Tko kaže da Milan Bandić ne govori sve jezike svijeta? Osim govora tijela i tečnog kajkavskog, tu je i poseban meta-jezik, mješavina dijalekta iz Pogane Vlake i ruskog narječja koji je smislio za potrebe obraćanja BAĆUŠKI PUTINU, primivši visoko rusko odlikovanje za prijateljstvo. ‘Spasibo!’ uskliknuo je uzbuđeno tresući Putinovu pesnicu

Iako osim savjetnika mijenja i stavove kao čarape, ovisno o publici kojoj se obraća, Predsjednica je barem u nečemu dosljedna – ostala je vjerna svom medijskom intimusu Velimiru Bujancu, inače pravomoćno osuđenom dileru kokaina, kojim je običavao plaćati usluge maloljetnih prostitutki. Tko će, ako ne on, prvi saznati da je Kolinda za 180 stupnjeva promijenila svoju odluku o Deklaraciji iz Marakeša, koju je nedavno vatreno podržavala na Općoj skupštini UN-a u New Yorku. Tamo gdje je blistala u bijelom kostimu i plavim loknama, preobučena u country zvijezdu Dolly Parton. No to je bio šou za međunarodnu publiku, gdje se našlo i dosta predstavnika zemalja u razvoju kojima se naša globalno popularna nogometna navijačica svim silama nastoji svidjeti. U međuvremenu se predomislila i eto, baš preko Bujančeva Facebooka poručila naciji da u Marakeš ne ide ni mrtva. Jer kod kuće je druga priča – tu se želi uvući pod kožu obožavateljima “Bujice” i sljedbenicima Željke Markić i Hrasta, koji strahuju od najezde imigranata. Da ne kažemo izbjeglica. Budući da je s kontroverznim urednikom još kontroverznije “Bujice” u direktnoj i prisnoj komunikaciji, za razliku od Premijera s kojim se rijetko čuje, a još rjeđe vidi, ne čudi da se Plenković zblenuo nad takvom iznenadnom promjenom raspoloženja Predsjednice. Tim više što se radi o međunarodnom sporazumu koji je potpisalo 60 zemalja, a među njima i Hrvatska.

IAKO JE I ISUS NEKADA BIO IZBJEGLICA, a papa Franjo zagovara milosrđe i toleranciju, to se naše Predsjednice, kao ni zadrtih udruga i Crkve u ‘Rvata, nekako ne dotikavle. Kao ni pristup migrantima zasnovan na ljudskim pravima, ni zaštita ranjivih skupina, ni borba protiv ksenofobije, rasizma, diskriminacije i ilegalne migracije, što sve piše u navedenu dokumentu. Te humane preporuke nisu doprle ni do Mosta, čiji je predsjednik Božo Petrov svojedobno njegovao bliske odnose s domaćim klerom. Usprkos tome, bogobojazni i domoljubni mostovljani uspjeli su u žaru borbe za podizanje rejtinga stranke pronaći kroatiziranog Sirijca koji se zalaže za gradnju betonskih prepreka i vojsku na granicama. Baš kao i Donald Trump.

SVA SREĆA DA JE PLENKOVIĆ ovih dana plahutao po Kini, kao i da je prirodno anemičan pa njegova reakcija na Kolindinu ćudljivost nije bila ni upola onakva kakvu bi obični smrtnici očekivali. “Mene više ništa ne može iznenaditi”, reče Premijer, stoički negirajući svaku pomisao o sukobu s drugim brdom. Umjesto da se osobno miješa, prepustio je potpredsjednici Vlade Mariji Pejčinović-Burić da se obračuna sa svojom bivšom šeficom Kolindom. Doduše, nije inzistirao na tome da se boksaju u blatu i čupaju za kosu, već se zadovoljio presicom ministrice od vanjskih stvari, s koje su poslane dosta znakovite poruke. Iz njih nije bilo teško iščitati da se radi o sukobu bez rukavica, koji Predsjednica, dakako, želi okrenuti u svoju korist.

I dok Premijer druguje s Kinezima, nastojeći šarmirati tamošnje investitore, Kolinda doma kolo vodi. Na tom je tragu i intervju u Slobodnoj Dalmaciji, u kojem se obrušila na prespore reforme i Vladu kao takvu, spočitnuvši usput Premijeru i njegovim ministrima sudjelovanje na promociji knjige rehabilitirane Martine Dalić. Jasno je k’o dan da se kampanja za drugi predsjednički mandat zahuktava, pitanje je samo uz čiju podršku. Jer nekada lijepo lice hrvatske diplomacije sada je postalo zaštitno lice stranaka i pokreta opasnih namjera. Puno opasnijih no što je HDZ ikada bio. Računa li Predsjednica i dalje na Plenkijevu sljedbu ili bi radije na vlast uz pomoć Neovisnih za Hrvatsku, HSP-a, Mosta ili možda Milana Bandića, koji će kako ga je krenulo trgovanje saborskim mandatima, uskoro postati najvažniji partner?

