kojoj je sanjao još dok je kao dječak bezbrižno trčkarao Bjelovarom. Njonjo za sva vremena bio je ove godine posebno darežljiv, ne samo prema Tomislavu Sauchi, koji se upravo nudi sebi sličnim preobraćenicima iz HNS-a, već i svim ostalim pregaocima u tom Visokom domu, koji će se od neviđenih napora kojima su bili izloženi posljednjih mjeseci odmarati sve do polovice siječnja.

MORAJU LJUDI PREDAHNUTI od odojaka i francuskih salata, a sarme da i ne spominjemo. U adventskom bunilu, dok mu rejting stranke, a i njega osobno tone gotovo ispod povijesnog minimuma, rumeni predsjednik SDP-a Davor Bernardić Bero razdragano je dijelio pšenicu na svetu Luciju, dokazujući da je veći papa od Pape. O novom statutu stranke nije imao vremena razmišljati. Dotle je Ivan Vrdoljak, dosljedan u svojoj nevjerodostojnosti, sam sebi, bez protukandidata, ponovo osigurao mjesto predsjednika HNS-a, ispunjen samozadovoljstvom zbog plodonosne suradnje s HDZ-tom.

OSOBITO ONE NA KURIKULARNOJ REFORMI, koja nikako da počne, dok Plenković kao kukavičje jaje vraća Jasminku Buljan Culej, provjereni kadar bivšeg ministra Petra Barišića, u Posebno stručno povjerenstvo za provedbu strategije obrazovanja. I gdje ćeš ljepšeg adventa, nego kada ti se svi planovi poslože, a usprkos svom licemjerju i političkom kurveraju, imaš potpredsjednika Vlade, svoje ljude po ministarstvima i preuzimaš kormilo HNS-a koji trenutačno ima zavidnih jedan posto potpore građana. Adventsko ludilo zahvatilo je i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade, socijalnu politiku i sve i svašta, koje je ove godine bilo posebno široke ruke. Pa je humanitarne paketiće za najsiromašniju djecu podijelilo privatnom katoličkom vrtiću. Kud baš privatnom i kud baš katoličkom, ni nakon službenih priopćenja u kojima se nadugo i naširoko razglabalo o nekakvom promidžbenom materijalu, nismo uspjeli shvatiti. Jedino što smo shvatili jest da je premijer ponovo svojim snažnim plećima zaštitio ministricu Murganić i ne pada mu na pamet zatražiti njenu ostavku. Pa neće mu valjda neki glupi principi, demokratski uzusi, mediji ili civilne udruge krojiti politiku. Kad je za to zadužen Milijan Brkić, nekada Vaso, koji gazduje HDZ-tom kao da Plenkija nema i uopće ga ne primjećuje. Jedini koji je odlučio biti ponizan u ovo adventsko doba je, kao i uvijek, nenadjebivi Mile Fontana. Koji je kao pravedni Djed Mraz, svojim skupo plaćenim savjetnicima, pročelnicima i šefovima gradskih tvrtki otfikario primanja. Toliko je Mile socijalno osjetljiv da se čovjek naježi. Kako je Bog prvo sebi stvorio bradu, tako je i Mile prvo samo sebi smanjio plaću, ne bi li spasio proračun za sljedeću godinu iz kojeg su nekim čudom nestale sve kapitalne investicije i sva predizborna obećanja koja je, časna riječ, u ovom mandatu odlučio ostvariti. Ali što je – tu je! Para nema, dugovi prema onima čije ruke treba u Gradskoj skupštini su golemi, fontane su skupe, pa se Mile snaš’o kako najbolje umije i razglasio to na sva zvona. Nek’ se zna da će Miletova kamarila, inače na sisi prireza koji se Zagrepčanima otima na mjesečnoj bazi, zarađivati 10 posto manje. Što je, koliko poznam Mileta, njemu sasvim svejedno. Pa samo budale žive od plaće. Osobito one minimalne, koja je adventskom dobrotom Zdravka Marića porasla za nevjerojatnih 135 kuna mjesečno.

NEK SE VIDI KAKO JE VLADA SOCIJALNO OSJETLJIVA i osluškuje bilo naroda. I na vanjskopolitičkom planu u ovo sveto doba godine, događaju se sama čuda. Dok se Miro i Andrej kao dvije uvrijeđene mlade nećkaju i nikako da se dogovore o tome kada će se dogovoriti o susretu na kojem će se dogovarati kako se dogovoriti oko rješavanja odluke arbitražnog suda o par sto metara Piranskog zaljeva, a da ne ispadnu papci pred svojim biračima, dotle srpsko i hrvatsko mafijaško i nogometno podzemlje, baš kao i u doba najkrvavijeg međusobnog rata, odlično surađuje. Najnoviji iskonski ‘rvatski izvozni proizvod postali su nabildani i istetovirani huligani, razbijači i plaćenici, koji su pronijeli slavu ‘rvatskog stadionskog divljaštva i s onu stranu Drine. I sada Aca Vučko može rezignirano da konstatuje kako, eto, nemaju načina da zaustave hrvatsku makljažu u službi obračuna srpskih klanova, Zvezde i Partizana, i što se tu može. Dotle Predsjednica upražnjava svoju neostvarenu estradnu karijeru i poput dobre vile iz Mrazograda dočekuje posjetitelje i preuzvišenog kardinala Bozanića na Adventu u vili Weiss, grleno pjeva božićne napjeve i peče kolače s dječicom, koja spontano recitiraju pjesmice njoj u čast.

BOŽIĆNI SLET ove godine nije stigla organizirati. Sve u stilu već spomenutog Kim Jong-una, samo što, priznajem, Čokolinda ima boljeg frizera, a i bolji mider koji njenu predsjedničku figuru čini mnogo elegantnijom. I ne samo to. Uoči obiteljskog božićnog opuštanja od desetak dana, Predsjednica je premjestila svoj ured u Bjelovarsko-bilogorsko županiju, da bi snimila selfie s autohtonom hrvatskom devom. Fotografija je već opjevana prigodnom ‘rvatskom pjesmom: Rajska devo, kraljice Hrvata! Pa što hoćete više, dragi Hrvati, kad Hrvatska ima najbolji advent u Europi na kojem se jedu najbolje kobase, a političari pršte od optimizma, jer bili oni u poziciji ili opoziciji, jednako im je dobro. Osobito ako je nacija opijena adventskim ludilom i ponaša se kao da sutra ne postoji. Malo sutra.

Komentiraj