OTROVNA POLITIKA: Paramilitarno puštanje magle

Plenković je odigrao ulogu za Oscara naričući sam nad sobom u maniri srpskog vožda Aleksandra Vučića-Vučka, jer ga, eto, već drugi put žele ubiti. Doista potresno, a najgora je u svemu činjenica da to pokvareni mediji i protivnici ne shvaćaju ozbiljno

Tko god da je spin doktor Andreja Plenkovića i njegove kvarne stranke, svojevremeno pravomoćno osuđene da je zločinačka organizacija, zaradio je odlikovanje za majstorski odrađenu kontrolu štete.

Jer tjedan koji je započeo vrištanjem ujedinjene opozicije za smjenom Vlade i ostavkom premijera zbog epohalne pljačke Ine, završio je prepucavanjem notornog Marija Kapulice i predsjednika Republike Zorana Milanovića oko izvješća SOA-e i ugroze države od strane organiziranih i radikalnih paramilitarnih organizacija. Odnosno, čerupanjem oko toga tko i kako to izvješće tumači, tko laže, tko preuveličava, tko nepotrebno plaši ljude i tko ometa posao profesionalaca u tajnim službama.

A čujte, situacija s Inom je, ma koliko se od nje ograđivala, prilično neugodna za vlast. Poznato je da je još drug Tito u pokojnoj državi izmislio praktičnu doktrinu – kad imaš problema kod kuće, kada narodu prijeti nestašica benzina, ulja, kave i šećera, a osobito kada se otkriju marifetluci u režiji partijskih kapitalaca, izmisli neprijatelja. Ako nema vanjskih, uvijek možeš posegnuti za unutarnjima, koji rovare protiv države i njene vlasti i ugrožavaju sigurnost i živote građana.

Tako je i premijer Plenković, komentirajući neuspjele demonstracije ridikuloznih desničarskih skupina pred središnjicom HDZ-ta, dramatično upozorio svekoliku javnosti na to da se „tsunami mržnje slijeva i zdesna spojio u namjeri da ruši legalno izabranu vlast!“ Doista zastrašujuće! A onda su za njim, ko papagaji, o terorizmu koji prijeti državnom poretku najozbiljnije baljezgali i ostali visokopozicionirani vojnici partije – od Davora Božinovića, preko Gordana Jandrokovića – Njonje do Tome Medveda. I tako danima puštali maglu među narod, za koji ionako misle da nije pametniji od gusaka. U magli.

A onda su se u širenje magle uključili i razni stručnjaci za nacionalnu sigurnost, analitičari i političari, koji su u dubokoumnim raspravama tražili poveznicu između nesretnog Danijela Bezuka koji je u prosincu 2020. pucao na zgradu Vlade, ranio policajca i nakon toga počinio samoubojstvo, što je DORH okarakterizirao kao teroristički čin, i sedamnaestogodišnjaka opranog mozga koji je na skup održan pod parolom „Dajemo vam otkaz!“ došao s Molotovljevim koktelima i nekakvim sklepanim oružjem od drva i čavala. Naravno da je svako nasilje, a osobito ono koje uključuje i oružje, makar iz kućne radinosti, za svaku osudu, ali proglašavati sluđenog pubertetliju članom organizirane paramilitarne skupine ipak je previše.

Dočim je sam Plenković odigrao ulogu za Oscara, naričući sam nad sobom u maniri srpskog vožda Aleksandra Vučića-Vučka, jer ga, eto, već drugi put žele ubiti. Doista potresno, a najgora je u svemu činjenica da to pokvareni mediji i još pokvareniji politički protivnici ne shvaćaju s dovoljnom dozom ozbiljnosti. Naprimjer, gazda Pantovčaka, koji je na sve odmahnuo rukom i izjavio kako uvijek postoje usijane glave i radikalizirani pojedinci, ali time ne treba bez veze plašiti mirne građane. Je li doista moguće da maliciozni kreatori javnog mnijenja nisu primijetili koliko je premijer osobno ugrožen i kako mu se sustavno radi o glavi? Iako mu, doduše, zabludjeli sedamnaestogodišnjak, očito duhovni poklonik Marka Franciškovića i sličnih desničarskih šamana, nije bio ni blizu i iako te subote u središnjici HDZ-ta nije bilo nikoga, osim portira, čiji život bi bio u opasnosti od Molotovljevih koktela.

Toliko je to otkriće pogodilo i shrvalo osjetljivog Andreja da je zbog stresa i naglog gubitka imuniteta dobio koronu i povukao se na kućnu njegu. Briljantno! Ta sofisticirana taktika smrdi na neke stare stranačke lisce, skrivene premijerove savjetnike koji imaju puno prljavih političkih utakmica u nogama. Jer teško je povjerovati da se mlađahni sin svoga ćaće Marko Milić, glasnogovornik Vlade, naglo opametio i završio ubrzani tečaj za spin doktora.