Ionako bi se Mile i Predsjednica puno bolje razumjeli jer im je zajednička krilatica: ja rek’o, ja porek’o! Njegov je populizam jedini ravan njezinom, što su prepoznali mnogi željni privilegija, saborskog mandata, radnog mjesta ili poslića s Gradom Zagrebom. Ni njemu, kao i njoj, nije teško prilagoditi se trenutku i mijenjati svjetonazor i političke poruke ako im to donosi korist.

SAMO MILE MOŽE ISTOVREMENO biti veliki vjernik i katolik, socijaldemokrat i antifašist u koaliciji s ustašofilnim Hasom, nositi svijeće od sedam kila na hodočašća Gospi, vraćati spomenike Ivi Loli Ribaru i mijenjati ime Trga maršala Tita, u kojeg se kleo sve do prije nekoliko godina. Osim toga, i on je stekao svjetsku slavu i učvrstio veze s nekima od diktatora koji su veliki Kolindini obožavatelji, iako nije vičan stranim jezicima. Uostalom, tko kaže da Milan Bandić ne govori sve jezike svijeta? Osim govora tijela i tečnog kajkavskog, tu je i poseban meta-jezik, mješavina dijalekta iz Pogane Vlake i ruskog narječja, koji je smislio za potrebe obraćanja baćuški Vladimiru Putinu, primivši visoko rusko državno odlikovanje za prijateljstvo. “Spasibo!” uskliknuo je uzbuđeno tresući Putinovu snažnu pesnicu na kraju tog svečanog čina. Takav je naš Mile – od Jagodine pa do Kremlja pročulo se za njegove nadnaravne moći političkog preživljavanja i svi mu žele biti prijatelji.

Među njima je i vidovita Milanka Opačić, koja je i bez gledanja u čarobnu kuglu shvatila kako spasiti svoju političku budućnost. I pridružila se Miletovu bujajućem klubu. Jest da je još prije tjedan dana tvrdila da nije vidoviti Milan i da ne može ništa reći o pretrčavanjima i jest da joj je Bandić u doba dok je prisno surađivala s njegovim zakletim neprijateljem Zokom Milanovićem bio crvena krpa. Ali tko se toga, molit ću lijepo, još danas uopće sjeća? Kao što se nitko više ne sjeća da se Mile trebao samospaliti još 2004. zbog činjenice da Jakuševac nije saniran, a Grad Zagreb grca u smeću. I zato narod nije bio posebno iznenađen tom Milankinom odlukom, iako među njima nema puno vidovitih. Jer u politici – kao i u životu – stalna samo mijena jest. Ushićen novim prebjegom u svoje redove, Mile se veselo provozao autobusom bez krova po konačno završenoj Radničkoj, zanemarivši sva gradilišta koja zjape po gradu i na kojima se kronično kasni s radovima, dok mu Zagrepčani kunu sve po spisku zbog nesnosnih gužvi i kolona. Računajući na neizlječivu amneziju rvackog krda i HDZ-tovu potrebu za stabilnom saborskom većinom, siguran je da će mu svi grijesi biti oprošteni, baš kao što i on oprašta dužnicima svojim.

OPROSTIT ĆE MU ZACIJELO i Hrvatska udruga logoraša iz Splita, koja mu je bijesno poručila da na obilježavanja njihovih obljetnica više nije dobrodošao. A sve zbog ugošćavanja Arkanova kuma Dragana Markovića Palme, tog divnog čovjeka iz Jagodine koji Antu Gotovinu smatra ratnim zločincem, a Oluju genocidom. No Mileta i Palmu veže nešto puno jače od prijateljstva. A to je ljubav prema potrebitima. K’o što Palma dijeli pare svojim sugrađanima šakom i kapom, tako i Mile oprašta dugove, osobito zaboravnim bogatunima – od Zvone Bobana preko generala Zagorca do Romana Majetića i Zorana Mamića. Da je mogao, oprostio bi porezni dug i nestašnom sinu Franje Tuđmana, zabludjelom Štefu, kojem je država maćeha pa je sjela na obiteljsku vilu u Nazorovoj. Koju, doduše, ni on, a ni njegov otac nisu stekli u znoju lica svoga, već im je ptičica šapnula da je prisvoje za sitne pare, samo dan prije stupanja na snagu zakona kojim se onemogućuje kupnja državne imovine. No što su ti zanemarivi grijesi neumrlog Franje od prije dvadeset i ohoho godina prema vječnosti? Zato mu Bandić i gradi gigantski spomenik. Kraj fontana. Jer za razliku od Premijera, i on i Kolinda osluškuju narod i prate svjetske trendove populizma. A što drugo veže Orbána i Putina, Kolindu i Trumpa, Mileta i Palmu – ako ne populizam.

A tko će onda u Marakeš? Bilo bi najbolje poslati Mileta Fontanu. On bi se sa svima lako dogovorio, a možda bi tom prilikom osnovao Internacionalu BM 365 i u njoj okupio sve svjetske populiste. Populisti svih zemalja, ujedinite se! U tu svrhu nekoliko tisuća Sirijaca i Afganistanaca moglo bi dobiti posao u ZET-u ili Čistoći. A međunarodni ugled Rvacke spašen.

Komentiraj