Dakle, netko jako lukav dosjetio se jadu i smislio kako skrenuti pažnju javnosti s epske pljačke Ine na terorizam. Tako da se malo zaboravi na onu milijardu kuna koju je Damir Škugor, bivši član HDZ-ta, uz pomoć nešto prijatelja i poznanika izbunario na rvackom plinu, koji je kupovao jeftino a prodavao skupo. Brutalna je to afera, čak i za tako naočitog, stamenog i nadasve poštenog premijera koji se rukama i nogama bori protiv korupcije i mangupa u svojim redovima za čije grijehe ne želi odgovarati. Iako je, da prostite, osobno postavio rvacke članove u Upravu Ine. A oni, ko za vraga, eto, baš neće i neće sami dati ostavke ni nakon što ih se Vlada odrekla, jer nisu ludi da ostanu bez masnih otpremnina. Za razliku od visokomoralnih Mađara koji su, zamislite, prihvatili odgovornost premda o kriminalu s plinom blage veze nisu imali. Pa što su, pobogu, radili u Upravi?

Da bi dodatno smirili strasti i pustili još malo magle, vladajući su naredili Ini da sav plin proizveden u Rvackoj prodaje HEP-u, a mora i povećati proizvodnju prirodnog plina 10 posto. Sve to objavio je socijalno osjetljivi izv.dr.sc. Davor Filipović, Andrejev mezimac i odabranik za ministra gospodarstva i energetike, koji je, prema pisanju Nacionala, i sam umočen u razne mutne posliće i povezan s kompleksnom interesnom hobotnicom koja je zakuhala plinsku megaaferu u Ini. Iako on, dakako, tvrdi da Nacional laže! Pa neka to i dokaže. U suprotnom, čini se da je Plenki pustio lisicu u kokošinjac.

Dotle je, zbog opasnosti od terorizma i premijerove korone, rijetko ujedinjena opozicija morala odustati od Aktualnog sata i lajati u vjetar. Doduše, svašta se moglo čuti u Saboru, pale su teške riječi, ali do ključne rasprave o Ini, osim na Odboru za gospodarstvo, nije došlo. Uslijed žustrog prepucavanja pronađen je i Pedro koji će visjeti – dakako, samo simbolično. A to je bio predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske regulatorne agencije Danijel Žamboki, kojeg se, očito po stranačkom zadatku, odrekao čak i član HDZ-ta Damir Habijan. Dakle, Žamboki leti, kao i Uprava Ine, a Andrej, koji se u međuvremenu čudesno oporavio od korone, čist je ko suza.

Baš čudno da premijer i ministar od nutarnjih stvari nisu odavno primijetili opasnost od paramilitarnih skupina, koje paradiraju raznim državnim i inim manifestacijama. Je li moguće da su im promaknuli Hitler iz našeg sokaka Marko Skejo i njegovi crnokošuljaši, koji svake godine dižu desnicu na ustaški pozdrav i urlaju „za dom spremni“ na proslavi obljetnice osnivanja IX. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban“ u Splitu? Zar se nisu prepali napaljenog vođe Autohtone stranke prava Dražena Kelemineca, koji se redovito postrojava sa svojom radikalnom sljedbom na obilježavanju Dana ustanka Like i Korduna u Srbu? Čudno da su Plenkovićeve reakcije na te nemile događaje bile prilično mlake, dok im je policija odavno prestala pisati čak i prekršajne prijave.

Sva sreća, za razliku od ostalih europskih zemalja, pa i onih u komšiluku, u Rvackoj je takvih zaluđenih ekstremnih desničara doista šačica. Ali ih nikako ne treba podcjenjivati. Međutim, postavlja se pitanje što je točno Vlada Andreja Plenkovića učinila kako bi takve satjerala na margine političkog spektra?

Iako su nakon nesretnog slučaja Danijela Bezuka, kojeg su društvo i obitelj zatrovali opasnom ideologijom, premijeru bila puna usta obećanja da će njegova vlada intenzivno raditi na deradikalizaciji društva i boriti se protiv govora mržnje i ekstremizma, ništa se od toga dogodilo nije. Treba li posebno podsjećati na to da se govor mržnje najčešće čuo upravo iz HDZ-tovih redova, pa i iz institucija koje kontroliraju Vlada ili stranka. Naprimjer, s HRT-a.

Je li Vlada prihvatila godinu dana staru inicijativu Koordinacije židovskih općina da se konačno zakonom zabrani ustaški poklič ‘za dom spremni!’ i da ga se kazneno progoni? Jesu li možda promijenili udžbenike iz povijesti i počeli sustavno učiti djecu o holokaustu i zločinima ustaškog režima na čelu s poglavnikom Antom Pavelićem, bez fige u džepu? Naravno da nisu, jer veliki dio birača HDZ-ta, o kojem im ovisi ostanak na vlasti, misli isto što i glazbena ikona radikalne desnice Marko Perković Thompson, čiji megahit „Čavoglave“ započinje poetskim ustaškim pokličem. Pravo je pitanje: kome to pušta maglu i koga se premijer zapravo boji? Da mu možda njegovi ne rade o glavi?

Komentiraj